Gabrijelu Pavičić (36), medicinsku sestru iz koprivničke bolnice, vjerujemo, pamti veliki broj ljudi, ponajviše djeca i roditelji i to po osmijehu, brizi i spremnosti za pomoći u svako doba dana i noći. Trenutno radi na Odjelu za pedijatriju, strpljivo i s puno osmijeha dočekuje male pacijente. Posao je to koji voli, koji je izabrala i ne bi ga mijenjala ni za što na svijetu.
Živi svoj posao
– Srednju medicinsku školu završila sam u Koprivnici, nakon čega sam nastavila petogodišnji studij na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu. Od 13 godina radnog staža, devet godina sam na Pedijatriji i zaista mogu reći da doslovno živim svoj posao – govori nam Gabrijela.
Medicinsku je školu upisala sasvim slučajno, no potpuno se pronašla u tom zanimanju. Kaže da je ovo zvanje pronašlo nju.
– To je zaista poziv zbog kojega nikada nisam i neću požaliti. Djeca su iskrena, topla, donose radost, a kad im pomogneš, nitko sretniji – ističe.
Smatra kako je, kada se usporede prošla i sadašnja vremena, nekada bilo puno teže raditi. Medicinsko osoblje nije bilo toliko opremljeno te se snalazilo na razne načine. Razlika je, kaže, i među djecom i roditeljima.
– Danas su roditelji znatno više informirani, a djeca kao djeca, svatko je na svoj način drago, toplo i posebno. Osobno pamtim lijepe, ali i one malo manje lijepe situacije s kojima se susrećem. Svaka od njih utječe i oblikuje mene kao osobu i privatno i poslovno – naglašava i dodaje kako je njen posao vrlo nepredvidljiv i svaki dan je poseban.
Rad s djecom ju svakodnevno ispunjava, a na pitanje koliko emocije utječu na njen rad, Gabrijela nam je kazala kako se one ne mogu isključiti. Smatra da onog trena kada shvatimo da radimo svoj posao bez emocija i da nas određene, osobito teške situacije, prestanu pogađati, vrijeme je za promjenu posla.
– Kod nas mora postojati empatija, humanost i suosjećanje. Najteže mi padaju teško bolesna djeca koja su u dobi moje djece te smrtni ishodi. S godinama rada naučila sam potisnuti svoje emocije i nastojim biti maksimalno fokusirana na svojeg malog pacijenta i ono što je izuzetno važno, uz njegove roditelje – govori nam i dodaje kako je i sama roditelj i zna da je izuzetno teško gledati svoje bolesno dijete, osobito kada mu ne znaš i ne možeš adekvatno pomoći. Stoga, roditeljima uvijek nastoji biti utjeha, oslonac i podrška.
Na roditelje ne gleda kao na problem, već kao na suradnike u skrbi oko njihovog djeteta.
– Fokus mora biti na djetetu i njegovim potrebama. Uvijek se trudim pronaći rješenje za svaku situaciju, nastojim se s djetetom našaliti, razvedriti ga, učiniti mu što lakšim boravak u bolnici jer osjećaj da si nekome pomogao, učinio nešto dobro je neprocjenjiv – naglašava i dodaje kako radi u smjenama i kako je za to potrebno puno truda i odricanja kako bi uspjela uskladiti obiteljski život i posao. Na sreću, ima veliku podršku svoje obitelji, supruga, roditelja, sestra koji su često ‘zamjenske mame’ njenoj djeci.
Gabrijela nam je otkrila i kako se na odjelu Pedijatrije liječe gotovo sve pedijatrijske dijagnoze s tim da su u zadnje vrijeme primijetili porast kroničnih i palijativnih pedijatrijskih pacijenata. Što se tiče položaja medicinskih sestra u našem društvu, Gabrijela smatra kako sestre rade težak i odgovoran posao u svim segmentima zdravstva i zaslužuju veću plaću.
– Posao medicinske sestre je iznimno lijep, ali zahtijeva puno požrtvovnosti i ljubavi. Probleme od kuće ne bismo smjeli nositi na posao i tako se uglavnom ponašam. Mi smo ovdje došli raditi, mališani nas trebaju, a mi smo tu da im pomognemo – priča nam Gabrijela.
Jedna izreka kaže: možda će zaboraviti vaše ime, ali nikada kako ste im pomogli. Sestra Gabrijela, zasigurno jest puno pomogla i to s osmijehom za one male, najranjivije, one na kojima svijet ostaje.
