Međunarodni dan sestrinstva obilježava se 12. svibnja, a ove godine bila je to nedjelja, dan koji većina ljudi provodi kod kuće, uživajući u slobodnom vremenu, s obitelji, no za medicinske sestre i tehničare to je uobičajeni radni dan. Nebrojeno puta vikende, praznike, blagdane i noći provode na odjelima sa svojim pacijentima. Kako se nose s njihovim teškim životnim pričama, stresom, ali i o lijepim trenucima i izazovima ovog poziva, razgovarali smo s dvije medicinske sestre i jednim tehničarom koprivničke Opće bolnice Dr. Tomislav Bardek.
Izazovi i čari posla
Maja Pezelj, prvostupnica sestrinstva, već godinu dana radi u Dnevnoj bolnici za citostatsku terapiju, a njen posao podrazumijeva rad s pacijentima, suradnju s liječnicom, pripremu i aplikaciju terapije, dogovaranje pretraga, usklađivanje svih mogućih datuma za pacijente.
– Rad s pacijentima kojima je dijagnosticiran karcinom je težak. Neke priče su teške i teško ih je ostaviti kad odlazimo doma s posla te puno o tome razmišljamo. Ali, to nam je u opisu posla, znali smo to dok smo birali ovo zanimanje – rekla je i dodala da su joj najljepši trenuci kad pacijent dođe na prvu kontrolu nakon kemoterapije s dobrim nalazima, jer lijepo je nekome pomoći i to je ono što je drži i pokreće.
Njena kolegica Maja Vugrinec radi na Odjelu za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje kao medicinska sestra.
– Na našem odjelu zbrinjavamo sve vrste pacijenata – od hitnih stanja do teških internističkih, kirurških, neuroloških i psihijatrijskih slučajeva. Sestrinski posao je provođenje zdravstvene njege pacijenata, medicinska sestra primjenjuje ordiniranu terapiju, prati vitalni parametre, mora uočiti i reagirati na svaku promjenu stanja pacijenta, a s obzirom na njihovo stanje, očekuje se da se promjene i događaju. U svakom trenutku može se dogoditi hitni prijem, prijem iz operacijske sale, iz nekog drugog odjela dok se pacijentu stanje pogorša – objasnila je.
Napominje da je napeto i stresno, ali to je nešto sa čime se moraju naučiti nositi.
– Neke stvari malo više potresu, primjerice kada su nam pacijenti djeca, ali moraš sve to ostaviti sa strane jer tu smo da pomognemo čovjeku. Uz to, dolazi i pratnja pacijenata s kojom moramo surađivati, tako da je dosta teško. Svi bi u isti tren željeli znati što se događa s pacijentom i odmah ga žele vidjeti, ali mi moramo prvo zbrinuti hitno stanje pacijenta – kazala je Vugrinec koja ni jedan tren nije požalila što je odabrala ovo zanimanje.
Stručna pomoć za sestre i tehničare
Radno vrijeme ispunjeno teškim i uznemirujućim situacijama je i ono Dietera Markovčića, glavnog tehničara i voditelja Odjela psihijatrije.
– Deset i više godina radio sam u smjeni, situacija je bilo raznoraznih i još uvijek ih se sjećam, pogotovo zato što sam u istom radnom okružju. Kako bismo se nosili sa stresnim situacijama koje su naša svakodnevica, uprava je omogućila savjetovanje s našim psiholozima i psihijatrima. Zaposlenici svih odjela imaju mogućnost dobiti potporu nakon stresnih situacija u poslu – naglasio je.
No, smatra kako bi upravo osoblju odjela psihijatrije dobrodošla pomoć izvana, jer razgovor s psiholozima i psihijatrima zapravo je prijateljski razgovor s obzirom na to da djeluju kao tim i svaki trenutak na poslu provode zajedno.
– Opterećuje nas stigma koja se veže uz naše pacijente i odjel, ali i pritisak koji posao nosi. Imamo osoblja koji je dalo zahtjev za premještaj jer smatraju da im je dosta, jer 10 godina rada na psihijatriji, kao i u šok sobi, je vrh vrhova. Nakon toga ne dajete svoj maksimum – objasnio je.
Ono što ga najviše veseli upravo je tim u kojem radi.
– Pripravnici i zaposlenici na probnom radu koji prolaze kroz naš odjel, jako ga hvale i ne samo u smislu profesionalnosti, već zbog ekipe. Upravo je homogenost važna jer pokazuje da u kriznim situacijama niste sami. Za dobar tim najvažnije je povjerenje u svakom trenutku u svakog člana, a pogotovo u životno ugroženim situacijama. Imate se na koga osloniti, ne razmišljate o svojim ograničenjima, nego djelujete i odradite posao – zaključio je.
Na sve „svoje“ medicinske sestre i tehničare ponosna je glavna sestra Bolnice Ružica Evačić, pomoćnica ravnatelja bolnice za sestrinstvo, koja je svjesna svih izazova s kojima se suočavaju.
Sestrinstvo nije samo zanimanje, već poziv
– Sestrinstvo nije samo zanimanje, to je poziv. Emocije su ponekad strašne, a situacija koja je hitna u tom času ti ih ne dozvoljava. Kad sve prođe, počinješ si postavljati pitanja, ali ako ti je sestrinstvo poziv, a ne posao koji samo odradiš, puno je lakše. Svoje probleme moraš ostaviti ispred bolnice, ali je teško ostaviti probleme s odjela kad ideš doma. Ne možeš se osloboditi težine nečije boli – rekla je Evačić koja je i sama godinama radila na odjelu.
Poziv sestrinstva, kaže, često se povezuje s majkom, brižnošću i njegom, no iako sestre još uvijek prednjače, sve više mladića odlučuje se na školovanje za medicinskog tehničara.
– Primjećujem da kolege počinju raditi na odjelu u smjeni, ali ako ima šanse odmiču se od toga da budu u neposrednom kontaktu s pacijentima, odlučuju se na daljnje školovanje i neka druga radilišta – istaknula je Evačić koja već 24 godine, kao vanjska suradnica u srednjoj medicinskoj školi, prenosi budućim sestrama i tehničarima svoje stručno znanje, ali ih i upoznaje s ljepotom ovog posla.
Liječnička struka i sestrinstvo dvije su usporedne profesije
Uči ih i da su liječnička struka i sestrinstvo dvije usporedne profesije te da je komunikacija s liječnicima važna, jer bez nje nema zajedničkog ishoda – izlječenje, poboljšanje ili mirne smrti kao ishoda liječenja.
– Svjesni smo ishoda smrti, a ono na što se posebno stavlja naglasak u sestrinstvu je da je to mirna smrt. Veliki uspjeh za sestrinstvo je ako pacijent umre bez bola i patnje – kazala je.
Objasnila je da je liječnička služba ustrojena u obliku dežurstva, dok je sestrinska služba u smjenskom radu 24 sata. Pacijenti su, ističe, češće otvoreniji u razgovoru s medicinskom sestrom što se i podrazumijeva jer je ona ta koja se mora brinuti o njegovim osnovnim ljudskim potrebama. Kazala je da danas formalno obrazovanje u području sestrinstva seže sve do doktorskog studija, a kontinuirana edukacija nužna je i zbog praćenja najnovijih trendova u medicini i tehnologiji. Drugačije je, napominje, raditi nekad i danas.
Rad u sestrinstvu nekad i danas
– Evo jedan primjer, nekad smo liječili infarkt tako da je pacijent 21 dan morao nepomično ležati, bez ikakve fizičke aktivnosti, sve su sestre radile oko njih i za njih, a danas je on gotovo treći dan zdrav. Nakon dijagnostike, invazivne obrade u kliničkoj ustanovi, vraća se na odjel, bude još koji dan u bolnici i ide kući. Uz to, pacijenti su danas jako zahtjevni, „nemaju vremena liječiti se“. Shvaćam ih, jer i sami dolaze iz takvih radilišta na koja se moraju što prije vratiti. Posao danas uvelike otežava i „doktor Google“. Jasno mi je da pacijenti žele biti informirani, ali ne shvaćaju da su informacije koje pronalaze nepotpune te da je svaki slučaj individualan te da primjerice lijek koji jednome pomaže, drugome odmaže – zaključila je.
