Ključni je problem da se sve odvija pod pokroviteljstvom HDZ-a, stranke kojoj je korupcija utkana u genetski kod i koja je njezin raison d’etre, odnosno glavni politički program i platforma
Twitterom ovaj tjedan kruži štos, a bio bi još smješniji da nije toliko tragičan, koji najbolje opisuje golem glib u koji je odavno zapalo hrvatsko društvo. Svi se mi zapravo batrgamo u tom blatu do pojasa i pokušavamo se nekako kretati naprijed sputani težinom masne, žitke mase koja nam klizi niz kožu.
Jedan je duhovit tviteraš, naime, objasnio zbog čega se kninska kraljica Josipa Rimac udala, zašto će se sigurno udati još jednom i pritom, dakle, dvaput promijeniti prezime.
„Udat će se i dvaput promijeniti prezime zato da se mi, dok za nekoliko godina vidimo fotku zgodne preplanule crnke na jahti, ne dosjetimo kako se ono zaboga zvaše žena čiji su sudski predmeti otišli u zastaru“, glasio je vrckav komentar koji je, nažalost, mnogo istinitiji nego što ćete na prvu pomisliti.
Jer tako vam izgleda desetljetna hrvatska borba protiv korupcije. Spektakularna uhićenja, snimke privođenja i suđenja, eksplozivni medijski izvještaji o snimljenim tajnim razgovorima i sms porukama. I onda nagodba, zastara, rušenje nepravomoćnih presuda, pa vraćanje postupaka na početak. Do zastare, odbačaja ili neke simbolične kazne koja duboko pogađa svakog poštenog čovjeka koji teško živi od svojeg napornog rada.
Ključni je problem u cijeloj priči da se sve to odvija pod izravnim i neizravnim pokroviteljstvom izvršne državne vlasti. Čitaj HDZ-a, stranke kojoj je korupcija utkana u genetski kod i koja je njezin raison d’etre, odnosno glavni politički program i platforma za djelovanje. Stranka je, uostalom, osuđena za korupciju, a njezini čelnici već desetljećima štite taj dobro umrežen i otjelovljen stranački narativ. Time šalju razornu poruku cijelom društvu. Poruku da se korupcija na koncu uvijek isplati i da treba riskirati uz uvjet da si, jasno, na pravoj strani političkoga klatna. O tome smo, uostalom, u ovoj kolumni često progovarali, a vlast nam je svako malo, opet i opet, davala za pravo potvrđujući naše teze konkretnim primjerima iz svakodnevice.
Evo, recimo, Kazimir Bačić, bivši glavni ravnatelj HRT-a, kojeg je Uskok bio uhitio zbog sumnje da je kao kurir Milanu Bandiću nosio 50.000 eura mita kako bi pogodovao jednom poduzetniku. Uskok sumnja kako je Bačić nagrađen stanom vrijednim milijun kuna u elitnom zagrebačkom kvartu. Bačić je u toj uskočkoj akciji bio uhićen zajedno s Bandićevim vozačem Zdravkom Krajinom, kraljem zg-adventa Denisom Mohenskim i drugima. U novijoj hrvatskoj povijesti, dakle, nije bilo nikoga tko je toliko dezavuirao javnu državnu televiziju i njezino poslanje.
I što se onda događa? Isti taj Kazimir Bačić, koji je četiri mjeseca proveo u pritvoru, ovih je dana izabran za člana Međunarodnog odbora za radiodifuziju te će sudjelovati u upravljanju suradnjom između članica Europske unije radiotelevizija te time dati svoj doprinos u “promicanju interesa javnih medijskih servisa i njihova doprinosa suvremenim društvenim kretanjima”. Riječ je o jednom od najutjecajnijih tijela organizacije koja okuplja javne medijske servise diljem Europe.
Kazo, dakle, u tom prevažnom EU tijelu predstavlja našu zemlju. Hrvatsku. I njegovo se imenovanje, dakako, nije moglo odigrati bez neformalne suglasnosti državnih vlasti, prije svega premijera Andreja Plenkovića i resorne ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek. Čovjek optužen za ozbiljnu korupciju u ime svih nas će u Europskoj uniji kreirati politike i suradnju javnih državnih televizija. I raditi na slobodi javne riječi. Odgovor HRT-a i Europske unije radiotelevizija je, dakako, proziran: Kazo nije osuđen niti mu je išta dokazano, pa nema zapreka njegovu imenovanju. A i pitanje je hoće li uopće i biti kriv za ono za što ga se tereti. Poznajući naše pravosuđe i našu javnu državnu vlasti, ne bismo se začudili da nakon višegodišnjeg navlačenja po sudovima izađe kao nevin i pošten čovjek.
Ovaj se tjedan spominje i nagodba Bandićeva vozača Krajine i zakupca adventskih kućica Mohenskog koji su Uskoku priznali korupciju te podmićivanje Milana Bandića s 400.000 kuna. Dobit će navodno neke simbolične kazne i bog te veselio. A to što su obojica u međuvremenu postali vlasnici luksuznih nekretnina na moru i tko zna čega još – nikom ništa. Pojeo vuk magare. Što smo ćapili – ćapnuli smo, kako svojedobno u tajnoj uskočkoj snimci svojem vozaču slikovito reče rahmetli Bandić.
Ili, kako je to davno primijetio pravi klasik hrvatske tranzicijske jadikovke – tko je jamio, jamio je. No, hrvatski je problem u tome da je ćapanje i jamljanje priča bez kraja. Revolucija koja teče i koja se iznova vraća. I dok je HDZ-a, bit će baš tako i nikako drugačije.
