Piše: Miroslav Mirković
U današnje vrijeme poljoprivredom se bavi sve manje ljudi, a mladi koji bi trebali preuzimati obiteljske poslove, sve više se okreću nekim drugim poduzetničkim aktivnostima ili se jednostavno na kraju odluče na odlazak u inozemstvo. Život u Hrvatskoj postao je jako skup, pa čak i na selu. Poljoprivreda je sve manje rentabilna djelatnost, a sve više borba s državnom birokracijom. Danas se proizvodnjom hrane bave većinom entuzijasti koji zaista vole taj posao i koji su na vrijeme shvatili važnost obiteljskog gospodarstva, ali i ruralnog turizma koji je danas postao nužnost ukoliko uspješno želiš plasirati svoje proizvode.
Jedan od takvih svijetlih primjera je zasigurno obitelj Ban iz Prugovca u Kloštru Podravskom koja se već više od 40 godina uspješno bavi stočarstvom, ratarstvom i vinogradarstvom. Danas gospodarstvo vodi već treća generacija i to, kako ponosno ističu, bez kune kredita. Obitelj Ban bavi se pretežito uzgojem muške junadi, a žive od prodaje junećeg mesa.
– Obiteljski se bavimo poljoprivredom i to kao što vidite uspješno, kredite nismo dizali već stalno ulažemo vlastiti novac. To je rizik koji smo bili spremni prihvatiti kad smo odlučili baviti se ovim poslom. Gospodarstvo živi uglavnom od uzgoja junadi i prodaje mesa. Kupce imamo po cijeloj zemlji jer, kao što znate, danas je vrlo teško naći kvalitetnog proizvođača mesa, posebice u situaciji kad su nam trgovački centri puni nekvalitetnog izvoznog mesa po jeftinijoj cijeni. Zasada sve prodamo na domaćem tržištu, većinom u mesnicama. Potražnje uvijek ima, ali nažalost nije dovoljno cjenovno potkrijepljena – rekao je Ban.
Istaknuo je kako i hranu za stoku proizvode sami, na desetak hektara vlastite zemlje.
– Moj otac je stvorio ovaj posao, a ja sam ga nastavio i sada radimo skupa. Nakon nekog vremena odlučio sam se okušati u vinarstvu. Nešto što je u početku krenulo kao hobi danas je preraslo u posao koji polako počinje davati svoje rezultate. Posjedujemo dva vinograda ukupne površine dva hektara koji se nalaze na lokacijama Sekilji, gdje je stara obiteljska klet, i Trnice iza obiteljske kuće. Od sorti najviše sadimo sauvignon, chardonnay, kerner i graševinu. Od ostalih sorti imamo manje količine šipona i manzonija. Ovisno o sezoni, godišnje proizvedemo oko 14 tisuća litara – kazao je Ban.
Dodao je da su u početku počeli razvijati priču buteljiranih vina, no s vremenom su odustali.
– Napravite vrhunsko vino, uložite u bocu i etiketu, a na kraju vam to lokalno tržište ne prepoznaje. Nažalost, ugostitelji kod nas i dalje traže jeftinu litru, stoga sam se najviše posvetio proizvodnji kvalitetnih rinfuznih vina ili vina za gemišt. Vina koja dolaze s pješčanog tla imaju izuzetan bouquet, elegantna su i jako pitka. Omjer finih kiselina i voćnih aroma prepoznatljiv je i to kod naših ljudi prolazi. Većinu vina prodamo lokalnim ugostiteljima, dok ostatak sortnih vina u podrumu njegujemo i pripremamo za degustaciju. Izgradili smo novi moderan podrum u sklopu obiteljske kuće u kojem ćemo, s vremenom, imati i malu kušaonicu za male vinske ture ukoliko bude interesa – istaknuo je Ban s kojim smo obišli novi vinski podrum i kušali novu berbu njegovog cuveea koji je još na odležavanju prije nego što, uskoro, krene u prodaju.
Nova Banova vina zasigurno su osvježenje na podravskoj sceni jer su iznimno pitka, voćna i finog tijela, što je uspjeh ako uzmemo u obzir da se radi o vinima za gemišt.
– Prije nego smo se okrenuli vinima za gemišt, proizvodili smo vrhunski sauvignon, chardonnay i kerner, što smo na tržištu dokazali i brojim nagradama. Prošle godine naš sauvignon je u Mađarskoj bio šampion među 590 uzoraka. Ove godine klima nije bila povoljna za sauvignon pa aromatski neće biti toliko svjež i vedar, no zato su graševina i chardonnay iznimni – pohvalio nam se Ban i dao na kušanje ovogodišnji chardonnay i graševinu.
Chardonnay je već poprimio fine voćne arome, uz ugodne kiseline te je dobio onu lijepu zaokruženost koju svi volimo kod vina. Vino je svježe i pitko. Graševina nam je bila najveće iznenađenje – voćna (reska zelena jabuka, op.a.), finih kiselina i pomalo pjenušava što je jako pasalo jer smo do sada navikli na više zatvorene graševine u kojima puno više dominira kiselina.
– Bez obzira što naši vinari imaju problema s plasiranjem butelja na tržište, samo vinari iz naše udruge prošle su godine osvojili čak 13 zlata. Mislim da vam to sve govori o kvaliteti vina iz ovog kraja. Kvaliteta proizvodnje se definitivno digla, no i dalje prodaja butelja ide slabo. Ako se uspoređujemo s Mađarima ili bližim regijama poput Međimurja i Istre, onda smo puno u zaostatku. Naša se krovna udruga vinara, kao i lokalne udruge, trude i dosta se napravilo po pitanju kvalitete vina, no u marketingu i dalje idemo malim koracima naprijed. Imamo 14 udruga i oko 1500 članova koji su uglavnom hobisti pa s time raste i prodaja vina na crno. Sve to rezultira niskom cijenom vina i kako onda možete očekivati da vam ugostitelji uzimaju butelje. Kod nas, nažalost, još nije zaživjela ona prava turistička priča u kojoj bi naši lokalni ugostitelji gurali butelje ili turisti kupovali naša vina na pragu – otkrio je Ban.
