Čvrste i stabilne bračne zajednice u današnje vrijeme sve su rjeđe pa smo se ugodno iznenadili kad nam je stigao poziv na proslavu dijamantnog pira. Bračni par Ana i Martin Kerečin u braku su čak 60 godina. Oboje su rođeni u Molvama, Ana 1941. godine, a Martin je nešto stariji i rođen je 1933. godine. Odrastali su u svom selu, vjerojatno se zajedno i igrajući u djetinjstvu, da bi se u mladosti zaljubili jedno u drugo.
– Odrastala sam bez oca, a othranile su me baka i majka. Bili smo siromašni i imali smo malo zemlje, a ja sam odmalena pomagala u poljoprivrednim poslovima. Naše selo nije veliko i mi djeca smo se poznavali i međusobno družili. U ranoj mladosti nismo išli na zabave, a plesati smo mogli samo na nečijoj svadbi. Mi mladi sastajali smo se na cesti ispred „farofa“, a netko je došao na ideju da i zaplešemo na ulici. Sve je bilo lijepo dok nas velečasni Stjepan Petrović jedne nedjelje nije našao kako plešemo. Nakon što nas je ukorio, zabranio nam je plesati, a mi smo ga bez pogovora poslušali – kazala je Ana i napomenula da velečasni nije imao milosti unatoč tome što mu je ona gotovo svakodnevno pomagala na farofu.
Nakon ove zabrane, mladi su plesati mogli jedino na nečijoj svadbi, koje su u to vrijeme bile mnogo češće no danas. Na tim svadbama Martin je zagledao tada 17-ogodišnju Anu i međusobna ljubav brzo se rasplamsala. U to vrijeme, prema pričanju Ane i Martina, bilo je sasvim normalno da se djevojke udaju sa 16 ili 17 godina pa kad bi se neka djevojka s toliko godina zaljubila, brzo se išlo u Đurđevac po dozvolu za vjenčanje.
– Čim smo „prohodali“, već nakon mjesec i pol dana dogovorili smo vjenčanje, a majke su nam organizirale svadbu – rekla je Ana i naglasila da tad parovi nisu hodali nekoliko godina prije vjenčanja.
Naši mladenci vjenčali su se 23. studenoga, 1958. godine u molvarskoj župnoj crkvi, a vjenčao ih je već spomenuti velečasni Petrović. Nakon vjenčanja živjeli su kod Martina u kući s njegovom majkom i dva brata koja su još išla u školu. Dvije godine kasnije, rodila im se kći Marija, a kasnije i sinovi Mladen i Ivan.
– Na početku nam je bilo i više nego teško. Imali smo par krava i nešto zemlje, no težili smo tome da ostvarimo pristojan život sebi i djeci – kazali su.
Tako smo saznali da su više od 30 godina iz rodnih Molvi, gotovo svaki tjedan putovali u Ljubljanu, gdje su na tržnici prodavali svježu piletinu, jaja, mlijeko i ostale poljoprivredne proizvode. Danas žive u obiteljskoj kući u Molvama. Djeca imaju svoje obitelji, a naši slavljenici povremeno uživaju u društvu svoja dva unuka i četiri unuke. Ana još uvijek popodnevno vrijeme u proljeće i ljeti provodi u povrtnjaku, a Martin joj pomaže pri kopanju i štihanju.
Kako su nam rekli, 60 godina u braku brzo im je proteklo, a tajna dugotrajnog zajedničkog života je u uzajamnom poštovanju, razumijevanju i praštanju.
