Rastavljena, sama, s troje djece. U takvoj situaciji prije nekoliko godina našla se Ksenija Vitelić, medicinska sestra iz Koprivnice. Bilo je vrijeme da donese odluku kako će dalje, što da učini u tom novom životu u kojemu se našla. Odlučila je da se neće sažalijevati. Počela je čitati, raditi na sebi, baviti se sportom, meditirati, iz temelja mijenjati rutinu u koju je upala i ne osjećati se krivom zbog toga. Danas, nekoliko godina poslije, ne samo da je pomogla sebi, već pomaže i drugima u osobnom razvoju, onima koji trebaju savjet, smjer, ohrabrenje, ali i konkretne vještine kojima bi poboljšali svoj život. To radi u jednom od ureda Poduzetničkog inkubatora, gdje je otvorila KseVita Centar.
– Primijetila sam na sebi da sam došla u stanje bezvoljnosti, bezličnosti, ništa me nije veselilo, sve mi je bilo bezveze, ušla sam u kolotečinu kućanskih obaveza i posla. Prekretnica mi je bila rastava, potaknula me da se posvetim sama sebi i naučim da nije sve forma. Rastava me pokrenula, prestala sam žaliti nad svojom sudbinom i čak i iz toga izvukla nešto dobro – prisjeća se Ksenija.
U međuvremenu je završila škole za homeopatkinju, aromaterapeutkinju i life coacha, odnosno životnog trenera, kako se ponekad kod nas prevodi. Upravo se time najviše i bavi u svom obrtu.
Najviše se bavi osobnim savjetovanjem
– Najviše se bavim osobnim savjetovanjem, i to oko stresa. Ljudi danas jako osjećaju pritisak, a nisu ni svjesni, samo primjećuju da pate od nesanice, razdražljivi su, nervozni i nezadovoljni. Životni ritam je danas takav da ljudi ne znaju kako se opustiti, uživati u sitnicama. Sve im se nagomila i ‘puknu’, ne znaju se nositi sa svim tim, a zapravo sve može biti puno lakše – uvjerena je ona.
Sve što preporučuje klijentima isprobala je na sebi i pomoglo joj je. Svoju životnu priču može koristiti kao primjer da se čovjek može promijeniti radom na sebi, a jedna od vještina koju smatra iznimno vrijednom je meditacija. Svjesna je da se u našem društvu ona još uvijek mistificira, no smatra da je to bezrazložno.
– Kada sam čula za meditaciju prije nekoliko godina, zamišljala sam da ljudi lebde, izlaze iz svojih tijela, da se događa nešto nadnaravno. Zapravo, meditacija je samo umirenje naših vlastitih misli, dovoljno je sjesti, duboko disati i umiriti se, to je meditacija. Kada se djeca igraju i fokusirani su na nešto, to je meditacija. Kada trčim kroz šumu potpuno sama u tom trenutku ne razmišljam o nečemu drugome i u meditaciji sam. To je stanje bez suvišnih misli. One stalno dolaze tijekom meditacije, mozak stalno radi, ali bitno ih je prepoznati i zatim otpustiti – približava nam Ksenija tu vještinu.
Najčešći klijenti su rastavljene žene
Najčešći klijenti su joj oni s kojima se može najlakše poistovjetiti, a samim time i najlakše im pomoći.
– Najviše dolaze razvedene žene. Najčešće imaju osjeć krivnje da nisu uspjele održati obitelj na okupu, osjećaj manje vrijednosti, strah kako će dalje, kako odgojiti djecu u takvoj situaciji… Razumijem ih, a i one razumiju mene – kaže Ksenija.
Life coaching u posljednje je vrijeme sve popularniji u Hrvatskoj, u medije su se probila imena poput Ane Bučević, ali i već poznate zvijezde poput Tajči ili Ivane Plechinger, koje su također počele s tim poslom. Kako kaže naša osobna trenerica, uvijek se među njima može naći onih koji traže brzu zaradu, no njihova vrijednost na kraju ovisi o tome imaju li rezultate, jesu li pomogli sebi, a potom i drugima.
– Ako prodaješ maglu, a nemaš konkretan primjer da si na sebi nešto promijenio, onda to nije dobro. I skupi seminari i krstarenja od 17 tisuća kuna vrijede ako poslije s tim napraviš nešto. Tamo si pod euforijom, energijom, ali dok dođeš do doma, to splasne. Ako ne radiš na sebi kasnije, ništa ti ne koriste ni knjige, ni seminari, ni predavanja. To je rad na sebi koji traje mjesecima, pa i godinama. Zato ljudi često i odustaju, očekuju da će pročitati par knjiga, malo meditirati i za dva-tri mjeseca sve će biti super. To je nemoguće, ljudi žive s duboko usađenim uvjerenjima 30-40 godina i to je nemoguće brzo promijeniti – objašnjava Ksenija.
Life coaching ne može se poistovjetiti s psihološkom pomoći
Ističe da ne želi poistovjetiti life coaching s psihološkom pomoći ili odlaskom psihijatru. Budući da i sama radi u medicinskoj struci, itekako je svjesna razlike i primjene jednoga i drugoga.
– Life coaching ne pomaže psihički bolesnoj osobi, on pomaže zdravoj osobi da osvijesti sebe, neke probleme koje ima, s kakvim uvjerenjima je odrastao i živi. Svi smo mi odrasli s nekim uvjerenjima, još od djetinjstva nam se govori da nešto ne možemo, da nije za nas, da previše sanjarimo i stavljamo sami sebe u neki kalup kako odrastamo. S tim life coach može pomoći – tumači Ksenija.
Kako bi klijenti primijenili savjete, stekli nove navike, počeli brinuti o sebi, treba odvojiti i određeno vrijeme u danu. To znači da će možda biti potrebno i neke navike izbaciti iz dnevnog rasporeda, kao što je to i sama učinila.
– Uvijek se može naći vremena za nešto. Imam posao u tri smjene, dva školarca i jednog vrtićanca, svaki dan trčim, ne znam ni sama kako sve stignem. Važno je odrediti si dnevne prioritete, a nešto će možda morati i otpasti iz rutine. Primjerice, više uopće ne gledam televiziju, prekrižila sam hodanje po dućanima, sve je to veliki gubitak vremena. Dan je jako dug i mogu se napraviti čuda, samo se treba dobro organizirati – uvjerena je ona.
A kada baš ništa ne ide kako treba, organizacija padne u vodu i sve tehnike rješavanja stresa zakažu, preporučuje dobri stari recept – opuštanje u dobrom društvu.
– Ima dana kad baš ništa ne ide, kad je sve naopačke. Tada pozovem prijateljice, otvorimo pivo ili vino i uskoro je lakše. Čokolada i alkohol su uvijek za hitne slučajeve – uz smijeh zaključuje Ksenija.
