Hrvatska se svakodnevno bori s ogromnim odljevom obrazovanih stručnjaka kojima je dozlogrdilo čekati priliku u našem neuređenom gospodarsko-političkom sustavu pa svaka vijest o uspjehu mladih ljudi koji su, unatoč ponudama iz bogatih europskih zemalja, karijeru odlučili ostvariti u domovini mora izmamiti osmijeh na lice. Među njima je i dvadeset šestogodišnja Antonela Čižmešija, mlada koprivnička informatičarka, znanstvena novakinja i doktorandica koja akademsku karijeru gradi na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu.
Iako je tek na početku svojeg znanstvenog puta, ova dobitnica dekanove i rektorove nagrade te stipendije za izvrsnost, iza sebe već ima brojne radove koje je prezentirala na znanstvenim konferencijama i sveučilištima u SAD-u i Europi. S konferencija se uvijek vraća s novim iskustvima i saznanjima o trendovima u edukaciji na sveučilišnoj razini koja će implementirati na fakultetu na kojem kao asistentica svakodnevno radi sa studentima.
-Nakon brojnih debata i predavanja na konferencijama zaključila sam kako u biti ne kaskamo za ostatkom razvijenih zemalja jer i mi, poput kolega iz Europe, u edukaciji i prijenosu znanja pokušavamo biti što kreativniji kako bi studente zainteresirali za predavanja i spojili teoriju i praktična znanja. FOI je dobar primjer takvog pristupa jer surađujemo s najboljim ICT tvrtkama, a studentima dajemo podršku za pokretanje start-up projekata i u tom pogledu slijedimo europske i svjetske trendove – komparirala je Čižmešija obrazovne pristupe i programe našeg fakulteta s onim što je vidjela u europskim zemljama.
Naši stručnjaci uz bok su kolegama iz svijeta
Smatra kako su znanstveni skupovi koji okupljaju predavače i istraživače vrlo vrijedni za mlade nadolazeće znanstvenike jer osim što pružaju nova saznanja, oni su ujedno i odlična prilika kako bi se naši stručnjaci uvjerili da nisu ništa lošiji po razini znanja od kolega iz svijeta.
-Tek kad odeš van na skupove i konferencije, shvatiš da su problemi s kojima se mladi znanstvenici suočavaju svugdje isti. Uz to, često imamo osjećaj manje vrijednosti u usporedbi sa znanjem koje imaju kolege iz europskih zemalja, no možda smo i bolji nego što mislimo. Primjerice, vidjela sam da su neki prezentirali radove o metodologiji korištenja tehnologija u nastavi koje mi već dugi niz godina uspješno koristimo, dakle u nekim pitanjima smo prilično u trendu i ispred ostalih, a iznenadila me i slaba razina znanja engleskog jezika kod sudionika iz nekih „naprednijih“ zemalja – primijetila je Čižmešija.
Kaže kako je nisu pretjerano fascinirali ni mnogo renomiranija sveučilišta poput onih u Chichagu ili Orlandu gdje je boravila, no priznaje kako se vani mnogo više ulaže u znanost što u Hrvtaskoj nažalost nije slučaj.
-Amerikanci dobro znaju koliko je bitno dati priliku i razviti mlade stručnjake na svim poljima. Mnogo se pažnje posvećuje infrastrukturi i uvjetima rada dok je kod nas to više iznimka nego pravilo. Iako postoji Erasmus program nama je teško jer ne možemo samo tako otići negdje van na usvršavanje, to su ipak veliki izdatci s obzirom na primanja koja imamo – kazala je Čižmešija.
‘Novac mi nije motivacija’
Konferencije su i mjesto za stvaranje mreže kontakata te poslovnih prilika, no naša Koprivničanka za razliku od brojnih mladih informatičkih stručnjaka za sad ne planira otići van Hrvatske.
– Mnogi su otišli u Irsku i druge zemlje jer ICT sektor je u ogromnoj ekspanziji, no meni novac nije motivacija i odlučila sam se u potpunosti posvetiti akademskoj karijeri. Dobro mi je došlo i iskustvo koje sam stekla u realnom sektoru prije dolaska na fakultet. Van ću otići eventualno na jedan semestar i samo u sklopu istraživačkog rada kako bi prikupila dodatna znanja. Imam temu za doktorsku disertaciju, najvjerojatnije ću surađivati s španjolskim i nizozemskim kolegama pa ću je i pisati na engleskom jeziku. No, sve u svemu planiram ostati ovdje – kazala je mlada doktorandica.
S obzirom da smatra kako radi posao iz snova za koji se počela pripremati još za vrijeme studiranja, našu smo sugovornicu upitali gdje je tajna njenog dosadašnjeg uspjeha i što vidi kao glavni cilj koji želi ostvariti u karijeri.
– Kod nas se može uspjeti, no to neće pasti s neba već je potrebno mnogo odricanja te konstantno ulagati u usavršavanje. Na završnim godinama fakulteta sam imala jasan plan što želim raditi, no to ne znači da je planiranje sada stalo jer sam ostvarila željeno. Treba stalno stremiti novim uspjesima, a velika mi je želja dati svoj doprinos u unaprjeđenju obrazovnog sustav kako bi buduće generacije studenata s još više elana dolazile na predavanja. No, da bi se to dogodilo, država bi trebala mladim znanstvenicima pružiti više prilike i omogućiti im još veće sudjelovanje u kreiranju boljeg obrazovnog sustava- zaključila je Čižmešija.
Ne treniram strogoću, no pravila su jasno postavljena
Čižmešija je na fakultetu angažirana na devet kolegija, pa tako kroz seminare i vježbe ima prilike raditi s preko tisuću studenata, a zanimalo nas je i kako su je prihvatili s obzirom na njene godine te da je prije nekoliko godina s nekima od njih dijelila studentske klupe.
-Pokušavam uspostaviti prijateljski kolegijalan odnos koji se ne spušta ispod granica profesionalne razine. Kolege me poštuju jer su i sami već odrasli, formirani ljudi pa do sad nisam imala situacija u kojima bih osjećala da se zbog mojih godina netko misli lakše provući kroz studentske obaveze. Ne treniram strogoću, no pravila su jasno postavljena – uz osmijeh je kazala Čižmešija.
