O ženama često promišljam i razmišljam jer sam i sama žena. Često zbog predrasuda i stereotipa odgoja trpimo neprimjerene riječi od ponekih osoba suprotnog spola. Nebitno je jesu li oni obrazovani ili neobrazovani, žive li u urbanim ili ruralnim sredinama. Vjerovala sam, malo naivno, da obrazovanje pridonosi i razumnom ponašanju, obazrivom obraćanju i komunikaciji sa ženama.
Pozvana sam na događaj koji je trebao biti koristan za zajednicu, za skupinu građana koji trebaju podršku većine da svojim skromnim znanjem doprinesem promjenama na bolje i za bolje sutra. Sadržaj događaja bio je zanimljiv i tijek događaja je išao regularno i po pravilima. Predavanja su bila korektna i s dobrim zaključcima. U jednom trenutku, negdje pred kraj, kada se činilo da će sve završiti dobro i u korist onih za koje se događaj organizirao, uvidjela sam da dio koji se odnosio baš za žene nije kako treba. Trebalo je pitati žene što one žele.
Javila sam se za riječ i vrlo argumentirano iznijela stavove koji bi donijeli poboljšanje uvjeta življenja ženama posebno onima s invaliditetom. Voditelj događaja odbio je moje prijedloge nakon čega sam zatražila objašnjenje. Tri puta sam inzistirala da mi argumentima objasni zašto moj prijedlog ne može biti usvojen. Treći puta mi je gospodin odgovorio, citiram: “Ženska glavo, jel’ ti razumiješ da to ne može?” Tajac i nevjerica koji je nastao u dvorani ovom njegovom izjavom izazvao je nelagodu koju sam osjetila doslovno poput bolova po cijelome tijelu. No, nisam odustajala u svojoj namjeri te sam odlučno zahtijevala da mi se ispriča i oslovi me gospođom i doda moje prezime. Nevjerojatno drsko je odbio te sam zahtjev ponovila i drugi put te tek na moj treći zahtjev se ispričao i oslovio me kako sam zahtijevala.
Postigla sam željeno. Moj prijedlog je usvojen za sve one žene koje nemaju hrabrosti se suprotstaviti ovakvim osobama. Podsjetilo me to na stavove mog oca koji je bio rođen na početku 20. stoljeća i koji je imao vrlo konzervativne stavove poput toga da je Krist glava crkvi, a muž ženi. Tragovi takvih stavova postoje, na žalost, i u 21. stoljeću. No, sada ženama ne trebaju tuđe glave. Imamo mi žene svoje glave.
