Uska cesta na koju smo iz smjera Koprivnice skrenuli s glavne prometnice prije Križevaca, kroz bukovu i hrastovu šumu, dovela nas je u naselje Bušići. Pokucali smo na vrata prve kuće na početku sela gdje su nas dočekali Mijo i Marija Bušić. Ovo prezime nekada je bilo često u selu, a zadržalo se sve do današnjih dana, pa naslućujemo i po čemu je selo dobilo ime. Smjestivši se na oko 170 metara nadmorske visine, naselje je nekada bilo dom mnogim stanovnicima koji su se odreda bavili poljoprivredom. Uglavnom se radilo o stočarstvu i proizvodnji mlijeka, te svinjogojstvu. Ovom vrstom poljoprivrede sve donedavno bavio se i bračni par Bušić. Mijo je rođen 1943. a Marija 1950. godine i čitav su život proveli skrbeći na poljoprivredi.
– Moji roditelji imali su kuću dolje niže u selu, no nakon potresa, zidovi kuće su napukli, a roditelji su odlučili preseliti na drugo mjesto i došli ovdje – kazao nam je Mijo. Naglasio je da su u to vrijeme u njihovoj staji bile samo tri krave i par konja, no ipak su uspjeli toliko privrijediti i sagraditi novu kuću, što bi danas bilo teško i sa tridesetak mliječnih krava. Mijo je nastavio poljoprivrednu tradiciju i nakon vjenčanja sa suprugom Marijom na naslijeđenom imanju nastavio s uzgojem stoke, ali i svinja. Godine 1982. sagradili su tovilište i tovili u kooperaciji, a hranili su i do 28 mliječnih krava od kojih su dnevno dobivali po 240 kilograma mlijeka. Deset godina kasnije, podigli su i prasilište i uzgajali tri vrste svinja; švedski landras i njemački i velški jorkšir. Za potrebe ishrane, obrađivali su oko 12 jutara zemlje s livadama. Sijali su kukuruz, pšenicu i ječam.
– Prije smo zemlju obrađivali uz pomoć konja, no već 1974. godine, Pavao Kontin je u selo dovezao i prvi traktor. Bio je to mali Ferguson, a takav sam 1978. godine i ja kupio – prisjetio se Mijo.
Stanovnici uglavnom stariji od 60 godina
Tih godina poljoprivredna proizvodnja sve se više modernizirala, a Mijo Gašparić i Ivan Križek uz traktor su kupili i dreš (vršilicu) što je u ono vrijeme bila rijetkost. Zemlja se od tad počela obrađivati sa sve težom mehanizacijom pa je postala tvrđa.
– To zahtijeva i jače traktore, pa tako danas i ja imam četiri traktora na gospodarstvu. Nažalost, godine uzimaju svoj danak, ponestaje snage, a i prije četiri godine operirao sam kuk. Kćeri Anita i Zvjezdana više ne žive s nama pa smo krave prodali. Danas za svoje potrebe hranimo svinje, za čiju ishranu obrađujemo oko dva i pol jutra zemlje – rekao je Mijo i dometnuo da ostale zemlje obrađuje zet za svoje potrebe, a livade je prodao susjedu koji još uvijek ima snage i volje za rad.
Selo u kojem je 1974. godine rođena poznata hrvatska kazališna, filmska i televizijska glumica Vanessa Radman vapi za mladim stanovnicima jer u njemu žive uglavnom stariji od 60 godina. Mjesto u kojem je ne tako davno, u 26 kuća živjelo 105 žitelja, danas izgleda pusto i tužno. Većinu kuća obrasla je živica, a selom vlada tišina. Oronula je i malena kućica usred sela gdje je još do pred nekoliko godina bilo sabiralište mlijeka koje je otkupljivala varaždinska Vindija. U selu više nema niti jedne krave, a mještani mlijeko kupuju u trgovini u susjednom selu. Nema više dječje graje ni plača, a najmlađi stanovnik Marko Kumek ima 31 godinu, i kako smo čuli, još je neoženjen. Mladi su godinama odlazili iz sela u bijeli svijet, a u Njemačkoj su bolji život nedavno potražile i sve tri kćeri jednog mještanina.
U domaćinstvima nekada živjelo po četiri ukućana
Sa sjetom se malobrojni mještani prisjećaju vremena kad je u većini domaćinstava živjelo po četiri, a u nekima i do osam ukućana. Tad je svaka obitelj imala stoku, svinje i perad, a mještanke su mlijeko i mliječne proizvode svakodnevno prodavale na zagrebačkom placu. Pedesetih godina prošlog stoljeća, iz Bušića je u osnovnu školu u Sveti Petar Čvrstec po poljskom putu putovalo čak 12 učenika. Selo je 1957. dobilo i struju, pa je prema sjećanju mještana, Jakob Bušić, tadašnji predsjednik Općine, prvi kupio i radio prijamnik koji su djeca rado slušala kod otvorenih prozora njegove kuće. Dolaskom struje, kasnije su mještani počeli kupovati i TV prijemnike, a većina domaćinstava imala je male električne mlinove za kukuruzni „šrot“ za ishranu životinja. Pedesetih godina prošlog stoljeća u selu je bio i kovač Mijo Šoštarić, a nove kuće mještanima je zidao Josip Turčić. Brdoviti teren pogodan je i za uzgoj vinove loze i svaka obitelj je za svoje potrebe imala i manji vinograd. Danas je u selu samo nekoliko stanovnika, a vinograde obrađuju još samo Mijo Bušić, Marijan Bušić i Marica Kuntin. Naš domaćin Mijo Bušić najstariji je muškarac u selu, no Marica Blagaj sa svojih 85 godina starija je i od njega. Selo ima struju, javnu rasvjetu i telefon, a vodom se mještani snabdijevaju iz vlastitih bunara. Nemaju plin niti kanalizaciju, trgovinu niti kafić. Veterinar, zubar, crkva i groblje, za stanovnike Bušića je u Čvrstecu, gdje su nekad đaci pohađali osnovnu školu.
