Shahidul Islam čovjek je s dvije domovine, odnosno dva zavičaja. Bangladeš je prvi njegov dom, a druga domovina, ona u kojoj se skrasio i osnovao obitelj, jest Hrvatska. Njegovo današnje zavičajno određenje jest podravsko, preciznije Đurđevačko.
– U Zagreb sam na studij došao još 1989. godine, to je bio moj prvi posjet ovom prostoru. Drugi puta dovela me sudbina, jer Bog je odredio da mi supruga bude Hrvatica – kaže Islam i objašnjava da se prema muslimanskom promišljanju svijeta dvoje ljudi u životu nalaze po božjoj volji, odnosno da im je život u braku predodređen još rođenjem.
Ovaj magistar pomorskih znanosti s ujedno završenim magisterijem poslovne administracije kaže da njegova šira obitelj polaže veliku pažnju u obrazovanje. Stalno se obrazuju , a i novac najviše ulažu u stjecanje novih znanja.
– Čak sam dobar dio života proveo obrazujući mlade ljude. Radio sam kao profesor engleskog jezika u đurđevačkoj Gimnaziji dr. Ivana Kranjčeva te u tamošnjoj Strukovnoj školi. Neko vrijeme predavao sam i talijanski jezik. Kratko sam učenike podučavao engleskom i u Osnovnoj školi Grgura Karlovčana – ističe ovaj svestrani Đurđevčanin iz Bangladeša koji od 2010. godine ne radi u prosvjeti. Sada je voditelj međunarodnog projekta, a uz to je i sudski tumač za bengalski jezik.
Poljupci i snijeg prva velika iznenađenja
Razgovarajući o kulturološkim razlikama između njegovog europskog doma i azijske domovine, Islam kaže da je bio istinski iznenađen kad je, došavši u Zagreb, kroz prozor hotela vidio mladića kako ljubi djevojku.
– Prvi puta sam svjedočio činu ljubavnog poljupca na javnom mjestu. Takvi prizori u mojoj bangladeškoj domovini nezamislivi su. Tamo se intimnost ne izmjenjuje u nazočnosti trećih osoba. U bangladeškom filmu također nije moguće vidjeti mladića i djevojku da izmjenjuju poljupce, njihova privrženost izražava se na simboličkoj razini, kroz pokret, pogled ili riječima – opisuje Islam različitost između Hrvatske i Bangladeša.
Snažne osjećaje njegova nova domovina probudila je i kad je vidio snijeg. Nikad prije njegovo lice nisu dodirnula pahulje.
– Zapadni način života nije mi bio nepoznanica, svjedočio sam mu kroz film i knjige. Svejedno, kad sam ga doživio u stvarnosti nije me ostavljao ravnodušnim. Danas, razlike između ta dva svijeta sve su manje čemu doprinose suvremene komunikacije, a prije svega internet. Bliži smo jedni drugima. Na primjer, za studentskih dana roditeljima sam telefonirao svega jednom u šest mjeseci, jer impulsi su bili izuzetno skupi. Danas se s majkom čujem, ali i vidim, gotovo svaki dan. Znam što kuhaju, čime se bave, odnosno kamera mi u tančine prenosi život roditelja u moj đurđevački dom. To je dobra strana suvremenog života – smatra Islam. Internet nas zbližava i briše brojne razlike između zapadnog i istočnog svijeta, kaže naš sugovornik. Istovremeno, dodaje, neke navike i obilježje ostaju ustaljene. Stoga ni danas u Bangladešu nije moguće vidjeti izmjenjivanje poljubaca između mladića i djevojke na javnom mjestu.
Vole kriket, ali znaju za Luku Modrića
Bangladeš je, tvrdi Islam, spoj nekoliko kultura. U njegovom kolektivnom duhu snažan je utjecaj Indije s kojom dijele zajedničku povijest, ali osjećaju se i negdašnji tragovi britanskog kolonijalizma koji se očituje kroz obrazovni sustav.
– Bangladeš ima mnogo visokoobrazovanih građana, odnosno doktora znanosti. Stoga ne treba čuditi da je ta zemlja svijetu dala tri nobelovca. Jedan od njih visoko svjetsko priznanje stekao je na polju književnosti, drugi iz ekonomije, a treći doprinosom širenju mira. Osim toga, mnogi znanstvenici iz Bangladeša predaju na najeminentnijim svjetskim sveučilištima – riječi su Islama. Dodaje da se njegovi sugrađani vole opustiti uz sport, a najpopularniji je kriket.
– Bangladešani vole nogomet, ali u tom sportu, za razliku od kriketa, nisu postigli velike uspjehe. U kriketu smo šesta ili sedma svjetska sila – naglašava Islam te dodaje da se unatoč rečenom, svjetska nogometna prvenstva prate s velikim interesom. Tad je uobičajeno de se stanovništvo polarizira na one koji navijaju za Argentinu i one koje podržavaju brazilsku reprezentaciju. Otkriva da je bio pomalo šokiran kad je razgovarao sa sumještankom svojih roditelja. Rekla mu je da je upoznata s Hrvatskom kroz nogomet Luke Modrića. Riječ je, kaže, o gospođi koja živi na selu. Dakle, i tamo je protok informacija postao jednak kao i u gradovima.
Razgovarajući o društvenom uređenju, doznali smo da je Bangladeš demokratski uređen, odnosno višestranačko je društvo. Njegova posebnost u odnosu na Hrvatsku, ali i mnoge europske zemlje jest ta što premijersku poziciju, funkciju predsjednika parlamenta i predsjednika oporbe utjelovljuju žene.
– Stoga volim kazati da tri ugla Bangladeša drže žena, a tek jedan pripada muškarcu. To je onaj koji pripada predsjedniku Bangladeša. On ima slične ovlasti kao i predsjednica Hrvatske – s ponosom je istaknuo Islam.
Riba je najčešći mesni obrok
Govoreći o prehrambenim navikama doznajemo da su riža i juha od leće svakodnevna hrana Bangledešanina.
– Jede se mnogo povrća i piletine. Za mog djetinjstva, 28 dana u mjesecu jela se riba, tek dan ili dva bilo bi nam posluženo ostalo meso, to jest piletina. Danas se riba ne konzumira u tolikim količinama, ali još uvijek je sveprisutna – upoznaje nas Islam. Kaže da je njihova nacionalna hrana dosta začinjena. U njenoj pripremi se koristi čili, kurkuma, korijander, đumbir i drugi začini.
– Kurkuma je nalik malom đumbiru i njena unutrašnjost je žute boje. Taj je začin izuzetno dobar pri održavanju zdrave kože. Stoga ne treba čuditi da žene iz tog područja imaju vrlo podatnu kožu – ističe Islam kojem je susret s europskim načinom ishrane bio dosta upečatljiv. Tu se prvi puta susreo s pečenom hranom koja se danas probija i u njegovu prvu domovinu.
– Tamo se za mog djetinjstva hrana pekla, uvjetno rečeno, samo u woku. Meso iz pećnice bila je nepoznanica, a danas ga se u urbanim predjelima Bangladeša, odnosno u restoranima, može naručiti bez većeg problema. No u 99 posto obitelji, takva hrana se ne spravlja – upoznaje nas Islam te otkriva još jednu posebnost u odnosu na Hrvatsku. U Bangladešu ne možete naći niti jednu kavanu, ali zato postoje specijalizirana mjesta gdje se poslužuje čaj.
– Kako se u Hrvatskoj pije kava, tako se tamo konzumira čaj. Ponajviše takozvani engleski čaj kojeg miješamo s mlijekom ili limunom. Osim toga, teško da ćete nekoga iz Bangladeša uvjeriti da je pripravak od kamilice ili lipe čaj. Za njih to ne može niti neće biti čaj – rekao je Islam.
Hrvatska i Bangladeš dijele neke sličnosti
Naš se sugovornik složio s činjenicom prema kojoj Bangladeš dijeli jednu neugodnu pojavu s Hrvatskom. Tamo je, baš kao i ovdje, korupcija dosta prisutna.
– Ipak, često ističem da korumpirani ljudi ne mogu toliko sebi priskrbiti materijalne dobiti koliko narod može proizvesti. A da je društvo na dobrom putu, svjedoči i konstantni rast BDP-a koji je prije nekoliko godina bio i dvoznamenkast, a danas iznosi sedam posto – naglašava Islam i domeće da je unatoč velikom rastu BDP-a, Bangladeš još uvijek slabo razvijena zemlja.
Tamo je tekstilna industrija najsnažnija izvozna grana gospodarstva, slijedi je izvoz ribe i informatička industrija.
Turizam još nije razvijen ni približno kao u Hrvatskoj, unatoč tome što Bangladeš posjeduje 75 kilometara neprekidne pješčane obale.
– Interesantan je aktualni slogan tamošnje Turističke zajednice, a glasi: Posjetite Bangladeš prije dolaska turista. – citira Islam i sam preporučuje posjet svojoj domovini bogate kulture i još uvijek netaknute prirode.
