Početak života jednak je za sve. Dođemo na svijet goli i bespomoćni u rodilištu, ravnopravni i pod jednakim uvjetima. No, je li to ipak tako?
Potrebno je samo nekoliko dana da se oblak ravnopravnosti raspline. Svatko svoje „pile“ odnese u svoje gnijezdo svoje, kuću ili stan, u selo ili grad. Od tog trenutka i s tih mjesta stvara se sjeme razlika. Svetkovine, kao i proteklih dana, obilježavaju se na centralnim mjestima gdje se okuplja narod. Hrvati, domaći i iseljeni, ovih su se dana našli na istome mjestu odakle su potekli.
Našla sam se i ja na tom mjestu. Osjećaj da pripadam svom narodu i zajednici je samo jedna od potreba koja me čini sretnom. Poznata lica izmjenjivala su se preda mnom. Neki su mi se radovali. Neki su se pravili da me ne poznaju, uglavnom iseljeni. Upitnici iznad moje glave bili su sve veći jer sam se pitala kako je moguće da me ne poznaju. Jesam li se toliko promjenila za dvije, tri ili pet godina od kada se nismo vidjeli da me ne prepoznaju? Nikada ne gledam na to tko će prvi započeti komunikaciju te sam tako odvažno krenula prema dotičnim, iseljenim ljudima i započela razgovor. S osmjehom na licu i srdačnosti u glasu pružila sam ruku na pozdrav. Neverbalna komunikacija govori više od verbalne. Svi neizrečeni znakovi bili su vidljivi. Nisam dobrodošla u osobni prostor.
Ipak, preko volje i s „visoka“, ta iseljena osoba uputila mi je nekoliko riječi pozdrava te neverbalnim znakovima dala do znanja da nije voljna razgovarati sa mnom. Zbunjena i bez odgovora udaljila sam se i krenula sa skupinom slušati poruku autoriteta na mjestu koje bi trebalo jamčiti jednakost svima bez obzira na imanje ili nemanje materijalnog, zdravlja ili bolesti. Tek tamo sam vidjela da nismo svi isti. Jer za mene nije bilo mjesta u klupi. Sva mjesta su bila rezervirana za nekog. Za „velike“ – one koji na nas male, obične smrtnike gledaju s visoka. Rekla bih da su bila rezervirana za one koji su posegnuli dublje u džep i kupili rezervaciju. S tugom u srcu pitala sam se što se dogodilo s narodom. Iseljeni se „ohlade“, ovdašnji se „prodaju“. Blagdan koji je trebao biti nada pretvorio se u razočaranje.
