U domu obitelji Pakasin nakon sedam godina ponovo se čuje zvuk šivače mašine. Upravo je toliko vremena proletjelo otkako je Sanja, 36-godišnja učiteljica likovne umjetnosti koja svoje znanje prenosi učenicima škole Braće Radić, svoj hobi stavila u stanje mirovanja. Kreativka po rođenju i obiteljskom okruženju, svoj talent otkrila je još kao djevojčica kada je polazila tečaj crtanja u Koprivnici kod Ivana Lovrekovića koji je otkrio njen talent i preporučio joj da ga i dalje razvija. To je i učinila upisavši Akademiju primijenjene umjetnosti koju je završila pred punih deset godina. Upravo je te godine, 2009. na svijet stigla i Dora, njena kćer koja je Sanju potaknula na izradu brojnih odjevnih predmeta.
Narudžbe stizale sa svih strana
– Bilo da sam ju obukla za svečane ili svakodnevne prilike uvijek je na nogama imala čarape jer u Koprivnici jednostavno nije bilo drugog izbora i to me natjeralo da se prihvatim posla i smislim nešto. Otišla sam u trgovinu i kupila šivaću mašinu i ubrzo je prvi par cipelica bio gotov – prisjetila se Sanja. Dane i noći za porodiljnog je dopusta provodila za šivaćom mašinom. Svaki slobodan trenutak sjedala bi za nju gdje ju je čekalo štogod za dovršiti. Svoje je radove vješto fotografirala i objavljivala ih na društvenim mrežama, a povratna reakcija bila je toliko dobra da se i sama iznenadila. Posao se proširio, narudžbe su stizale sa svih strana pa je jednostavno, kad se Sanja morala početi nositi s poslovnim obavezama učiteljice likovnog, sve to bilo gotovo nemoguće i teško uskladiti. Tada je odlučila reći dosta i posvetiti se nekim drugim stvarima, no nikako nije mirovala. Znala je da će se kad-tad vratiti izradi cipelica za malene nogice, samo je bilo pitanje vremena.
Dogodilo se to upravo ove zime, kad je na nagovor svoje okoline, sestre Suzane i šogora Ivana te tete Katice, isto tako zaljubljenika u kreativni rad i neprestano stvaranje, Sanja obrisala prašinu s mašine i prihvatila se izrade nove kolekcije cipelica kojima je pridodala i haljinice za svečane prilike, a koje čine temelje novog brenda Ladido.
Kćeri i nećakinja izvor novih ideja
– Dugo sam smišljala ime, no onda mi je palo na pamet da bi Ladido bilo prikladno. Kratica je to od Lada, Dina i Dora. Lada je nećakinja koja je, s obzirom da je godinu dana stara, najvjerniji model za probu i prezentaciju. Moje su cure već veće, ali uglavnom od njih sve počinje. One su te koje mi stalno nameću nove ideje. Upravo su one inzistirale da im napravim labuda i zeca koji su novo osmišljen ukras za djevojačku sobu – veli Sanja koja usprkos tome što nije šivala, ipak nije svoj umjetnički talent svela u neke standardne okvire. U međuvremenu je svoje znanje nadogradila završivši tečaj za šminkanje i oslikavanje, odnosno ukrašavanje noktiju.
– Šminkanje uglavnom radim subotom, kad moje klijentice žele biti savršeno našminkane za vjenčanja, a nokte radim povremeno, više iz gušta jer su i oni sami pravo malo remek-djelo – kaže.
Sanja je dokaz kako hobi može postati i unosan biznis za popunjavanje budžeta iako je, da bi se do toga došlo, valjalo uložiti poprilična sredstva. Sve to, ne krije Sanja, ne bi uspjela bez stalne podrške supruga Gorana.
– On je taj koji prihvaća svaku moju ideju i gura me naprijed, bez njega i mojih cura sigurno bi hrpa toga još ostala samo u mojoj glavi – otkrila nam je Sanja.
