Brojne obitelji koje žive na zelinskom i potkalničkim brežuljcima desetljećima su imale svoje ugljenice u kojima su proizvodile drveni ugljen. Nekada su ugljenice bile isključivo okruglog oblika, napravljene od blata, a danas ima i četvrtastih, izgrađenih od cigle i žbuke. Jedna od malobrojnih i nesvakidašnjih obitelji koja se danas bavi ovom vrstom starog zanata je i ona Mladena Severa (42) iz mjesta Kenđelovec, nedaleko Sv. Ivana Žabna, a čije se ugljenice nalaze nekoliko kilometara od njegove kuće.
– Vozeći drva u Zrinšćinu upoznao sam se s ugljenicama i odlučio krenuti u ovaj posao. Jest da je to prljav i fizički težak posao, ali nikako nije neisplativ. Krenuo sam iz znatiželje, a kad sam vidio da je to nadasve unosan posao sagradio sam i svoje tri ugljenice od kojih su danas dvije u funkciji – kazao je Mladen te dodao kako su njihove ugljenice okruglog oblika i sazidane ciglom te premazane blatom. Visoke su oko pet metara i široke gotovo tri metra.
– Srećom, šuma u ovome kraju ima puno, pa ih ne treba transportirati izdaleka, a time je nama i olakšan posao. Najkvalitetniji ugljen nastaje od graba, bukve i hrasta jer od njih dobiveni ugljen možete koristiti i po nekoliko puta. Sam proces izrade, odnosno karbonizacija traje između jednog i tri tjedna, ovisno o godišnjem dobu. Ugljenicu je potrebno sedam dana, dva puta dnevno natrpavati drvima, nakon čega se sedam dana mora hladiti, što znači da nam je ukupno 14 dana potrebno da od drveta napravimo ugljen – istaknuo je Mladen te dodao da nakon završene procedure dobiju oko 180 velikih vreća od 17 kilograma ugljena, od kojih jedna košta 60 kuna plus PDV.
Mladen nam je otkrio i kako ugljen nastaje pri termičkoj razgradnji drva koje ima oko 15-ak posto vlage, bez prisustva kisika i pri toplini većoj od 200 stupnjeva celzijevih.
Velika podrška i pomoć ocu u ovom nesvakidašnjem poslu je kćer Tatjana (17) koju od milja Mladen zove Rocky. Supruga Magdalena se brine o dvjema mlađim kćerkama, a sina je nažalost, nesretnim slučajem izgubio prošle godine, pa je Tatjana trenutno njegova jedina nasljednica u ovom poslu.
Tatjana je sve samo ne klasična srednjoškolka koja svakodnevno nakon škole sa svojim ocem odlazi do njihovih ugljenica i radi nadasve težak posao i to s velikim osmijehom na licu.
– Još kao osnovnoškolku tata me je učio ovom poslu, a jednom prilikom kada nije mogao zbog zdravstvenih problema, brat i ja smo bili primorani cijelo ljeto sami ‘trpati’ ugljenice. Tada se nešto u meni probudilo i od onda svakodnevno pomažem tati prilikom natrpavanja i vađenja ugljena – kazala je Tatjana te dodala kako je ovaj obiteljski biznis njoj, ali i njenoj obitelji od velikog značaja i to ne samo novčanog, već radeći taj posao održavaju obiteljsko zajedništvo.
– U početku mi se nije baš dalo ići s tatom raditi, ali sam igrom slučaja morala i danas to za mene ne predstavlja problem niti bilo kakav napor već užitak, ponos i iskustvo više u mom životu. Mojim prijateljima u školi problem je pokositi travu u dvorištu, a ja svakodnevno dvije prikolice pune drva natrpavam u našu ugljenicu – kazala je kroz osmijeh Tatjana koju su iz šale u školi zvali ‘šumougljeničanka’.
– Danas s ponosom mogu reći, hvala Bogu što sam odrasla na selu, a isto tako svjesna sam što je to donijelo meni i mojoj budućnosti – istaknula je Tatjana koja trenutno pohađa policijsku akademiju u Zagrebu i kako kaže nema namjeru nastaviti obiteljski posao, no dokle god ima vremena i uz pomoć svoje prijateljice Magdalene koja također ponekad pomaže obitelji Sever, ali i s velikim zadovoljstvom pomagat će svom ocu i svojoj obitelji.
Kako smo doznali od Mladena i Tatjane, s obzirom na to da su uglavnom po cijele dane kod ugljenica i uz to što rade fizički težak posao, zabave, smijeha i pokoje čašice vina nikad ne nedostaje.
Obitelj Sever svoj ugljen uglavnom prodaje na dalmatinsko tržište, a ponešto i u naše krajeve, no kako je ova godina bila teška zbog korona krize, dosta ugljena je i ostalo.
Iako nas drveni ugljen sve najprije asocira na roštilj, dobro je znati da se koristi i u medicini, primjerice kod probavnih problema i trovanja, u stomatologiji za izbjeljivanje zuba, ali i kao sirovina za proizvodnju olovaka. Stoga, kada slijedeći put odete u neki trgovački centar, umjesto uvoznog kupite drveni domaći ugljen jer iz priloženih fotografija vidite da se kod njegove proizvodnje itekako treba oznojiti, a proizvode ga djevojke iz našeg susjedstva.
