Koprivničko udruženje obrtnika objavilo je promjenu u statistici za 2021. godinu, odnosno prijave i odjave obrta u prošloj godini. Brojke su porasle u odnosu na prošlu godinu, broj obrtnika raste, ponajviše zbog potpora za samozapošljavanje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Ponajveći porast zabilježen je u kategoriji računalnih usluga, intelektualnih usluga, graditeljstvu i ostalim djelatnostima. No, najviše je za oko zapala činjenica kako je prijavljen jedan novi dimnjačarski obrt, a u isto vrijeme jedan je odjavljen. S obzirom da manjak dimnjačara problem diljem Lijepe naše, potražili smo novoprijavljenog. Radi se o Jadranku Gačaru iz Vlaislava. Uzeo je državnu potporu za samozapošljavanje i krenuo u posao.
– Taj posao radim deset, jedanaest godina. Radio sam dosta poslova i nije išlo, silom prilike naučio sam se ovom zanatu od jednog čovjeka. Dopalo mi se, našao sam se u tome, a pošto sam mlad čovjek bila bi šteta da uz takvo znanje i iskustvo ne otvorim obrt i ne budem sam svoj gazda – rekao nam je. Nije završio dimnjačarsku školu, no kod otvaranja obrta u toj struci treba imati minimalno četiri godine radnog iskustva da bi se ostvarilo pravo na polaganje majstorskog ispita, što je on napravio i ima zvanje majstora dimnjačara.
Trenutno je jedini zaposleni, no u budućnosti je voljan uzeti školovanog praktikanta da prenese znanje. To bi se moglo dogoditi možda čak i ove godine. Zasad mu ide super, kaže. Radi na području Novigrada i pripadujućih okolnih naselja, a prije dva mjeseca potpisao je i s đurđevačkim Komunalijama tako da pokriva i Đurđevac.
– Većini nekakva ‘školska’ sezona kreće od listopada i traje tamo do travnja, svibnja iduće godine. Trebalo bi se krenuti poslije Velike Gospe u posao i onda to traje do svibnja. Tijekom ljeta se rješavaju plinski dimnjaci – govori pa dodaje da se gotovo izjednačio broj kućanstava u pogledu grijanja na drva i plin, no ipak su drva još malo modernija. U otvaranju dimnjačarskog obrta podržali su ga svi, od obitelji, braće i sestara do prijatelja i poznanika.
– Svima je ideja bila sjajna, posebice jer dimnjačara nema puno, polako izumiru. Ljudi su bili oduševljeni time, šteta bi bila da ne iskoristim svo ovo znanje i vještinu. Danas posla hvala Bogu ima i bit će ga sve više i više. Baš zato jer nema majstora dimnjačara – kaže. Nije mu lako što radi sam, treba se odreći puno stvari, nitko umjesto njega ne može potegnuti, cijeli prosinac radio je od šest ujutro do osam navečer. Nije bajno, ljudi očekuju da je posao laganica, no Jadrankova je poštapalica ‘radimo zimi, odmarat ćemo ljeti’. Obrt je otvorio preko sistema samozapošljavanja.
– Dobio sam određenu pomoć, to mi je bio dobar vjetar u leđa što se tiče opreme, bilo je dosta ljudi koji su mi pomogli i izašli u susret. Za sami početak idealna stvar – rekao je. Bez službenog auta se ne može, osnovni alat je vitlo za čišćenje dimnjaka, usisavač, rotaciono vitlo za dimnjak, senzori i slično. Naravno, uz alat potrebno je i znanje. Upitali smo ga je li razmišljao o odlasku u inozemstvo pošto su tamo obrtnici cjenjeniji (čitaj plaćeniji).
– Jesam, prije godinu dana, mislio sam položiti majstorski pa uplatiti tečaj njemačkog i otići tamo. Nešto me na vrijeme zaustavilo i ostao sam tu. Za naše zanimanje nema bojazni, tko u tome ne uspije ili je nesposoban ili ne znam ni ja. Šteta što je jako malo ljudi koji se opredjeljuju za to. Ostala je samo jedna škola za dimnjačara i to u Zagrebu – otkriva i izražava nadu da će se mladi odlučiti za dimnjačarstvo jer ima puno gorih poslova.
– Ljudi se boje posla, to mi nije jasno. Mladi ljudi, nemojte se ustručavati apsolutno ničega. Nije svatko za taj posao, ne može svatko radit taj posao, vidim čovjeka dok krene raditi, vidim je li za to ili nije. Tko misli da bi mogao, definitivno neka krene, jako nas je malo i bila bi šteta da izumre. U šali kažem, a zapravo je tako: ‘Bez nas se nemre’! – rekao je za kraj Jadranko Gačar, ponosni vlasnik dimnjačarskog obrta.
