Bablje ljeto poduži je period lijepa i topla (ljetna) vremena ujesen, katkada čak i nakon što krenu prvi mrazovi. Uzrok ovoj pojavi leži u izraženome grebenu azorske anticiklone, ali ono što nas danas zanima jest etimologija datoga frazema.
Izraz bablje ljeto očito je star, budući da se javlja u većini slavenskih jezika (npr. u češkome babí léto, ukrajinskome бабине літо itd,). U bugarskome je ipak to циганско лято ‘ciganjsko ljeto’ ili сиромашко лято ‘sirotinjsko ljeto’. Alternativni nazivi u južnoslavenskim jezicima vežu se još i uz razdoblje trajanja te pojave, pa se često čuje za miholjsko ljeto prema blagdanu Svetoga Mihovila 29. rujna (zapravo blagdanu triju arkanđela, od kojih se upravo Mihovil veže uz jesen, ali o tom potom), ali i za martinjsko ljeto (Martinje 11. studenoga), vjerojatno zadnji trenutak kada takvo vrijeme možemo očekivati. Slično imenovanje prema datumima nalazimo i u drugima europskim jezicima pa je u švedskome to Brittsommar tj. Brigitino ljeto (imendan 7. listopada). U nizozemskome imamo jednostavno nazomer (‘nad ljetom / poslije ljeta / kasno ljeto’), a u zemljama Južne Amerike,gdje to razdoblje pada krajem travnja i početkom svibnja, spominje se ‘malo ljeto’ (npr. veranico, veranito).
U engleskome (koji ima dugu leksikografsku tradiciju pa nam je dostupno obilje podataka) od 18. st. sreće se fraza Indian summer ‘indijansko ljeto’, porijeklom iz Sjeverne Amerike. U Britaniji se ranije, između ostaloga, koristilo All-Hallows summer (‘esvetsko ljeto’), little summer (‘malo ljeto’) i autumn-spring (‘jesensko proljeće’). Zanimljivo je da nedostaje uvjerljiva etimologija indijanskoga ljeta, ali moglo bi se povezati s idejom indijanskoga kao nečega neobičnoga i lažnoga. U američkome se engleskom, naime, dugo moglo čuti Indian gift ‘indijanski dar’ za poklon za koji se očekuje da se vrati u istome obimu. To bi moglo biti i rezoniranje iza ‘ciganskoga ljeta’ u bugarskome (usp. u hrv. ciganjska posla ‘muljanje’). Takvi uvredljivi izrazi zasnovani na stereotipima nisu naime u jezicima rijetkost, o čemu više ipak drugi puta.
Bablje ljeto bila bi dakle nova, neočekivana prilika da produžimo ljetne dane prije neizbježnoga kraja. Lažna nada ili ne, uživajmo dok traje
Što je onda s našim babama. Znamo da je danas baba uglavnom pogrdan oblik za baku, uz mnoštvo izvedenih značenja, ali izvorno nije imao negativno značenje. Praslavenski oblik baba tvoren je na način uobičajen u svim jezicima i kulturama: reduplikacijom (ponavljanjem) prvih slogova koje djeca izgovaraju, a koja su onda počela označavati članove obitelji. Tu su mama, tata, baba, dada itd. Budući da na osnovu raširenosti možemo reći da je bablje ljeto star izraz, ne možemo znati jeli izvorno imao negativnu konotaciju, iako ta mogućnost postoji. Ponekad se spominje objašnjenje da je to zadnje razdoblje kada starije žene mogu sjediti ispred kuća i raspredati priče, ali to zvuči kao pučka etimologija. Babljim ljetom naziva se i paučina što je ispredu mladi pauci pa nošeni vjetrom nalaze zimovalište, ali tu će prije biti da je ta pojava dobila ime po razdoblju, a ne obrnuto.
Najuvjerljivije objašnjenje, kakvo naprimjer za njemački ekvivalent Altweibersommer donosi etimolog Wolfgang Pfeifer, kombinira (dobro potvrđenu) metaforu razvoja godine od proljeća prema zimi kao starenja, s idejom druge mladosti, za koju dokaze nalazi i u bavarskome dijalektu gdje je ljeto ‘djedovo’ Großvatersommer, te u švicarskome gdje je ‘udovičino’ Witwesömmerli. Bablje ljeto bila bi dakle nova, neočekivana prilika da produžimo ljetne dane prije neizbježnoga kraja. Lažna nada ili ne, uživajmo dok traje.
