Bojan Vručina obilježio je nogometnu jesen u Prvoj koprivničko-križevačkoj županijskoj ligi te je s Borcem iz Imbriovca zauzeo prvo mjesto na ljestvici u prvoj polovici sezone. Dok je pred 10 i više godina zabijao Hajduku, Dinamu i ostalima u dresu Slavena Belupa, teško je mogao zamisliti da će potkraj svoje karijere igrati u županijskoj ligi.
– Istina, tada još o tome nisam razmišljao, ali kako su godine išle, znao sam da moj prestanak igranja profesionalnog nogometa neće predstavljati i konačni oproštaj od nogometa. Sad imam manje aktivnosti tijekom tjedna, ali uživam i dalje u tome da za nešto igram i da se za nešto borim – rekao je Bojan Vručina.
Nedavno mu je supruga Aleksandra rodila i trećeg sina, i to je bila prijelomnica.
– To je bio razlog da se vratim doma, pogotovo nakon što sam krenuo u privatni biznis. U Ludbregu otvaram adrenalinski park, uskoro će biti i otvorenje. Bavio sam se i trenerskim poslom s klincima u Svetom Đurđu, ali sad sam to zbog privatnog posla malo stavio sa strane – otkrio je 35-godišnji napadač, bivši član Slavena, Duisburga, Hapoela, Škendije, Rudara iz Velenja, Kapošvara…
Kako je prošla tranzicija u županijski nogomet?
– Prilagodio sam se vrlo brzo, iako mi je u prvim trenucima bilo k’o da sam pal s Marsa. Naravno, nikoga ne podcjenjujem, jer i u ovoj ligi treba trčati i boriti se, ali razlike su bile velike u odnosu na ono na što sam ranije navikao igrajući na raznim adresama. Svakom igraču potrebno je neko vrijeme po dolasku u novu sredinu, vrijeme da uigravanje, da se privikne na kretanje suigrača. U prvih mjesec-dva sam se puno kretao i otvarao, dečki su osjećali obavezu da svaka lopta ide meni. No, poslije smo se malo više oslobodili i pronašli zajedničku formulu. Ekipa Borca je stvarno dobra, pohvale zaslužuju svi, trener i ljudi u klubu i oko njega koji su napravili sve da mi bude što ugodnije. Mislim da sam im to vratio, na terenu i izvan njega. Na kraju jeseni smo prvi i naravno da sam s time zadovoljan. Ipak je bilo lakše dok smo se ‘pohvatali’.
U 13 jesenskih kola Vručina je zabio čak 30 golova.
– Kad sam dolazio u Imbriovec, nisam razmišljao o individualnim postignućima. Doveden sam da osvojimo prvo mjesto i da u Kupu probamo doći do finala. Kad sam zabio šest golova Kalinovcu, isplivao sam na prvo mjesto ljestvice strijelaca te sam odlučio da ću se boriti i za titulu najboljeg strijelca. Od tog trenutka i cijeloj momčadi je krenulo bolje.
Iako na kontu ima čak 14 golova više od prvog pratitelja Ivana Hajdića, Vruči ne misli da je već sad osigurao epitet najefikasnijeg županijskog igrača.
– Teško, to se nikad ne zna. U svakom slučaju, probat ću pružiti takve igre i na proljeće. Još jednom ću napomenuti da je to moj individualni cilj kojeg ni u jednom trenutku nisam stavio ispred ekipe. Dokaz su moje asistencije i proigravanja, stvarno igramo lijep nogomet.
Dakle, ostajete vjerni Borcu do kraja sezone?
– Završne razgovore ćemo imati kroz tjedan dana, ali teško bi bilo sad nešto mijenjati. Ne bi to bilo fer od mene, a i inače ne volim na polusezoni mijenjati klubove. U ovom trenutku razmišljam samo o Borcu, obitelji i biznisu.
Možda ste ipak mogli nastaviti igrati u nekom višem rangu?
– Pogledajte Krstanovića, čovjek s 36 godina dominira u HNL-u. Ja sam praktički ozlijeđen (koljeno) igrao profesionalno 10 godina. Da sam ostao na toj razini, da nije bilo zasićenosti od putovanja i ‘divljih’ zemalja, lagano bih se borio za prvog strijelca lige u Prvoj HNL. Iako je normalno da čovjek ponekad razmišlja o tome što bi bilo kad bi bilo, ne mogu reći da za nečime žalim. Sretan sam što u ovoj fazi života i dalje igram nogomet i zabijam golove.
Bratstvo je najopasniji konkurent Borcu, Kunovčani zaostaju samo jedan bod?
– Osim njih, i Graničar iz Legrada ima veliku kvalitetu. Bilo bi dobro da se do kraja vodi utrka u troje, da liga ne izgubi na draži, iako osobno mislim da mi uopće ne bi trebali igrati u tom rangu, nego u višem. Nisam imao uvid u županijsku ligu u prošlim sezonama, no jasno je da je slabija nego prošle sezone…
Kaže kako su mu neke stvari nepojmljive.
– Neke ekipe praktički stanu kad dobiju gol za 2:0 ili 3:0. Pa mi smo u nekim utakmicama 10 minuta prije kraja išli petorica sami na golmana. Ni u zadnjem rangu nogometa mi to ne bi bilo jasno, a kamoli u Prvoj županijskoj ligi. No, mislim da je to stvar trenera koji vode te ekipe.
Ima i pozitivnih stvari, od kojih je Bojan posebno izdvojio medijsku praćenost lige.
– Moram pohvaliti što se mogu vidjeti golovi čak i u petom rangu, županijski nogomet dobro je zastupljen u lokalnim novinama i na portalima. Svidio mi se i izbor za igrača kola i igrača mjeseca, lijepo je dobiti nagradu, nikad ranije je nisam dobio. Veseli me i dobra posjeta na utakmicama, lijepo je vidjeti kad je cijela ograda oko igrališta popunjena – zaključio je Bojan Vručina. (gčm)
Teško mi je gledati Slaven u borbi za opstanak
Vručina je legenda Slavena Belupa, zato je uvijek zanimljivo čuti njegovo mišljenje o aktualnom trenutku koprivničkog prvoligaša.
– Pratim Slaven, to je moj klub, Koprivnica je moj grad i uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu. Teško mi je gledati da se Slaven već par sezona bori za opstanak. Ne bih ulazio u neke velike analize, ali možda bi trebalo napraviti bolju skautsku službu. Osim toga, kad sam ja bio u klubu, dosta se radilo na igri. Sad se pokušava na rezultat, igre baš i nema. Nikad prije nisam čuo za trenera Stipića, ali želim mu da dobije dovoljno vremena i da napravi što se od njega očekuje. Najvažnije je riješiti pitanje opstanka prije zadnjih četiri-pet kola – rekao je Vručina.
Strijelci Prve ŽNL
30 – Bojan Vručina (Borac)
16 – Ivan Hajdić (Bratstvo)
14 – Marko Jurčić (Bratstvo)
12 – Kristijan Dominović (Bratstvo)
11 – Josip Gusković (Kalinovac)
9 – Domagoj Baričić, Dario Orehovec (Graničar L.)
8 – Željko Dubravec (Tomislav-Radnik), Dejan Slijepčević (Bratstvo)
7 – Dominik Gregl (Lipa), Josip Markešić (Tomislav-Radnik), Luka Pavešić (Prekodravac)
6 – Marija Bradić (Viktorija), Dario Kirin (Prekodravac), Bruno Lončarić (Borac), Nikola Posavec (Drava NP)
5 – Darko Duvnjak (Miklinovec), Dario Kopornić (Lipa), Renato Košić (Mladost-Molve), Serafin Palić (Bratstvo), Mario Piškorić (Viktorija), Senad Sobota (Panonija), Luka Šiprak (Mladost-Molve)
