Hlebine, selo nedaleko Koprivnice centar je hrvatske naivne umjetnosti i poznato je diljem svijeta. U tom selu slika se još od početka 30-tih godina prošlog stoljeća, a naivna umjetnost svoj vrhunac doživljava 40-ak godina kasnije. Posljednjih nekoliko godina naivno slikarstvo nije toliko popularno i poprima sve lošiji status, a kako ono ne bi u potpunosti palo u zaborav Udruga hlebinskih slikara i kipara naive brine o tome. Udruga je to koja broji 30-tak članova iz cijele Podravine, a Branko Matina, jedan je od najiskusnijih članova te Udruge. Slikarstvom se počeo baviti krajem 1971. godine te od tada neprestano stvara umjetnička djela. U svojoj zbirci posjeduje mnoštvo privatnih kolekcija, a imao je i mnoge izložbe u Hrvatskoj i u inozemstvu. Jedna od zanimljivosti Brankovog života je i ta da u životu nema ni jedan dan radnoga staža, jer je cijeli svoj život posvetio umjetnosti od koje i dan danas živi.
– Od malena sam znao da ću se baviti slikarstvom i to me oduvijek privlačilo. Kada sam počeo slikati, najviše me usmjerio i naučio Franjo Filipović, a puno toga me podučio i Milan Generalić. Iznimno sam ponosan na svoje učitelje i čast mi je što su me oni usmjerili u mojim slikarskim počecima – kazao je Matina.
U razgovoru nam je istaknuo kako su Hlebine malo selo i kako se svi poznaju i većina ih je i u srodstvu, pa je tako njegov djed ujak poznatog naivnog slikara Ivana Generalića od kojeg je također mnogo naučio.
– Treba samo raditi i nema stajanja jer ako stanemo nećemo moći sačuvati i širiti ovo što je ostalo od slikarstva, a ponajviše zbog toga što nažalost, mnogo poznatih slikara više nije s nama. Ja se svakako trudim da što više oživim slikarstvo kako se ono ne bi kroz godine zaboravilo – kazao je Matina te dodao da je ključ uspjeha u današnjem slikarstvu rad, trud, kvaliteta i prepoznatljiv stil slikanja.
– Radim isključivo na staklu i to bez skica. Crtam direktno po njemu tako da su mi svi radovi unikatni i nema ponavljanja isti, pa čak ni sličnih slika. Dakle, uzmem staklo i bijeli papir i krećem i slika mora biti dobra ili kako ja znam reći kao moja osobna karta – istaknuo je Matina.
Učio je slikati kako kaže, od vrhunskih slikara iz Hlebina i šire, prvo bi ga ispravljali i pokazivali mu prave tehnike i vještine, a nakon što bi to usvojio ostavili bi ga da sam stvori svoje umjetničko djelo.
Brankovo slikarstvo usmjereno je realizmu i slobodnom naivnom slikarstvu, a uglavnom radi zimske motive, jer kaže da su mu to najdraži motivi.
– Kad krenem stvarati sliku u glavi mi je samo da uzmem kist i on kao da sam klizi po staklu. Toliko sam uzbuđen i pun inspiracije da kad odem spavati razmišljam samo o tome što sam trebao, a nisam napravio dan ranije. Slikanje vam je zapravo pravi izazov – dodao je Matina.
Doznali smo i da prilikom slikanja treba voditi računa o izboru adekvatnog kista, a najviše je važna kvaliteta boja koju si prethodno pripremiš. Vještina slikanja uljanim bojama na staklu posebna je tehnika nanošenja boja na staklo, a karakteristično je to što se slika takozvanom obrnutom tehnikom. To je jedna izuzetno zahtjevna tehnika, jer zahtjeva koncentraciju i prije svega plan prilikom koje slikar točno treba znati što želi prikazati. Potrebno je neprestano okretati staklo i pratiti što se događa na drugoj strani. Iako zahtjevna, ova tehnika nudi puno mogućnosti u biranju boja koje na staklu izgledaju čarobno.
– Kada stvaraš određeno umjetničko djelo, dio tebe odlazi zajedno s njime i to je zapravo neopisiva povezanost slikara i djela, a u mom slučaju, stakla, kista i mene – kazao je Matina.
U svojoj sada već dugogodišnjoj karijeri imao je više od 30 samostalnih izložba i oko 300-tinjak kolektivnih izložba, a jedna od dražih sjećanja mu je kada je prije 20 godina u jednoj godini održao čak dvije izložbe u Švicarskoj i kada je njegove slike kritizirao jedan od najjačih svjetskih kritičara Jules Nidegger.
Branko nam je otkrio kako danas mladi nemaju interes za slikanjem pa je na onim starijim slikarima da probude taj interes i potaknu mlade da uvide kako je umjetnost jedna divna stvar koja ti se kako kaže, uvuče pod kožu.
– Iako prevladava vrijeme pandemije koronavirusa i nema mogućnosti izložba i okupljanja, kod mene se ništa nije promijenilo jer ja uz pandemiju ili bez nje sam za svojim radnim stolom i stvaram nova dijela – kazao je Matina te poručio kako je podrška obitelji najvažnija u njegovom poslu, ali i u svim ostalim, jer kako kaže bez nje nema ničega. U skoroj budućnosti nada se da će uspjeti napraviti monografiju kako bi se vidio njegov slikarski put i napredak tijekom godina, a do tada planira stvoriti još puno umjetničkih djela.
– Slikarstvo me ispunjuje i unatoč velikom broju napravljenih slika i unatoč brojnim godinama posvećenim slikanju i dalje svakoj slici pristupam s ljubavlju. Slikat ću i dalje s ljubavlju i tako će biti sve dok budem mogao držati kist u ruci – zaključio je Matina.
