Svake godine 22. travnja obilježavamo Dan planeta Zemlje. Taj jedan dan kada se kolektivno sjetimo da planeta nije samo kulisa za Instagram fotografije. Dijelimo citate o prirodi, stavljamo zelene emotikone i uvjeravamo sebe da smo dio rješenja. Već 23. travnja?
Povratak u realnost, plastika, smeće, “ma nije to moj problem”, jer, budimo iskreni, lakše je napisati status nego promijeniti navike.
Svijet gori (ponekad i doslovno), znanstvenici upozoravaju, ali mi i dalje živimo po starom. Kupujemo više nego što trebamo, bacamo više nego što mislimo i stalno imamo spreman izgovor. Najpopularniji – “Ma što ja tu mogu”, zanimljivo je kako ta rečenica uvijek dolazi uz savršenu sposobnost prepoznavanja tuđih grešaka.
U Koprivnici se, recimo, održala Zelena čistka. Ljudi odvoje svoje vrijeme, obuju rukavice i skupljaju ono što je netko drugi bacio bez razmišljanja. Nije glamurozno, nema filtera ni lajkova, ali je stvarno. I što je najbolje, funkcionira.
Naravno, paralelno postoji i ona druga stvarnost. Ona u kojoj se zgražamo nad smećem u prirodi, ali nam je sasvim normalno ostaviti bocu iza sebe jer “netko će to pokupiti”. I hoće, netko s više odgovornosti i manje izgovora.
Zelena čistka je mali dio cijele priče. Neće promijeniti svijet preko noći. Ali razotkriva nešto puno važnije, razliku između onih koji djeluju i onih koji samo pričaju. Između onih kojima je stalo i onih kojima je stalo samo kad je to “tema dana”… Barem jedan dan u godini.
Ironija je što rješenja nisu komplicirana. Manje plastike. Više recikliranja. Malo više razmišljanja prije nego nešto bacimo. Nije to nikakva znanstvena fantastika. Problem je što zahtijeva trud, a trud baš i nije popularan.
I zato nam treba Dan planeta Zemlje. Ne kao podsjetnik da problem postoji, jer to već znamo. Nego kao ogledalo koje nas podsjeća koliko često biramo ignorirati ono što nam je pred očima.
Možda planet neće propasti zbog jedne boce, jednog papirića ili jednog opuška. Ali hoće zbog milijuna takvih sitnih odluka koje svakodnevno ponavljamo. Upravo tih “nije to ništa” trenutaka.
Zato, ako danas već dijeliš poruke o očuvanju prirode, probaj napraviti korak dalje. Ne nešto spektakularno. Ne nešto za publiku. Nego nešto stvarno.
