Chiara Čargonja (24) studentica je diplomskog studija novinarstva na Sveučilištu Sjever u Koprivnici. Inače je iz Rijeke, a njezin najveći hobi i ljubav su putovanja. Ljubav prema putovanjima usadio joj otac, koji je i sam puno putovao.
– Presudni trenutak za mene bilo je moje prvo samostalno putovanje kada sam imala svega 14 godina i otišla sama, bez ikoga poznatog, u London na dvotjedno usavršavanje engleskoga jezika. Živjela sam kod britanske obitelji, bila dio njihove obitelji, običaja i kulture. Dok u Hrvatskoj svatko primijeti ako se na neki način izdvajaš u društvu, u Londonu nitko ne obazire pozornost. Zaljubila sam se u London, u multikulturalnost, druge i drugačije kulture te po prvi puta sama, bez ikoga bliskog i poznatog, istraživala jedan od najvećih gradova na svijetu – opisuje Chiara svoje prvo iskustvo.
Drugi roditelji govorili su kako su njezini pomalo ludi kada 14-godišnje dijete šalju u drugu državu, priča, a ona im je bila zahvalna na najdražem daru kojeg su joj podarili – da bude samostalna i da ima širok pogled na svijet.

Što se tiče ljubavi prema novinarstvu, ona joj nije došla planirano. Oduvijek je voljela umjetnost pa tako i pisanu riječ i fotografiju te je sasvim slučajno “upala“ na novinarstvo. Chiara voli kazati kako nije ona odabrala novinarstvo, nego ono nju.
Ljubav prema putovanjima
Dosad je posjetila 35 zemalja i pet svjetskih kontinenata. Svako putovanje joj je na neki način drago, obogaćuje ju, proširuje pogled na svijet i nauči ju nečemu novom. Ističe kako su joj najzanimljivije destinacije bile zemlje Južne Amerike poput Ekvadora, Čilea, Urugvaja, Paragvaja, Argentine i slično.
– Zaljubljena sam u taj latino mentalitet, spontanost, ljubav prema životu, glazbi i ono najvažnije, široki osmijeh kod ljudi koji nemaju materijalno bogatstvo. Uvijek volim reći da je Južna Amerika moj drugi dom i kako se ondje osjećam kao kod kuće te taj kontinent ne možeš opisati, moraš ga doživjeti – govori ona.

Južna Amerika je zasad, jedini kontinent na kojemu bi se mogla zamisliti da živi. Inače nije ljubiteljica skupocjenih hotela i kako ističe, Južna Amerika je kontinent koji se ništa ne trudi uljepšati. Budući da priča španjoski jezik, ima prilike doći u kontakt s lokalnim stanovništvom i uvijek ju oduševi njihova vedrina, otvorenost, ponos i optimizam prema životu. Opisuje ih kao zemlje u kojima će vas ljudi dočekati širokog osmijeha i zagrljaja, iako ih možda tek prvi puta vidite. Imaju toliku strast prema onome što vole bilo da se radi o nogometu, omiljenoj hrani, piću, plesu i ljudima koje vole.
Poseban joj je bio i odlazak u Maroko za vrijeme muslimanskog blagdana Ramazana. Chiara i njezina prijateljica bile su među nekolicinom turista u malome gradiću na sjeveru Maroka, gdje turizam nije došao na velika vrata i gdje ljudi žive veoma tradicionalno. Tako su i samo pokušale postiti, dobile nekoliko poklona od vrlo pristupačnih domaćina, iako nisu uspjele komunicirati ni s čime osim osmijehom. Našle su se u zanimljivoj situaciji gdje je, tijekom Ramazana, vozač taksija stao usred vožnje, izašao iz njega i počeo se moliti.

Rad i život u SAD-u
Radila je tri godine na ljetnoj sezoni u Sjedninjenim Američkim Državama. Dva ljeta u Yellowstone-u, najstarijem nacionalnom parku na svijetu i jednu sezonu u Vailu, resortu u srcu Kolorada. Privikavanje na novi način života nije joj bilo teško jer je uvijek entuzijastična po pitanju novih avantura i izazova. Kaže kako su najveće bogatstvo SAD-a zapravo prekrasni ljudi s kojima je imala čast raditi, putovati i koje danas zove svojim prijateljima.
– SAD mi se u jednu ruku ne sviđa zbog toga što nisam pobornik tog masovnog kapitalizma i te zelene novčanice koje “rastu na drveću” kako mnogi misle. Za mene je američki san tek iluzija koju mnogi imaju iz Hollywoodskih filmova. Zdravstveni sustav zbilja je skup, jednako kao i fakultetsko obrazovanje, a beskućnika ima jako puno. I sama sam bila dio te crne statistike kada sam, svojevoljno, bila beskućnica tjedan dana u Central Parku u New Yorku. To je jedno iskustvo koje te promjeni i gdje naučiš cijeniti udobnost doma, kreveta i toplog tuša – ističe ova mlada putoholičarka.
Tjedan dana je spavala u Central Parku s ostalim beskućnicima, prala zube u WC-ima Starbucksa i naučila da čovjek može biti sretan i bez krova nad glavom. Doživjela je jedan od najbogatijih gradova kroz potpuno drugačiju perspektivu, a još je bilo hladno jer je bio listopad.
Chiara se u mnogim situacijama vrlo dobro snašla pa je tako na zapadnoj strani SAD-a u Los Angelesu dobila popust na jednu turističku turu gradom jer je čovjek koji to prodaje bio veliki obožavatelj Luke Modrića i Hrvatske reprezentacije. Na Havajima joj je prišla jedna djevojka iz Njemačke i rekla da ne shvaća zašto ljetuje na Havajima kada kod kuće ima najljepšu obalu i more na svijetu.

Uvijek putuje “low budget“ što znači da na smještaj ne troši ništa novaca (couchsufring platforma je zahvala na tome) i uvijek putuje jeftinim prijevozom.
Tako je, recimo, do Zuricha došla za jednu kunu, povratna karta do Maroka koštala ju je nešto više od 400 kuna, a kartu do Bratislave je platila samo sedam kuna.Posljednje putovanje bilo joj je spontani odlazak u Bugarsku, točnije Sofiju. Imala je tu sreću da je pronašla povratnu avionsku kartu za 20 eura i odlučila otići na svega tri dana te se podružiti s kolegama s kojima je imala priliku raditi u SAD-u. Trenutno je trebala biti u Turskoj i Iračkom Kurdistanu, međutim, zbog novonastale situacije, putovanje je bilo otkazano. Iako nije osoba koja planira puno unaprijed, sigurna je da će po završetku ove situacije svakako otići u Istanbul, ali i ostatak Turske te će nakon toga vrijeme pokazati koja joj je sljedeća destinacija.
– Neke od destinacija koje me izrazito privlače su Kolumbija, Kostarika, Sirija, Gana pa ću i njih nekada posjetiti. Svoju budućnost nemam unaprijed isplaniranu. Voljela bih pokušati pronaći posao negdje u inozemstvu, no ne nužno u struci. Htjela bih raditi u nekom drugačijem poslovnom okruženju, nego je to u Hrvatskoj – zaključuje studentica novinarstva.






















