FOTO // Kroz Plesni klub Ritam razvija se đurđevačka plesna kultura, Ivana Senjan: Ples je jezik duše

U Đurđevcu se unatrag dvije godine intenzivno razvija plesna kultura a nedavno je osnovan i samostalni Plesni klub ‘Ritam’ Đurđevac. U razgovoru s predsjednicom kluba glazbenom pedagoginjom dr. sc. Ivanom Senjan saznajemo o čemu se zapravo radi.

Otkad klub postoji, koliko broji članova, koliko grupa ima, kako su često treninzi, gdje se održavaju, koliko trenera imate? Prvo je postojao kao ‘podružnica’ koprivničkog kluba?

IS: U proljeće 2021. godine kontaktirala sam Sportski plesni klub Ritam Koprivnica te ih zamolila bi li htjeli doći u Đurđevac i raditi s našom djecom, mladima i odraslima, jer u području društvenih plesova đurđevačka je sredina posljednjih 30 godina jako stagnirala. Predsjednica SPK Ritam Koprivnica Anita Šestak Krog prihvatila je moj poziv, a kako Đurđevac nema licenciranih trenera za područje standardnih i latino plesova, iz koprivničkog kluba dobili smo dvoje trenera sportskog plesa, trenericu Mihaelu Juranić i trenera Alena Jančevca. Tako je najprije u srpnju prošle godine započela Ljetna škola plesa u kojoj je sudjelovalo ukupno četrdesetak polaznika, od djece i mladih do odraslih koji su svoje umijeće plesa pokazali u sklopu ljetnog festivala – SUMMER COCK FESTIVAL 2021. na ljetnoj pozornici ispred Doma kulture u Đurđevcu, 21. kolovoza 2021. godine.

Naći prostor za održavanje plesa bio nam je najveći izazov. Mislim da sam obišla sve moguće lokacije u Đurđevcu za traženjem 140 kvadrata parketa koliko je potrebno za optimalni rad plesnog kluba. Kako su sportske dvorane bile zauzete, zahvaljujući g. Danijelu Dugini iz Hotela Picok, ravnatelju Strukovne škole g. Darku Špoljaru, Gradu Đurđevcu i Turističkoj zajednici ovaj klub je ipak uspio opstati i krenuti u smjeru razvoja. Trenutno smo u iznajmljenoj dvorani Inine zgrade – Stari kotar, a treninzi se održavaju dva puta tjedno.

Od jeseni 2021. krenuli smo sa sportskim plesom za djecu i mlade za koji smo mi Đurđevčani ubrzo shvatili da se zapravo radi o sportu koji traži intenzivnije treninge, odlaske na turnire i prvenstva, individualne pripreme te posebnu odjeću, obuću i frizure. Tu smo ostvarili već niz medalja i lijepih rezultata. Uz sportsku grupu koja trenutno broji 17 članica, uveli smo i početni tečaj za djecu. Ova grupa broji 19 polaznika, a među njima imamo čak dva dječaka! Znamo da je današnje doba puno drugačije od vremena „plesnih vjenčića“ kada je ples bio osnovni društveni standard te izvor dobre zabave, druženja i upoznavanja. Pridobiti uopće dječake u ovo područje je kao ‘bingo na lutriji’ i dok sam motivirala djecu u đurđevačkoj osnovnoj školi znala sam čak reći da su dječaci koji se odazovu u plesni klub najhrabriji dječaci. Čak ih je puno iskazalo i interes, no ipak ključni faktor je obiteljska podrška te vršnjački utjecaj. U nadi da naše djevojčice u budućnosti neće morati plesati same sa sobom ili da uopće neće plesati, nadamo se dolasku dječaka i mladića u klub.

Nadalje, kako bi omogućili onim ženama koje se žele rekreirati, zabaviti te opustiti duh i tijelo uz dobru glazbu, u klubu postoji i ženska grupa Fit Lady koja se plesno rekreira na latino-američke ritmove i trenutno nas je aktivno oko 20. Od ove jeseni namjeravali smo nastaviti i s društvenim plesovima za parove, no grupa trenutno ne pleše zbog premalog broja sudionika. Namjera nam je motivirati parove (pogotovo muškarce) i sve koji žele naučiti društvene plesove da se odazovu.

Naravno, iako nam je SPK Ritam Koprivnica dao i još uvijek daje veliku podršku, cilj nam je bio osnovati samostalni đurđevački klub kako bi što bolje mogli funkcionirati uz podršku lokalne zajednice. Nakon pripreme dokumentacije, 1. listopada 2022. postali smo samostalni Plesni klub RITAM Đurđevac, a krajem prosinca smo postali i član Zajednice sportskih udruga Grada Đurđevca. Sad nas još čeka procedura za ulazak u Hrvatski sportski plesni savez.

S radom ste krenuli taman kad je još aktualna bila pandemija koronavirusa, na prvim treninzima nosile su se maskice?

To je bio period kada smo se već svi zaželjeli socijalizacije, no bilo je neizvjesno hoćemo li uspjeti u namjeri. Srećom, sportske udruge su u tom periodu imale dozvolu za rad. Imali smo maske prilikom kretanja u javnom prostoru (Hotelu Picok, Domu kulture i školi) i jako smo pazili da se ne pojave simptomi COVID-19. Srećom, sve je prošlo bez problema.

Odakle ideja, želja da se pokrene plesni klub u Đurđevcu? Tko je bio poticaj, je li postojao neki ‘okidač’? Tko je pokretač svega?

Đurđevac je nekada bio jako rasplesani grad. Ljudi su plesali po klubovima, bile su žive svirke i rijetko tko nije znao plesati. Čak su nekoliko puta bili organizirani plesni tečajevi, a pojedini entuzijasti kao na primjer Draženka Duvnjak (Golubić), Anđela Lenhard Antolin i Katica Blažok također su težile otvaranju plesnoga kluba. No, adekvatan prostor uvijek je bio problem. Povratkom doma nakon studija i zaposlenjem u Gimnaziji uočila sam da, kako godine prolaze sve veći broj mladih ne zna plesati. Brojke mojih učenika se penju čak i do 90% po generaciji, pa sam u jednome periodu počela u nastavi Glazbene umjetnosti povremeno uvoditi satove na kojima smo osim engleskog i bečkog valcera učili i disco-fox. Naravno, svi gradovi imaju plesne klubove, pa sam htjela da i Đurđevac osim tradicijskog plesa, omogući svojim građanima razvoj plesne kulture na razini koja bi, ne samo razvijala plesački talent nego bi doprinijela i osobnom zdravlju, socijalizaciji te postala dio kulturnog identiteta grada.

Jedan ‘okidač’ je definitivno bio, a to je moja kćer Klara. Ona je već nakon prvih koraka počela svakodnevno spontano usmjeravati svoj temperament i sklonost prema glazbi u područje plesa. Jedno cijelo popodne je neumorno plesala i smišljala svoje pokrete. Tada sam odlučila da ću sve učiniti da joj omogućim plesnu edukaciju. I to ne samo njoj nego i svoj djeci našega grada i okolice tako da ih se ne mora voziti u neki drugi grad. Tada sam sjela za lap-top i napisala mail u SPK Ritam Koprivnica.

Koji se svi plesovi uče u klubu? Ima li neki koji je najtraženiji, najpopularniji?

Na treninzima usavršavamo pokrete koje znamo i postupno nadodajemo nove plesne figure. Mogu reći da svaki ples nosi svoje posebne specifičnosti i estetiku tako da onaj tko voli plesati, bez obzira na vrstu plesa može se zabaviti i rekreirati, a sportaši postići svoje natjecateljske rezultate.

Sportski plesači plešu standardne i latino-američke plesove te se oni ocjenjuju na plesnim turnirima i prvenstvima kao pojedinci ili parovi. Standardni plesovi su: engleski i bečki valcer, quickstep, tango, slow fox, a latino-američki: cha cha cha, jive, samba, rumba i passo doble. Početnici kreću s engleskim valcerom i cha-cha-cha te se postupno uvode ostali plesovi.

Fit lady pleše navedene latinsko-američke plesove na koje se još nadodaju salsa, bachata i kizomba. To je ono što mi plešemo u Đurđevcu, a vjerujem da će nas trenerica Mihaela naučiti i ostalim plesovima. Treba istaknuti da je naglasak na vježbanje kroz pojedine plesne figure i elemente navedenih plesova, bez koreografija koje treba pamtiti.

Društveni plesovi su predviđeni za plesanje u paru pa su to disco-fox, foxtrot, bečki i engleski valcer, cha cha cha, rumba, jive, bachata, salsa, sve na jednostavnijoj društvenoj razini.

Pretpostavka je da na ples dolazi više žena nego muškaraca, no imate i neke muške članove, zar ne?

U Đurđevcu je još uvijek tako, iako u ostalim gradovima postoji puno veći interes muške populacije, pogotovo za dvoranski ples. Djevojčice su otvorenije i imaju veću podršku u obitelji, dok se dječaci u toj dobi srame plesanja u paru, boje se ismijavanja, a zapravo nisu niti svjesni koliko bi im ples razvio motoričke, komunikacijske i psiho-socijalne vještine.

Što ples sve razvija na psihičkom planu kod mladih, ali i ljudi svih ostalih dobi? Moglo bi se reći da je to jedna vrsta odgoja?

Ples je prema definiciji umjetnost harmonična pokreta u ritmičkom slijedu, oblik neverbalnog izražavanja i komunikacije, a neki kažu i „skriveni jezik duše“. Prisutan je od samih početaka društvenih zajednica, a uživanje u njegovoj univerzalnosti prevladava sve političke, kulturne i etičke prepreke. Istraživanja su pokazala da ples poboljšava raspoloženje te olakšava simptome narušenog mentalnog ili fizičkog zdravlja. Bez obzira na dobnu skupinu, plesom se izražavaju emocije, pozitivno utječe na mozak i kognitivne sposobnosti, povezuje nas s drugima, smanjuje usamljenost i čini nas sretnijima. Uz to, osobe koje znaju plesati u ključnim društvenim događajima i svečanostima osjećaju se sigurnije, povezanije te imaju jedan osobni i kulturni nivo koji je u današnje doba jako potreban.

Zašto biste ples preporučili svim roditeljima i njihovoj djeci?

Osim svega već navedenog, razvoja motoričkih i kognitivnih sposobnosti te lijepog pravilnog držanja, djeca će tijekom plesnih treninga i natjecanja razviti brojne socijalne vještine koje će im kasnije u životu trebati u različitim situacijama. Timski rad, poboljšanje komunikacije i samopouzdanja, odgovornost, razumijevanje te osnove bontona, vještine su koje će im ostati za cijeli život.

Kakav pristup plesu imaju ljudi koji su u ‘najboljim godinama života’? Dolaze li u velikom broju, vole li druženja?

Nedavno mi je je jedan poznanik koji svira po različitim slavljima rekao da su na tim druženjima zapravo umirovljenici zadnja generacija koja zna i želi plesati. Mladi su u takvim društvenim kontekstima samo na mobitelima ili ne znaju plesne korake. To je alarmantno. Koliko vidim, osobe srednje i starije životne dobi koje dođu u plesni klub, otvorene su za ples, uživaju u tome i stalo im je do osobnog zdravlja i druženja. Iako smo svi opterećeni obavezama, malo vremena koje ćemo odvojiti za sebe će puno učiniti za naše raspoloženje, zdravlje i osobnu kulturu, a vjerujem da će se to pozitivno reflektirati i na ljude u našoj okolini.

Kad su u pitanju natjecanja, tko iz đurđevačkog kluba sudjeluje na njima? Djeca, ali i odrasli, zar ne?

Od prošle 2022. godine naša djeca i mladi iz Đurđevca i okolice su pod SPK Ritam Koprivnica krenuli na bodovne turnire koji su bili međunarodnog karaktera. Natjecali su se u standardnim i latinsko-američkim plesovima, a bodovni turniri bili su u Splitu, Makarskoj, Bjelovaru, Zagrebu, Samoboru i Varaždinu. Inače, koprivnički klub je prepoznat u Hrvatskoj po vrhunskim rezultatima, a i naša đurđevačka ekipa se od samih početaka sjajno iskazala. Ostvarili smo tako na šest turnira u godini dana ukupno sedam zlatnih, pet srebrnih i pet brončanih medalja, a i ostale naše članice su postigle visoke plasmane. Medalje su nam tako donijeli: Marija Preradović, Laura Kopljarević, Klara Senjan, Marta Dugalija, Sara Kovač, Una Janković.

Kada bismo nekome išli objasniti što im je potrebno za ples, što biste rekli? Lagana odjeća i tenisice su dovoljne? Krećem u smjeru da nije potrebno nikakvo veće ulaganje, zar ne, samo odvajanje vlastitog vremena?

Tako je. No, najvažnija je dobra volja, doći prvi puta na ples i osjetiti to zadovoljstvo! Koraci će se s vremenom poloviti. Moja draga prijateljica Renata mi je nakon prvog dolaska na Fit lady javila u noći: „Još sam pod dojmom, fenomenalno! Ovo je prava stvar za mene, muzika je predivna, baš sam uživala!“

Kako klub funkcionira, odnosno kako se financira, ima li potporu Grada, privatnih sponozora?

Od samog početka imamo podršku Grada i volju da nam omoguće adekvatan prostor. Nedavnim ulaskom u Zajednicu sportskih udruga Grada Đurđevca ulazimo i u financijski plan Grada što će nam u budućnosti znatno olakšati rad. No, ipak dok ne završi procedura ulaska u Hrvatski sportski plesni savez, đurđevački će plesni klub još uvijek djelomično ovisiti o koprivničkom, jer se inače naši plesači ne bi mogli natjecati. Dakle, dok će se riješiti u narednom periodu ovi administrativni detalji, odnosno dok će se zadovoljiti svi kriteriji Saveza kao na primjer redoviti plesni treninzi u adekvatnoj dvorani, tek tada ćemo dobiti zeleno svjetlo da se PK RITAM Đurđevac samostalno natječe.

SPK Ritam Koprivnica je ovdje uvijek za nas i to se ne smije zaboraviti, jer nam je svojom dobrom voljom i velikim angažmanom trenera omogućio početak prekrasne plesne priče u Đurđevcu. To je prepoznala i obitelj Štefanić – Takač te su nam svojim sponzorstvom Ljekarne Štefanić omogućile kupnju majica za Fit lady i tisak s logom đurđevačkog plesnog kluba. Na tome im od srca zahvaljujemo!

Kakvi su Podravci, a onda Picoki plesači, tj. plesačice? Imaju li sluha, ritma? Vole li ples? Kakav ste dojam dobili?

Picoki zaista vole plesati i odlično svladavaju plesne izazove, od najmlađih do najstarijih, a vjerujemo da će nam to muški dio više pokazati u narednom periodu.

Ivana Senjan (rođ. Jaklin) đurđevačka je glazbena pedagoginja, zborovođa, crkvena glazbenica i solo pjevačica. Rođena je u Koprivnici 24. lipnja 1980. godine. Radi u Gimnaziji Dr. Ivana Kranjčeva u Đurđevcu i Umjetničkoj školi „Fortunat Pintarić“. Glazbu je diplomirala na Institutu za crkvenu glazbu Albe Vidaković Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Završila je Školu za zborovođe pri Vokalnoj akademiji (Zagreb) te srednju glazbenu školu solo pjevanja u Varaždinu (klasa prof. Darije Hreljanović). Crkvena je glazbenica Župe svetog mučenika Jurja u Đurđevcu. Sa svojom obitelji živi i stvara u rodnom Đurđevcu. Ovo je samo mali dio teksta o njoj koji je objavljen na stranici Podravske širine.

 

Odakle ljubav prema glazbi, pjevanju? Radi li se o obiteljskoj crti?

S talentom i naklonošću prema glazbi čovjek se rodi. Da nisam imala poticaj i ogromnu podršku moje obitelji, danas ne bi bila glazbenica. Također, u obitelji smo uvijek i plesali i to su temelji koji nas odrede za cijeli život. No, bez upornosti i rada na sebi i najbolji talenti mogu iščeznuti.

 

Jako puno vremena uložili ste u usavršavanje vlastitog znanja, u obrazovanje, kako ste uspjeli izbalansirati sve obaveze koje ste imali?

Imala sam potrebu obrazovati se kroz život prema svojim interesima. Treba imati jasan cilj i hrabro krenuti prema njemu, korak po korak. I dok se cilj možda čini daleko, i dok nije lako sve uskladiti – moguće je ipak doći do ostvarenja! No ipak, glavni cilj mi je bio raditi ono što volim s ljudima koji su mi dragi u sredini koja je moja. Zato toliko obrazovanja. Puno je obaveza i dalje, neke se pojavljuju da ih ni ne tražim, no mislim da je ključan upravo taj balans i davanje prednosti prioritetima u životu.

 

Vaša je kćer jako talentirana i već je pobjeđivala na nekim natjecanjima, možete li izdvojiti nešto, reći nam više o njoj?

Moja Klara je dio rasplesane talentirane ekipe koja je tek na početku svojeg životnog puta i teško mi ju je isticati ispred ostalih djevojčica jer se sve jednako trude, sve uživaju u treninzima i sve ih mame s istim žarom uređuju za natjecanja i nastupe kao i ja, bez obzira na rezultate. Za dugotrajan i uspješan sportski ples svakako treba ustrajati, paziti na detalje, a rezultati će onda i sami doći. Ono što mogu reći je da se u našoj obitelji također puno pleše, pjeva i sluša puno dobre glazbe. To je ono što sam naslijedila opet od svoje Jaklin obitelji. Muž i ja čitamo djeci puno slikovnica i knjiga, slažemo puzle, kuhamo zajedno, puno se grlimo, razgovaramo i odlazimo u prirodu. Vjerujem da će im to biti temelj za budućnost, baš kao i naš plesni klub.