Dom Franje Harabajze u Koprivnici sve je samo ne tipičan dom. Ovaj 80-godišnji umirovljenik rodom iz Novigrada Podravskog veći dio životnog i poslovnog vijeka proveo je u Švicarskoj, a pod stare dane vratio se u Podravinu, u kuću koju je godinama gradio.
No tijekom godina također je iz Švicarske, ali i cijelog svijeta, donosio stvari i njima punio svoje brojne sobe u kući dvokatnici. Danas živi s tisućama i tisućama predmeta koji često od zida do zida ispunjavaju prostorije u kući, a toga je i sam svjestan. Ipak za njega to nije običan nered, kaže kako zna točno što sve posjeduje.
– Godinama sam to donosio iz svijeta, mnogo sam putovao. Bio sam u Singapuru, Tajlandu, po Aziji, bio sam i u Africi… Putovanje je predivno, uvijek se može naći povoljan smještaj gdje god da idete, čak i u mjestima kao što je Bangkok. Dobro je znati engleski da se možete sporazumijevati, tako sam ga i ja naučio, ako znate samo hrvatski, tada ipak ne preporučujem putovanja – savjetuje nas Franjo.
Kada nas je ugostio u svojoj kući, nismo mogli sakriti iznenađenje količinom stvari koje posjeduje. Svaka prostorija u kući ispunjena je predmetima, namještajem, uređajima, kutijama, knjigama i koječim drugim. No isto smo tako ostali iznenađeni njegovim pamćenjem i bistrim umom, u kojemu je na neki način katalogizirao tisuće predmeta koje posjeduje. Između ostaloga, istaknuo je dva Minolta fotoaparata i Super 8 kameru koje je koristio u mladosti, a još uvijek ih rado ima.
Život u domovini, nakon povratka iz Švicarske, ipak nije ispunio njegova očekivanja. Kako kaže, obitelj mu je u Švicarskoj, ovdje nema nikoga, a malo onih iz njegove generacije još su uvijek na životu.
– Nije lako kada dođeš iz države u kojoj je sve uređeno i sve „štima“ negdje gdje se događa razni kriminal i gdje je ovakav mentalitet. Nemam se kome obratiti, nemam šire obitelji, svi su umrli. Djeca sa svojim obiteljima su u Švicarskoj, dobro žive, ne ovise o nikome financijski i ne mogu ih opterećivati, imaju i svojih problema – potišteno će Franjo.
Kaže kako je svjestan da je njegova kuća prenapučena stvarima, no da nema ni snage ni volje za raščišćavanje.
– Znam da imam previše stvari i moram priznati da ih nisam sve ni koristio. Nešto sam znao kupiti i još uvijek je neotvoreno, ali znam što sve imam i znam ako nešto nedostaje. Trebalo bi većinu toga pokloniti ili izbaciti, no nemam kome. A ovo još nije ni sve, imam kuću na Šoderici koja je puna moje odjeće – za kraj otkriva Franjo.
