Od ukrasnog bilja i kućnih ljubimaca do “slijepih putnika” u prijevoznim sredstvima – putovi kojima invazivne strane vrste dospijevaju u prirodu brojni su. Jednom kada se udomaće, njihovo širenje može ozbiljno ugroziti bioraznolikost, promijeniti prirodna staništa i nanijeti ekonomsku štetu.
Što su invazivne strane vrste i kakav problem predstavljaju za prirodu Koprivničko-križevačke županije, pojasnili su nam iz Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Koprivničko-križevačke županije.
– Invazivne strane vrste jedna su od najvažnijih direktnih prijetnji bioraznolikosti ne samo u Hrvatskoj već i na globalnoj razini. U ekosustavima u kojima su unesene nemaju prirodnih neprijatelja, natječu se za prostor i hranu sa zavičajnim vrstama, mijenjaju uvjete na staništu, prenose bolesti na zavičajne vrste te se s njima križaju – objašnjavaju.
Kako pojašnjavaju, invazivne strane vrste u prirodne ekosustave dospijevaju posredovanjem čovjeka i njegovih aktivnosti. Pritom neke vrste unosimo namjerno, dok druge u prirodu dospijevaju sasvim slučajno.
– Neke od njih ljudi su svjesno unijeli u prirodu kako bi ih uzgajali, na primjer, u svrhu ribolova, lova, biokontrole, uzgoja, pojedine biljke sadile su se radi sprječavanja erozije ili kao ukrasno bilje ili su neke vrste kućnih ljubimaca namjerno pustili u prirodu – govore.
Jednako su važni i nenamjerni načini unosa. Kako su nam objasnili, strane vrste mogu se proširiti putem kontaminiranih pošiljaka, zajedno s drugim biljkama, životinjama ili sjemenkama, bijegom iz zooloških vrtova, akvarija i ribnjaka, primjerice nakon poplava. Mogu putovati i kao takozvani slijepi putnici u prijevoznim sredstvima, na gumama vozila, ljudskoj opremi, odjeći i obući ili unutar i na različitim pošiljkama.
Upravo zbog brojnih mogućnosti prijenosa njihovo širenje nije uvijek jednostavno kontrolirati. Vrsta koja je na neko područje stigla slučajno može se, ako joj odgovaraju uvjeti, početi razmnožavati i širiti te s vremenom postati ozbiljan problem za tamošnji ekosustav.
Bez prirodnih neprijatelja lakše osvajaju prostor
Jedan od glavnih razloga zbog čega su invazivne strane vrste opasne za prirodu jest činjenica da u novom ekosustavu često nemaju prirodnih neprijatelja koji bi ograničavali njihovu brojnost. Tako mogu ostvariti prednost pred zavičajnim vrstama i postupno zauzimati njihova staništa.
– U ekosustavima u kojima su unesene nemaju prirodnih neprijatelja, natječu se za prostor i hranu sa zavičajnim vrstama, mijenjaju uvjete na staništu, prenose bolesti na zavičajne vrste te se s njima križaju – upozoravaju iz Javne ustanove.
Njihov utjecaj pritom nije ograničen samo na potiskivanje domaćih biljaka i životinja. Promjene koje uzrokuju mogu se odraziti na čitavu prirodnu zajednicu.
– Invazivne strane vrste jedna su od najvažnijih direktnih prijetnji bioraznolikosti ne samo u Hrvatskoj već i na globalnoj razini – naglašavaju naši sugovornici.
U Hrvatskoj evidentirano više od 900 stranih biljnih i životinjskih vrsta
Razmjeri problema vidljivi su i iz podataka za Hrvatsku. Prema podacima Javne ustanove, u našoj zemlji zabilježeno je više od 600 stranih biljnih vrsta i oko 300 stranih životinjskih vrsta, uz brojne strane vrste gljiva i drugih organizama. Procjenjuje se da je 10 do 15 posto stranih vrsta invazivno.
– Kako bi se procijenio rizik koji pojedine vrste predstavljaju za prirodu, one se razvrstavaju na različite popise. Tako postoji Bijela lista, koja obuhvaća vrste koje ne predstavljaju ekološki rizik, iako se ni kod njih ne potiče nekontrolirano puštanje u prirodu. Crna lista obuhvaća vrste koje izazivaju zabrinutost u Republici Hrvatskoj, dok Unijin popis sadržava invazivne strane vrste koje izazivaju zabrinutost na području Europske unije – govore u Javnoj ustanovi.
Dodaju da se na Unijinu popisu nalazi 114 invazivnih stranih vrsta, od kojih je 31 zabilježena i u Hrvatskoj. Za vrste koje se nalaze na tom popisu propisana su stroga ograničenja i zabrane, s ciljem sprječavanja njihova daljnjeg unošenja i širenja.
Širenje je zabranjeno, odgovornost je i na građanima
Propisi Europske unije jasno određuju što se ne smije činiti s vrstama s Unijina popisa.
– Zabranjeno ih je unositi na područje Europske unije, uključujući provoz pod carinskim nadzorom, držati ih i uzgajati, čak i u zatvorenim sustavima, kao i prevoziti unutar, u ili iz Europske unije, osim kada se prevoze u objekte namijenjene njihovu iskorjenjivanju. Zabranjeno je i njihovo stavljanje na tržište, upotreba, razmjena te omogućavanje razmnožavanja ili uzgoja. Jedna od najvažnijih zabrana odnosi se na puštanje takvih vrsta u okoliš – ističu.
Problem invazivnih stranih vrsta pokazuje koliko ljudske aktivnosti mogu utjecati na prirodnu ravnotežu, čak i kada posljedice u početku nisu vidljive. Biljka posađena kao ukras, životinja kupljena kao kućni ljubimac ili organizam prenesen sasvim slučajno mogu postati dio mnogo većeg ekološkog problema.
Zato je važno biti svjestan da ono što unosimo u prirodu ne mora biti bezazleno. Očuvanje zavičajnih vrsta i staništa počinje odgovornim odnosom prema okolišu, ali i razumijevanjem činjenice da priroda nema uvijek mogućnost sama se obraniti od vrsta koje u nju dospiju ljudskim posredovanjem. U zaštiti bioraznolikosti zato je posebno važno spriječiti njihovo unošenje i nekontrolirano širenje, jer je sprječavanje problema mnogo učinkovitije od pokušaja njegova rješavanja kada se invazivna vrsta već proširi.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
