Na obroncima Bilogore u Sirovoj Kataleni nalaze se brojna prirodna bogatstva u kojima ljudi uživaju – od zelenila prirode, flore i faune pa sve do zdravih proizvoda koje vrijedni ljudi iz prirode dobivaju. Đurđevčanin Igor Gorički u Sirovoj Kataleni ima voćnjake koji se prostiru na 11,5 hektara okrupnjene zemlje, a proizvodnjom voća obitelj se bavi od 1980. godine kada je podignut prvi nasad višanja i to na pola hektara.
Cijelu priču pokrenula je majka Katarina kako bi uz posao dodatno popunila kućni budžet. Još je 2001. godine otvorila OPG koji je kasnije preuzeo Igor. S godinama su kupili još zemlje i proširili proizvodnju. Brinuli su o sve više voća i napravili uspješnu obiteljsku priču.
Modernizacija
– Sve je isprva bilo hobistički do trena kad smo se 2018. godine odlučili napraviti nešto više. Prepisali smo OPG na mene i prijavili se za potpore za mlade poljoprivrednike. Njih smo iskoristili za daljnji napredak voćarske proizvodnje – govori nam Igor koji je diplomirao na PBF-u, a danas je profesionalno zaposlen u svom voćnjaku. Dobivenim sredstvima kupili su mehanizaciju, sredili navodnjavanje na dijelu voćnjaka i izgradili akumulaciju oborinskih voda. Cilj im je bio osigurati proizvodnju.
Najviše imaju višanja, zatim slijede orasi, lješnjaci, šljive, trešnje, breskve i marelice, a pretprošle godine posadili su smokve i kestene. Brigu o voćnjaku vodi Igor kojem pomažu majka te sinovi Filip i Fran, dok supruga Zrinka drži ne tri, već četiri kuta kuće, kaže on. Višanja godišnje imaju oko 20 tona, a i ostalo se voće, ovisno o godini, približava tim količinama. Zbog oprašivanja voćaka proizvode i med, a imaju 42 pčelinje zajednice koje daju med od bagrema, lipe i popularni cvjetni med.
Osim toga, obitelj Gorički pakira orahe i lješnjake, dok tijekom godine imaju svježeg voća. Preradu zasad ne rade, iako su prije proizvodili vino od višnje. Svoje proizvode plasiraju izravno krajnjim kupcima na tržnici u Đurđevcu i Bjelovaru gdje nude dobar dio svojih proizvoda. Dio pak prodaju na kućnom pragu.
– Voćka provodi manje vremena u mirovanju i jednostavno se iscrpi, pada joj imunitet, pojavljuju se bolesti koje su voćke same mogle riješiti. Sada to više ne mogu, što zbog klimatskih promjena, a što zbog više temperature i nejednolikog rasporeda oborina. Sve to negativno utječe na voćarstvo – kaže Igor i otkriva da su se počeli zafrkavati da će uskoro saditi mandarine i banane. Do prije pet godina nisu čuli za mraz na obroncima Bilogore, a sada se već polako pribojavaju. Trude se ne koristiti herbicide u voćnjaku, a još ranije krenuli su u integriranu proizvodnju voćnjaka. Više se okreću ekološkoj proizvodnji, uz postojeću konvencionalnu.
Ljudi često griješe i misle da ekološka proizvodnja znači da se ne koriste nikakvi pesticidi, no to nije točno jer se umjesto njih koriste biološka sredstva. U ekološkoj proizvodnji je sve strogo kontrolirano, radi se po propisima i s puno papirologije.
– Na kvalitetu proizvoda najviše utječe ljubav s kojom radite i brinete o tom voću – poručuje. Igor smatra da bez konkurencije ne bi bilo kvalitete i napretka te da je najveći problem nas Podravaca dobro nam poznati podravski jal. Jedni drugima ruše cijene i bore se jedni protiv drugih, umjesto da se udruže i plasiraju što kvalitetniji proizvod.
Klimatske promjene
Gorički zasad ne planiraju povećavati površinu na kojoj rade jer im je želja zaokružiti proizvodnju. Razmišljaju da kupcima ponude gotove proizvode poput pekmeza i sušenog voća koji bi na tržnici bili dostupni cijele godine. Sadnja novih kultura, ipak, ovisi o vremenu, kaže sa smiješkom Igor, jer sve se mijenja. Pokušali su s uzgojem badema, ali im to zasad nije uspjelo.
– U okolici Varaždina čovjek je posadio maslinik, nikad se ne zna, moglo bi i kod nas – poručio je sa smijehom Igor. Od kultura koje uzgajaju, najzahtjevnije i najosjetljivije su trešnje. Kupci u posljednje vrijeme žele žarko obojene trešnje, čvrste kožice i da su velike gotovo kao lubenice. Sve ovisi o rezidbi, a krupnoća ploda ovisi o sorti, pojašnjava nam. Kad je u pitanju njegov voćnjak, Igoru je najukusnija šljiva.
Sve više OPG-ovaca okreće se uzgoju jedne kulture čijem se uzgoju onda lakše posvetiti. Osim toga, sve se manje ljudi bavim ovim poslom, a mladi ne nastavljaju obiteljski posao i odlučuju se na drugačiji život. Manje ukusan, rekli bismo.
