Globalni događaji imaju, čini se, utjecaj i našu mikro zajednicu. Informacije o dolasku drugih i drugačijih nedavno su bili tema kojom se bavila jedna skupina ljudi u kojoj sam se i ja našla. Prisutni su bili zabrinuti za dolazak ili samo za prolazak skupine ljudi koji su, kako su rekli, opasna prijetnja nama. Istakli su nekoliko “prijetnji” koje su ih plašile: drugačiji jezik (koji oni ne razumiju), boja kože, vjera, navike i običaji. To nas je potaknulo da se vratimo u prošla vremena. Jedan sugovornik je nazvao spomenute “prijetnje” sljedećim riječima: “Kaj bu se ve taj drač, taj kukolj tu rasprostranil? Tu med ovo zlatno klasje?”. Nastao je tajac prije nego sam rekla da sam i ja došla tu od nekud i da su moji korijeni negdje sasvim drugdje ali sam došla tu živjeti zbog ljubavi. To je bio povod da se svi pitamo tko je ovdje rođen, u mjestu u kojem sada živimo. Od desetak prisutnih samo jedna osoba je bila rođena u ovome gradu; troje u ovoj županiji, a svi ostali smo od nekud došli s raznih strana nekadašnje države i zbog raznih razloga, uglavnom zbog boljih uvjeta življenja osim mene, koja sam ovdje došla zbog ljubavi. Svi smo se složili da nismo znali govoriti dijalektom kojim su govorili ljudi ovdje ali smo se trudili naučiti. Nismo znali neka nepisana pravila i regule koji su bili važni u zajednici. Svatko od nas imao je anegdotu iz vremena prilagodbe. Mene su, čim sam progovorila, pitali: “A vi niste odavde?” prepoznajući moj naglasak pomiješan s ovdašnjim koji je zvučao smiješno. Vremešni sugrađani izvlačili su iz naftalina zgode mojih „zemljaka“. Samo jednom se dogodilo da je moje podrijetlo bilo za mojeg domaćina „problem“ te sam, zahvalivši se na gostoprimstvu, otišla. Ipak nisam mogla slušati toliko ružnoga o ljudima koji su moji korijeni. U ovome zlatnom klasju, s ovim predivnim ljudima kojima živim, ipak ima i „kukolja“.
Kaj bu se ve taj drač, taj kukolj tu rasprostranil? Tu med ovo zlatno klasje?
