Zub vremena neumoljiv je i pogađa sve ljude i sve stvari. Razlika je, ipak, u tome što se stvari dadu obnoviti, a čime im se ‘vraća stari sjaj’ i omogućuje da ostanu stajati gdje su i bile za neke buduće naraštaje.
Ne bi bilo pravedno reći kako se u Koprivnici ništa ne obnavlja jer svjedočili smo u posljednjih nekoliko godina i mjeseci ekstenzivnoj obnovi središnjeg koprivničkog trga, ponekih ulica i prometnica, ponekih pročelja i prostorija gradskih institucija te još uvijek aktualnoj obnovi gradskog vodovodnog podzemlja, ali ne i urbane koprivničke arhitektonske i kulturne baštine čemu pak najbolje svjedoči uglovnica na razmeđi dvaju glavnih trgova, kuća u Esterovoj o kojoj smo pisali u prošlom broju ili pak poznata kuća Malančec na koju novinari Glasa Podravine upozoravaju već više od dva desetljeća.
Vilu Malančec valjalo bi što hitrije sanirati jer ispitivanja koja su provedena dokazuju znatna oštećenja na konstrukciji objekta kojima se ugrožava stabilnost i sigurnost građevine što dovodi u pitanje mogućnost daljnjeg korištenja, pisali su naši novinari u broju objavljenom 16. ožujka 1997. godine.
Koliko je hitno ‘odmah’?
Stanje koje je tada utvrđeno dobilo je oznaku hitnosti ‘odmah’, no nije bilo poznato kada će započeti radovi niti iz kojih bi se izvora trebali financirati, a tadašnji ravnatelj Muzeja grada Koprivnice Zvonimir Hitrec rekao je kako se nada da će Gradsko poglavarstvo potrebna sredstva osigurati rebalansom proračuna.
– Očekujem da će se sve potrebno riješiti u najkraće vrijeme, a na optimizam navodi i odluka Županijskog poglavarstva da za namjenu sanacije Vile Malančec iz proračuna osigura 52.000 kuna, rekao je 1997. Hitrec.
Dvije godine kasnije, sjeverni zid zgrade je bio saniran, a kuću Malančec posjetili su stručnjaci iz konzervatorskog odjela Ministarstva kulture i zagrebačkog Muzejsko-dokumentarnog centra te su također ukazali na potrebite restauratorsko-konzervatorske radnje, no ništa se značajnije nije dogodilo.
Još dvije godine kasnije, Koprivnicu je posjetio i tadašnji ministar kulture Antun Vujić te najavio mogućnost izdvajanja 300.000 kuna iz dijela za kulturu državnog proračuna što je s istovjetnom svotom Grada Koprivnice tada procijenjeno kao dostatno za potrebe saniranja krovišta.
Muzejska zbirka dr. Vladimir Malančec, istaknuli su novinari Glasa u broju objavljenom 8. ožujka 2002. godine, u hrvatskim je okvirima rijedak primjer muzeološke sinteze spomenika arhitekture s početka 20. stoljeća, izvorne ambijentalne cjeline građanske kuće te većeg broja vrijednih kolekcija i manjih cjelina autentičnih muzejskih i umjetničkih predmeta. Iste godine, a što su novinari zabilježili 18. listopada, krenuli su radovi na sanaciji krovišta kojim bi se unutrašnjost zgrade sačuvala od daljnjeg propadanja i to u vrijednosti od 502.000 kuna ili tek za stotinjak tisuća kuna manje od prethodno procijenjenog iznosa za cjelokupno saniranje zgrade.
Projekt Muzejskog trga
Sudbina kuće Malančec ponovno je došla u fokus medija i javnosti 2014. godine kada se objavilo kako je pri kraju izrada projektne dokumentacija za temeljitu obnovu zgrade s okućnicom, za što je je još 2012. godine na javnom natječaju odlučeno da će biti posao zagrebačke tvrtke Prima pars te za što je Muzej od Ministarstva kulture dobio 170 tisuća kuna namjenskih sredstava.
Čim kompletna dokumentacija bude gotova, uključujući i izvedbeni projekt, objasnio je novinarima tadašnji ravnatelj Muzeja Marijan Špoljar, s Vilom Malančec idemo aplicirati u europske fondove. Prema predloženom projektu, a čije je muzejske sadržaje oblikovala viša kustosica Draženka Jalšić Ernečić, u preuređenoj vili Malančec u izložbenoj ili tehničkoj funkciji bile bi sve četiri etaže – u podrumu bi se smjetila polivalentnta dvorana i klupska prostorija s muzejskim kafićem, čajnom kuhinjom, spremištem i sanitarnim čvorom, u prizemlju prostor za prodaju publikacija i suvenira, garderoba te stalni i povremeni izložbeni prostora, a za razgledanje bi s eksponatima s početka 20. stoljeća bile uređene kuhinja, blagovaonica, ostava i soba za služinčad. Na prvom katu nalazili bi se saloni, spavaće, dječje i radne sobe te balkon s pogledom na vrt, a u potkrovlju radni prostori muzejskog kustosa i vodiča, priručna radionica, muzejska igraonica te još jedno spremište dok bi okućnica bila zanimljiva zbog secesijski uređenog vrta, ugostiteljskog objekta te vanjskog panoramskog lifta. Projekt sveobuhvatne obnove i prenamjene kuće Malančec ujedno je i dio projekta uređenja Muzejskog trga koji još uvijek nije krenuo u realizaciju, a koji je koprivničkoj javnosti predstavljen 2015. godine.
Strpljen, spašen?
Godinu dana kasnije, na čelu Muzeja došao je Robert Čimin te u intervjuu za Glas Podravine objavljenom 8. srpnja 2016. godine rekao kako radovi na kući Malančec ‘idu svojom uhodanom dinamikom te se najvećim dijelom u posljednje tri godine obavljaju sredstvima Ministarstva kulture i Grada Koprivnice.
Ovim tempom mislim da nam predstoji još četiri do pet godina rada, rekao je tada Čimin.
Četiri godine kasnije ili 6. prosinca 2019. kada su novinari Glasa ponovno razgovarali s još uvijek aktualnim ravnateljem Muzeja, Čimin je rekao kako kuća Malančec već dvije i pol godine čeka otvaranje drugog kruga jednog EU natječaja za koji je pripremljena sva dokumentacija.
Zgrada je trenutno u fazi građevisnke i hidroizolacijske stabilnosti, rekao je tada Čimin, a to znači kako se ništa dramatično po pitanju objekta neće dogoditi ako se njena obnova prolongira na određeni broj godina jer se najavljeni natječaj može svaki dan otvoriti.
I prolongirala se jer danas je 13. listopada 2023. godine, a kuća Malančec nije obnovljena baš kao što nema ni govora o realizaciji naveliko najavljivanog Muzejskog trga. Odgovor na pitanje koliko je potrebno da se u Koprivnici nešto obnovi, a pogotovo ako nije od izravne važnosti za vladajuće, zato ostaje visjeti u zraku, no sudeći prema slučaju kuće Malančec, najmanje trideset godina.
