[KOLUMNA] Akteri najveće hrvatske krađe na čudne su načine povezani sa stranačkim vrhom i Vladom

Čitaš, gledaš, slušaš, razgovaraš o gotovo svakodnevnim političkim aferama i skandalima. Kako relativno korektan, dobronamjeran, racionalan, empatičan i moralan građanin Republike Hrvatske nakon toga može ostati koliko-toliko normalan? Kako da ne traži neki vid psihološke pomoći, ili, ovisno o svjetonazorskim uvjerenjima, neki oblik duhovne utjehe? Teško. Jako teško. Gotovo neizvedivo. Nije tako loše, stoga, da se Hrvati srame većinom posjeta psihijatrijskim ustanova, a neki zaobilaze i ispovjedaonice, jer bi nam se zdravstveni sustav po logici velikih brojki totalno urušio. Ovako barem profitiraju proizvođači antidepresiva, laksativa i lijekova za visoki tlak. Njima je u Najljepšoj našoj doista svanulo.

Istine radi, običnim građanima, u pravilu urednim poreznim obveznicima, već je desetljećima iznimno teško sačuvati razboritost i hladnu glavu. Jasno, ukoliko nemaju iskaznicu vladajuće stranke. Potonji svaki lopovluk smatraju izoliranim ekscesom, jer iz proračuna na najrazličitije načina dobivaju pokoju neprincipijelnu mrvicu. Zauzvrat uredno izlaze na izbore, za razliku od neurotičnih nezadovoljnika, i tako unedogled produžuju našu agoniju. Oni se uvijek zaklinju da bezgranično vole Hrvatsku, a ‘vole’ je jer je ona njihov izdašni bankomat. 

Jedan je medij ovih dana sve to što se na užas građana događa izrekao na dramatičan, ali i surovo realistični način: ili HDZ, ili Hrvatska! Kad je masovnije krenulo razbojništvo sponzorirano politikom, krao se pokoji milijun. Onda je premijer Sanader usavršio model po kojem se može mažnjavati po nekoliko desetina milijuna. Slijedila su mutna krizna vremena kad su zbog poslovne ‘genijalnosti’ nestajale stotine milijuna, a Plenkovićev je mandat upravo pokazao kako je moguće da se politički sponzorirani kriminal mjeri i u milijardama. I to u nikad težem razdoblju, kad nemali dio građana razmišlja kako u najdoslovnijem smislu preživjeti nadolazeću zimu.

Nije ni to razmetanje sve većim brojem nula na lopovskim stavkama najstrašnija stvar. Simbolički je vrhunac zacijelo bilo ono što je što je uradio trenutno, dok se ne otkrije prava pozadina, predvodnik najvećeg dosad razotkrivenog hrvatskog kriminalnog lanca. On je pola milijarde kuna, ponavljamo još jednom: p-o-l-a m-i-l-i-j-a-r-d-e, stavio ocu umirovljeniku na tekući račun. Svako od nas kao obični građanin mora potpisivati neke papire vezane uz uplate, a ako se dogodi da mu sjedne 100.000 kuna mora to pravdati. Nema vlasnika računa kojemu to ne bi bilo poznato. Ovdje je dotad anonimnom penziću, doduše i ponosnom vlasniku manjeg maslinika, preko noći sjelo gotovo 5000 puta toliko!!! U neimenovanoj je banci to ipak bio signal da je i uobičajeno pranje novca, kojemu neke hrvatske banke nisu nesklone, ipak izmaklo svakom razumu i toleranciji.

Znači li to da je vrijedni i požrtvovni sin ultrabogatog oca, kojemu bi po prohodima i vlasnici superjahti trebali biti zavidni, jednostavno malouman? Da je možda naivac kakav još nije viđen na moralno opustošenim hrvatskim prostorima? Čudno je i to zamisliti. Iako ga njegovi poznanici ne smatraju pretjerano mudrim, skrbni je sin ipak završio neke škole, dovoljne za HDZ-ovu unosnu kadrovsku križaljku, a i godinama obavljao rukovodeće dužnosti.          

Zašto je, ipak, počinio očigledno kaznenopravno samoubojstvo? Zato što je bio uvjeren da će svjesno zažmiriti svi u tom lancu raspodjele novca. Da će imati vremena učiniti što je negdje planirano, ne nužno i u njegovoj glavi. Očekivao je da ne netko urgirati da očev račun ostane ‘zamraćen’. Očito je čvrsto vjerovao kako se u financijske pipke vladajućih ne dira.

Intrigantni detalji, vjerojatno još šokantniji, tek će isplivati na površinu. Zvijezda megalopovluka vrijednog minimalno milijardu kuna u INA-i je direktor 4. ranga, još jednom: č-e-t-v-r-t-o-g! Tri više razine plus Nadzorni odbor, čije su plaće i naknade glavobolno visoke, ništa sumnjivo u poslovanju svog četvrtokategornika nisu primijetili. Očito je da dužnost INA-inog vrhunskog menadžmenta nije da radi posao za koji je formalno plaćen. Zvuči krajnje ironično, no to bi moglo biti i točno. Tu se imenuje isključivo po političkim potrebama i zadacima. Zna se koju igru i u čiju korist vodi hrvatski dio menadžmenta, a koju mađarski. 

U konkretnom bi slučaju mogla biti riječ o tome da hrvatski kadrovi svjesno puštaju mađarske da odrađuju poslove u korist svoje vladajuće garniture, a Orbanovi kadrovi moraju uzvratiti okretanjem glave od poslova koji donose pozamašnu korist pojedinim hrvatskim interesnim skupinama. To je onaj nakaradni i logički neodrživi model upravljanja INA-om. Dugujemo i to Sanaderovom nasljeđu, čije demontiranje još nije ni započelo. U to ne računamo nekoliko demagoških poruka iz Banskih dvora, u čiju se realizaciju nije ni krenulo.

Još je važnije, za hrvatske prilike i poraznije, da je četvrtokategornik bio na čudne načine umrežen s višim strukturama, i u INA-i i u Vladi. Za njega se osobno zauzimao bivši ministar Ćorić. Potonji se toga, prema očekivanjima, uopće ne sjeća. Ne sjeća se ni da je zaustavljao svako preispitivanje poslovanja i napomene da negdje ‘curi’ novac iz plinskog biznisa. Učesnik u hrvatskoj naj-pljački, ugledni šef odvjetničke komore, osobno je pak povezan s premijerom i glavnim stranačkim tajnikom. Narednih će se dana takve pikanterije samo umnožavati.

Nervozni Plenković nama kao nekakvim sirotim i intelektualno limitiranim papcima tvrdi da kako je zapravo Vlada zaustavila kriminal u INA-i. Sažaljivo priča o tome kako godinama guta tuđa… znate već što. Nema većeg stradalnika od njega. Teatralno se ljuti i traži ostavku kompletne uprave kompanije. Svjestan je da se obruč, unatoč toliko mu dragim i pokornim ovčicama u biračkom tijelu, steže i oko Vlade.

Treba li još nekome ‘crtati’: ili HDZ, ili Hrvatska! 

Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com