Izaziva li davanje ljepši osjećaj od primanja? Ovisi o tome u kojoj smo situaciji.
Jednom davno me moja mala nećakinja pitala što je to “situacija”. Pokušala sam joj to objasniti na sljedeći način: tijekom cijele godine darujemo i darovani smo. Usrećuje nas kada dajemo i kada primamo. Upravo ovo vrijeme prije Božića ta “situacija” je kada se i u zraku osjeća radost, želja za blizinom drugih, poznatih i nepoznatih osoba. Čovjek je društveno biće i treba druge ljude. Bilo za druženje, bilo za popiti kavu ili se čak malo i porječkati. Sve je to za ljude. Upravo završetak godine izaziva za neke jači i snažniji osjećaj. Trenutak kada zbrajamo rezultate svog rada koje imamo potrebu podijeliti s drugim ljudima. Možda smo baš zato potaknuti osjećajem davanja više nego u drugom razdoblju godine.
Uza sve te, realno moguće, razloge ipak me crv sumnje kopka. Darujemo li baš iz ljubavi prema bližnjima kako bismo bar malo umanjili osjećaj „grižnje“ savjesti što mi imamo, a netko nema? Često analiziramo razloge zašto netko nema, a drugi ima. Razlozi su, po nama, brojni. Možda nema jer nije zdrav pa nije mogao zaraditi ili je rođen je u siromašnoj obitelji ili živi u siromašnom kraju ili jednostavno nije imao sreće u životu. Sve od nabrojenoga je moguće i zaslužuje podršku od drugih i zajednice. Podršku koja treba biti tijekom cijele godine, a ne samo u vrijeme Božića. Isto tako mi riječ “potrebiti” ne sjeda. Tko od nas živih ljudi nema neku potrebu? Najbogatiji i onaj najsiromašniji ima neku potrebu: zrak za disanje, hrana da ne budemo gladni. Najvažnije od svega je potreba da smo bezuvjetno voljeni. Bezuvjetno. Da nas vole ne očekujući ništa za uzvrat. Imenica “potrebiti” nikako ne pripada ovom blagdanskom ozračju. Potrebiti su o ovom slučaju stigmatizirani jer se ističe njihova razlika od većine. Ističe se njihov život na margini. Skupina ljudi koja služi onima koji nisu potrebiti da bi im možda umanjili grižnju savjesti jer imaju više od njih ili samo zato jer se to tako „mora“. Blagdanski „sjaj“ traje kratko, a ti „potrebiti“ bit će zaboravljeni već u siječnju.
Odlučila sam. Neću darovati „potrebite“ ni one „s posebnim potrebama“ baš sada kada većina daruje jednokratno, u vrijeme Božića. Darovat ću i pomagati svakodnevno dok god ću imati snage.
