Put do zrelosti čovjeka ne traje jednako za svakoga. Koliko će kome trebati da od dječaka postane odrastao muškarac, samostalan i sposoban za donošenje odluka nije lako predvidjeti. Vidljiva je jedino razlika u tome kako je to bilo nekada i kako je to danas.
Nekadašnje odrastanje i djetinjstvo razlikuje se od odrastanja i djetinjstva današnje djece. Jedna od razlika koju primjećujem je da su danas roditelji prisutni u životu djeteta puno više nego nekad. Tu situaciju sam nedavno imala prilike vidjeti i još me drži u nevjerici. Jedan običan oglas za posao izazvao je u meni zbunjenost koju još ni sad nisam raščistila u glavi. U kojoj dobi je dječak dječak, a kada je muškarac muškarac? Odrasli muškarci samostalno traže npr. partnerice i posao. Tako je barem nekad bilo. Mislila sam da je tako i danas. Spomenuti oglas za posao pokazao je da postoji i drugačiji način potrage za poslom.
Situacija prva: vremešna visokoobrazovana gospoda, muškarac i žena, dolaze na razgovor po oglasu za posao. Ništa neobično. Od nedavno i umirovljenici mogu raditi pola radnog vremena. Oglas je bio na puno radno vrijeme stoga me crv sumnje nagrizao. Nisu mi izgledali da su u potrazi za poslom. Njihov dolazak imao je cilj: pitati za moguće zaposlenje za svojeg „dečeca“ od trideset i koju godinu. Nisam mogla vjerovati da čujem to što čujem! Ti vremešni ljudi traže posao za svog „dečeca“, a potencijalnog zaposlenika nigdje na vidiku.
Situacija druga: muškarac srednjih godina dolazi po istom oglasu za posao ali s drugačijim riječima, citiram: “Žena me poslala da upišem klinca tu!”. O “klincima” brinu neki drugi koji znaju bolje brinuti o njima, pa sam gospodina usmjerila na druga vrata. No, muškarac se vratio ponovno k meni jer su ga vratili iz ureda koji se bavi “klincima”. Uvidom u dokument koji je donio shvatili smo svi da nije riječ o “klincu” već o mladiću koji je potencijalni kandidat za zaposlenika iz oglasa za posao.
Roditelji su, izgleda, izgubili kompas kada se radi o njihovoj ulozi roditelja. Nažalost, neki ne razlikuju životnu dob svoje djece te kada i gdje prestaje njihova kontrola i iz toga proizlazi da ne dozvoljavaju svojim “dečecima” da izrastu u samosvjesne i sigurne muškarce.
