[KOLUMNA] Svima je dosadno

Hrvatska je ispala s Europskog nogometnog prvenstva i vratila se kući. Nakon prave drame na terenu i junačkog dvoboja loptom, svi napokon možemo odahnuti i vratiti se svojim uobičajenim problemima rada za minimalac, dugova i kredita, beskorisnih nagrada za cijepljenje poput koncerta Đanija Stipaničeva ili ulaznica za toplice, unajmljivanja preskupih apartmana za prekratki godišnji na devastiranoj jadranskoj obali s povremenom ribarskom feštom na koju nećemo moći bez ausvajza i slično. O nogometu ne znam gotovo ništa, osim da se kopačke sasvim sigurno ne mijenjaju pet minuta prije kraja prvog poluvremena, da se voda ne pije kad je protivnik u napadu ili da je jamačno sasvim slučajno da smo igrali u crnim dresovima s problematičnom verzijom grba zemlje za koju ginemo na terenu, a da to nije vidio nitko u tiskari, nitko u HNS-u, stožeru reprezentacije, trener, a niti igrači koji dresove moraju obući, pa onda ništa neću niti komentirati. U našoj mittelevropi je vruće i mi se rashlađujemo dok strojevi neumorno rade ili kako je jednom rekao naš otac Krleža, ‘Evropa danas ne zna šta znade i pojma nema šta hoće. Evropa je danas rafinirano bezglava, s jedne strane pametna kao maska protiv otrovnih plinova (ili korone, op. a.), s druge slijepa kao staromodna lumbarda, a istodobno izazovna kao nekakav velegradski izlog, pun raznovrsnog i skupocijenog besmisla. Strojevi evropski rade i stvaraju dvadeset i četiri sata na dan, i danas kad je evropska materijalna kultura veća nego ikad prije, kada Evropa znade više nego što je ikad ranije znala, danas se intelektualna elita Evrope dosađuje’. Krleža je, to već i vrapci na grani znaju, uvijek u pravu pa čak i kada si mi to ne želimo priznati.


Da se naša hrvatska, a evropska intelektualna elita zaista i dosađuje, prvo potvrđuje Stožer koji bi uskoro mogao ostati i bez ovo malo posla čitanja brojki koji ima nakon što se zalaufamo s upotrebom ausvajza, pa Capak već najavljuje delta soj i delta plus soj s kojim ćete na jesen moći dobiti popust u Konzumu. Dosadno je do neki dan bilo i ravnatelju HRT-a Kazimiru Bačiću jer se mise više ne moraju prenositi na nacionalnoj televiziji, no tu je dosadu prekinuo USKOK kad mu je pokucao na vrata, pretresao stan i uhitio ga. Dosadno je i kraljevima zagrebačkog adventa, ekipi Krajina-Mohenski-Čeklić još otkako se prošlogodišnji advent nije održao u svom punom sjaju, a oni nisu imali gdje oprati pare, no i njima je USKOK pokvario dosadu. Ubitačno je dosadno i Vladi koja je obećala obnovu Banije koja se nije dogodila, a gdje ljudi žive u kontejnerima (kontejnerima za sretan i blagoslovljen život u domovini, da ne biste pomislili da pričamo o smeću) u kojima je više od 45 stupnjeva, a nema klime. Plenković je slavodobitno ustvrdio da nakon potresa, tuča i poplava koje su pogodile Požegu imamo iskustva s nepogodama, no i to je sve skupa ubitačno dosadno pa se unatoč iskustvu ništa neće poduzeti. Dosadno je i političarima MOST-a koji su se trebali pojaviti na Gradskom vijeću u Splitu da dogovore većinu, no taj je posao još dosadniji od dosađivanja pa se jednostavno nisu pojavili i Puljak se sad dosađuje sam. Dosadno je Horvatinčiću koji više ne zna što bi sam sa sobom na slobodi pa je zatražio novu odgodu zatvorske kazne da još malo razmisli o tome. Dosadno je i zlatnim papagajima evropske hrvatske intelektualne elite koji se iz dosade zadnjih dana nabrijanim automobilima i motorima zabijaju u slučajne prolaznike i bicikliste. Dosadno je i Ministarstvu pravosuđa i uprave jer pravosuđe ionako nemamo, a uprava nikada ništa nije niti radila pa su odlučili izmijeniti projekt i početi graditi zgradu Općinskog suda u Splitu prije nego što su riješili papire jer rješavanje papira je zaista iznimno dosadan posao. Najdosadnije je, ipak, Milanoviću jer kao predjednik ionako nema bogzna kakve ovlasti i jedino što mu ostaje je na ovaj ili onaj način ubijati dosadu. Upravo se zato još uvijek bori za to da Zlata Đurđević bude predjednica vrhovnog suda, a što je HDZ kojemu je također dosadno jer mora biti u Saboru i tamo pričati neke važne gluposti, a vruće je, odbio. Kao što je jednom rekla Vlasta Popić, ‘svijet je počeo da propada/stigla je najgora pošast/ubitačna dosada’.

 

 

Vezani članci

Najčitanije