[KOLUMNA] Zarazite se ‘signalima’ iz moje priče

Ljudska bića satkana su i od emocija. Ali što nas potiče da pokazujemo emocije? Otkrivamo ih! Ne skrivamo ih, niti prikrivamo! Pozitivne i negativne. Jednakom snagom. Kad smo voljeni, prihvaćeni u okružju gdje živimo i djelujemo. Jedan razlog su događaji oko nas. Događaji na koje reagiramo na različite načine. Iskazujemo ih radošću, smijehom, tugom ili ljutnjom. Emocijama koje usmjeravamo na one koji su ih kod nas izazvali. Što god i kako bilo, ljudsko biće će reagirati emotivno. Reklo bi se, srcem i dušom. Osobno, (a vjerujem mnogima tako), dajem prednost radosti, veselju, strasti za život, radu za sebe i za druge s kojima dijelim ovaj blagoslov života u svojoj Koprivnici. Ponekad mi se čini da ću „pomaknuti planinu“ od radosti. I trudim se u svojem okruženju stvarati takve emocije kod prisutnih. Jednom davno, jedan moj suradnik je na upit – zašto se ljudi u velikoj većini prema meni odnose ljubazno, smiješe mi se tijekom razgovora, srdačni su i spremni su mi pomoći – dočarao to ovako: „Šefice, ti šalješ takve signale!“


„Signali“ su prisutni u svakoj sekundi našeg življenja. Pozitivni i negativni. Kojima više pridajemo važnosti takve više i primamo

Signale? Kakve signale bih ja mogla to slati? Kad sam malo bolje razmislila imao je pravo. „Signali“ su prisutni u svakoj sekundi našeg življenja. Pozitivni i negativni. Kojima više pridajemo važnosti takve više i primamo. Ali… imamo li baš uvijek mogućnost izbora? U nekim slučajevima baš i nemamo. Na primjer: okruženje u kojem smo rođeni (obitelj), okruženje koje smo odabrali za zaradu kako bismo platili svoje račune za životne potrebe ili prostor za neko društveno djelovanje. Splet okolnosti u takvim okruženjima stvori i splet različitih emocija. Ovisno kojima ćemo pridavati više pozornosti – te će vladati našim životom. Pa tako nas jedne mogu pokrenuti do nevjerojatnih razmjera, nadahnuti, biti nam vjetar u leđa stvaralačkog zanosa. Dok nam druge mogu „isprazniti baterije“. Obično od ljudi s invaliditetom okolina očekuje da budu poput „praznih baterija“. To se može svrstati u prirodnu reakciju promatrača na stanje ili pak na naučeni obrazac pokazivanja emocija koje su nas naučili oni koji nas odgajaju. No, nije tako. Privid „praznih baterija“ optička je varka ispod koje ključa vulkan onih „signala“ s početka. Preporučam! Zarazite se „signalima“ iz moje priče.

Vezani članci

Najčitanije