Lijepo ophođenje s drugim pripadnicima zajednice mi je jedan od prioriteta. Bilo to samo pozdrav sa željom da onome kome ga uputim poželim dobar dan ili upitam za neku informaciju, pitanje uputim na najljubazniji način što sam naučila. Zadovoljstvo koje osjećam kada se obraćam drugima ljubazno i s pozitivnim prizvukom, ispunjava me radošću. Ne vjerujem da postoji čovjek koji voli da mu se netko obraća drsko i neljubazno. Još davno poučili su me, ne čini drugome što ne želiš da netko tebi čini.
Ovog produženog vikenda opušteno sam krenula u jedan trgovački centar po neke neophodne sitnice. Polako sam prolazila uz police na kojima je uz šarenilo ponuda bilo i šarenilo deklaracija. Sve su bile ispisane po propisu ali toliko sitnim slovima da bi za ispravno iščitavanje onoga što piše na istima, trebao teleskop kojim se promatra mjesec. Nisam uspjela pročitati deklaraciju o sastojcima na proizvodu koji sam trebala. Kako ovaj moderni način trgovanja nije predvidio komunikaciju trgovac/kupac, trgovca nije bilo na vidiku. Bila sam primorana zatražiti pomoć prve osobe koja će naći.
Naišla je gospođa za koju sam, iako je bila vidno užurbana, vjerovala da će ipak na moju ljubaznu zamolbu zastati i pomoći mi pročitati tekst na deklaraciji. Ljubazno sam joj se obratila za pomoć uz osmijeh i unaprijed zahvalu što će mi pomoći. U prvi tren nije shvatila što želim od nje pa me zbunjena opet pitala što želim. Ponovila sam joj na isti ljubazni način. Pogledala me nekako zbunjeno i grubo odgovorila: “A što ideš sama u dućan kad si ćorava i šepava. Vidiš da sama nisi sposobna ništa.“ Kao da se otvorila zemlja poda mnom.
Šok i nevjerica da postoje ovako neodgojeni ljudi, osobito žene nisu mi izašli iz glave još satima. Postavljam si ponovno i ponovno pitanje: Zar ju nitko nije naučio ono što i djeca u dječjim vrtićima znaju. Ne čini ili ne govori drugima ono što ne želiš da tebi čine ili govore?!
