Mikovec – prigorsko mjesto s bogatom prošlošću

Malo potkalničko selo Mikovec prvi put se spominje još u srednjem vijeku kada je u popisima poreza iz 1495. godine zapisano da neki Gašpar ondje u vlasništvu ima jedan porezni dim. Mjesto je kroz stoljeća raslo i prema popisu stanovništva iz 1931. godine, u Mikovcu je živjelo 108 stanovnika. Na 190 metara nadmorske visine otkuda puca pogled na planinu Kalnik, na površini od pola kilometra kvadratna, danas je ovdje 20 kuća od kojih je još samo 14 naseljeno. Na svom putovanju, mi smo se u Mikovcu zaustavili kod Barbare Vugrinec koja živi u zajedničkom domaćinstvu s majkom Milicom te bakom Baricom i djedom Stjepanom.

Barbara je jedna od nekoliko mještanki mlađe generacije. Nakon završenog studija politologije radila je u odnosima s javnošću, nakratko se bavila i novinarstvom, a trenutno je nezaposlena. O životu u selu najprije smo porazgovarali s Baricom i Stjepanom Ćut. Djed Stjepan rođen je 1934. godine i najstariji je stanovnik sela.

FOTO: Obitelj Barbare Vugrinec/Mirko Lukavski

U naselje spadaju i toponimi Šiljevec i Mikovčina. Šiljevec je u 19. stoljeću bio u vlasništvu židovske obitelji Zigfrid koja se bavila vinogradarstvom, a na tom velikom gospodarstvu radili su i mnogi mještani.

– Vlasnika ovog imanja mještani su zvali Žiga Bajer, no to mu najvjerojatnije nije bilo pravo ime. Moja prabaka je kod ove obitelji radila kao sluškinja, i uvijek je govorila da je vlasniku pravo ime i prezime bilo Zigfrid Brajer, no mještani su ga ‘po domaći’ prozvali Žiga Bajer – rekla nam je susjeda naših domaćina, Lucija Benčak. Zigfrid je imao i sina Juricu i kćer Feu, no životi ove obitelji tragično su završili početkom četrdesetih godina proteklog stoljeća. U knjizi Križevački žrtvoslov, autor Đuro Škvorc u popisu poginulih u drugom svjetskom ratu navodi da je ‘iz Mikovca Žiga Bajer od ustaša ubijen u logoru’. Spomenute obitelji odavno nema, a na Šiljevcu i Mikovčini mještani i dalje uzgajaju vinovu lozu.

U Mikovcu je imanje imala i pl. Matilda Štriga. Ona je bila i članica križevačke djevojačke straže koja je čuvala bana Jelačića za njegovog boravka u Križevcima. Matilda je i majka Stanka Miholića koji je napisao čak 38 pjesama o Mikovcu, a koje su se tada izvodile. Originalni rukopisi pjesama danas se čuvaju u zagrebačkim arhivima. Matilda Štriga pokopana je na groblju u općinskom središtu Sveti Petar Orehovec, gdje umrle mikovčane i danas voze na posljednji počinak.

– Za vrijeme mog djetinjstva selo je imalo stotinjak žitelja i svi su se bavili mješovitom poljoprivrednom proizvodnjom. Svako domaćinstvo uz kuću je imalo i staju sa po četiri ili pet krava. Svi poljoprivredni poslovi radili su se ručno i uz pomoć konja i krava. Iz dvorišta se često mogla čuti dječja graja, jer je svaka obitelj imala po troje i više djece. Nakon škole obavezno smo vodili konje, krave i svinje na ‘gmanje’ gdje su pasli travu, a mi djeca smo se igrali. Osim potoka Črnec, uz selo protječe i mali potok Draguševec u kojemu nikad nije bilo više od pola metra vode pa su se djeca u ljetnim mjesecima često brčkala u njemu – prisjetio se djed Stjepan. Svinje je na pašu još potkraj sedamdesetih godina proteklog stoljeća vodila i njegova kći Milica, dodavši da su svinje same znale put do ‘gmanja’ i natrag do kuće.

Naselje je 1959. godine dobilo i struju, a nekoliko godina kasnije i asfalt. Obitelj Orehovački među prvima je u kući imala i radio prijemnik, no tih su godina mještani u svom selu često gledali i kino predstave.

– Dragec Tremski iz Orehovca imao je kino projektor i filmove pa je sa svojim pokretnim kinom obilazio potkalnička sela. U Mikovcu je kino bilo u kući mog pradjeda Stjepana Čavljeka – kazala nam je Lucija Benčak.

FOTO: Selo Mikovec u općini Sveti Petar Orehovec/Mirko Lukavski

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća obitelji Rogina i Šešić kupili su i prve traktore i utovarne prikolice, što je tada bila rijetkost. Nakon napornog rada u polju, mještani su odmor i zabavu nalazili u svojim klijetima gdje bi uz pjesmu i svirku nakratko zaboravljali na brige. Tih godina,  jedan od veseljaka koji je svirao na violini i tamburici bio je Franjo Kešer, koji je sa svojim glazbenim sastavom često svirao i na zabavama u vatrogasnom domu u Selancu. Glazbenu tradiciju danas nastavlja njegova unuka Lucija koja također svira violinu.

U Mikovcu danas živi pedesetak stanovnika od kojih se samo obitelji Mamek, Rogina, Višak i Orehovački bave poljoprivrednom proizvodnjom. Dok je pred četrdeset godina ovdje bilo više od stotinu krava, danas ih ima tek petnaest. Mlada Monika Kovačić uzgaja purane i bavi se povrćarstvom, Drago Višak ima automehaničarski obrt, a Matija Sudetić obrt za preradu drva.

Naša sugovornica Lucija predaje njemački u osnovnoj školi u Svetom Petru Orehovec, a odnedavno je otvorila i obrt za lektoriranje i prijevode. U naselju je i staro raspelo koje su mještani pred desetak godina obnovili, a najbliža crkva im je u općinskom središtu, gdje idu kod liječnika, zubara i u osnovnu školu. Osim struje, javne rasvjete i asfalta, naselje ima i vodovod, i trgovinu. Uz dvadesetak mladih, radno sposobnih mještana, tu je i četvero predškolske djece i tri studenta, a najmlađa mještanka je jednogodišnja Melani Franjčević. Iako se nekoliko mladih sprema na rad u inozemstvu, većina ostaje živjeti u svom selu.

Tekst i foto: Mirko Lukavski

 

Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com