Od 1. siječnja 2023. godine povećane su najniže mirovine za tri posto, a uvođenjem novog modela i obiteljske mirovine su automatski povećane za 10 posto. U odnosu na prosinac 2022. najniže mirovine povećane su za 8,69 eura pa sada prosječna najniža mirovina iznosi 267,84 eura, što je mizernih 24,48 posto prosječne plaće (1.094 euro). Kod 10-postotnog povećanja obiteljskih mirovina povećanje iznosi 29,52 eura, pa sada prosječna obiteljska mirovina iznosi 336,10 eura, što je 30,72 posto prosječne plaće. Od početka godine dosad je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) primio 102.000 zahtjeva i provodi dva postupka prema dva zahtjeva: prvi je usklađivanje mirovina preminulih partnera na 1.1.2023. i izračun 77 posto obiteljske mirovine, a u drugom postupku izračun dodatka od 27 posto od obiteljske mirovine, koji se pribraja osobnoj mirovini. Svrha ovih izračuna je da se korisnicima izrade i prezentiraju dva iznosa, prema kojima će svaki korisnik izabrati onaj s povoljnijom mirovinom. Tom prigodom treba napomenuti, da se događa, da korisnici ne dobiju odmah obadva izračuna, što je dosad kod njih stvaralo zabunu. Ako su podnijeli dva zahtjeva onda će sigurno dobiti i dva izračuna i tako se odlučiti za povoljniji iznos mirovine. Kod najnižih mirovina prvo povećanje od 1.1.2019. je iznosilo 3,13 posto i sada od 1.1.2023. još tri posto, ali to neće značajnije popraviti njihov kućni budžet.
Na mirovini za veljaču ove godine najnižu mirovinu je primilo 280.393 umirovljenika, što znači, da je dosad svaki četvrti umirovljenik prema ZOMO-u u najnižoj mirovini. Tu je važno napomenuti da je njihova prosječna zarađena mirovina 172,69 eura, a prema institutu najniže mirovine dobivaju 95,15 eura ili čak 35,52 posto više od zarađene prema uplaćenim doprinosima! To su umirovljenici koji uglavnom nisu ostvarili značajan radni staž ili koji su u radnom vijeku imali vrlo niske plaće. Prvo se izračuna mirovina (starosna, prijevremena, invalidska….) prema stažu i plaći u radnom vijeku, a paralelno i najniža mirovina, koja može biti povoljnija od zarađene mirovine. Izračun najniže se radi prema formuli: godine staža x AVM koja sada od 1. siječnja 2023. nakon usklađivanja iznosi 11,19 euro. Tako sada za minimalan staž od 15 godina najniža mirovina iznosi 167,85 eura, za 30 godina staža 335,70 eura, a za 40 godina staža 447,60 eura. Iz ovog izračuna se vidi koliko su bitne godine staža, jer je ta mirovina od 447,60 eura za 15 posto veća od prosječne hrvatske mirovine za veljaču koja iznosi 388,31 euro. Kod najnižih mirovina često se postavlja pitanje, da li je možda u našem mirovinskom sustavu previše socijale i solidarnosti?
A evo i citata HZMO-a: ‘Mirovinsko osiguranje u RH je jedna od grana socijalnog osiguranja, te sastavni element sustava socijalne sigurnosti kojem je cilj prevladati socijalne rizike, ostvariti socijalnu pravdu i socijalnu sigurnost. Socijalna sigurnost u društvu ovisi o stanju gospodarstva, ali gospodarstvo se teško može razvijati bez potrebne razine socijalne sigurnosti građana. Kako bi se postigao dugoročno održiv mirovinski sustav koji će osigurati socijalnu sigurnost u slučaju nastupanja rizika starosti, invalidnosti i smrti i putem kojeg će se postići veća odgovornost pojedinca za prihod u starosti, hrvatski mirovinski sustav je, počevši od 1. siječnja 1999. godine, reformiran na način da je uveden mješoviti javno-privatni mirovinski sustav koji se sastoji od tri stupa mirovinskog osiguranja.’ Ja tu mogu dodati da hrvatska država u pogledu mirovinskog sustava prije svega gleda na stanje gospodarstva i da izdaci za mirovine budu u skladu s gospodarskim mogućnostima države i visini BDP-a, a manje na adekvatnost mirovina. Najveći problem mirovinskog sustava je katastrofalan pad broja zaposlenika u odnosu na broj umirovljenika, koji je 1990. iz omjera 3:1 već nakon osam godina hrvatske države 1998. bio prepolovljen na 1,5:1. A tko je tome pridonio, država ili umirovljenici? Zna se!
Mirovinski sustav ima svoja pravila, svoja načela. Prvi stup mirovinskog osiguranja se naziva stupom generacijske solidarnosti jer osobe koje rade izdvajaju doprinose za mirovinsko osiguranje, a iz tih se doprinosa isplaćuju mirovine sadašnjim korisnicima prava na mirovinu. Pravo na mirovinu se stječe uplatom doprinosa iz bruto plaće i nisu u pravu umirovljenici, uglavnom s nižim mirovinama, koji su protiv usklađivanja mirovina prema postotku, prema kojem oni s višim mirovinama dobiju više. To treba pojasniti tako da mirovine i odnosi među mirovinama trebaju ostati u omjeru prema prvom rješenju o iznosu mirovine, a sve drugo ide prema derogaciji načela mirovinskog sustava. Kao primjer možemo navesti posljedice i povredu omjera prve mirovine: osoba A ima prvu mirovinu 600 eura, a osoba B ima 300 eura, pa omjer njihovih mirovina iznosi 2:1. Ovim usklađenjem mirovina od 5,37 posto osoba A će imati mirovinu 632,22 eura, a osoba B 316,11 eura, pa omjer ostaje 2:1. Kad bi obadvije osobe dobile po 25 eura, osoba A bi imala mirovinu 625 eura, a osoba B 325 eura, a omjer njihovih mirovina bio bi 1,9:1. Dakle, prvi omjer kod odlaska u mirovinu bi se smanjio!
Osnovna načela mirovinskog sustava su UZAJAMNOST – da visina mirovine ovisi o dužini staža i visini plaće, te SOLIDARSNOST – socijalna preraspodjela u korist određenih skupina. Prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, osiguranicima se na načelima uzajamnosti i solidarnosti obvezno osiguravaju prava za slučaj starosti i smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, a članovima njihovih obitelji prava za slučaj smrti osiguranika, odnosno korisnika mirovine. Također se osigurava profesionalna rehabilitacija, naknada zbog tjelesnog oštećenja i naknada putnih troškova u vezi s ostvarivanjem osiguranih prava.
Na kraju evo i citata jednog priznatog stručnjaka iz Sindikata umirovljenika, pokojnog Ivana Nahtigala: ‘Pitanja socijalne skrbi treba odvojiti od mirovinskog sustava. To ne znači, da iz mirovinskog sustava treba izbaciti elemente solidarnosti. Međutim, načelo solidarnosti ne smije se zloupotrebljavati, kao što je slučaj s institutom najniže mirovine. Vlada je sklona povećavati najniže mirovine zbog održavanja socijalnog mira, ali povećanje svote najniže mirovine ide na teret svih drugih umirovljenika, a ne barem dijelom ili u cijelosti na teret svih poreznih obveznika.’
