Mladen Godek: Gradonačelnici istovremeno ne trebaju biti i saborski zastupnici, to su prezahtjevni poslovi

Mladen Godek čovjek je s podužim profesionalnim dosjeom. Počeo je kao sudac, bio je advokat, osam je godina bio u Saboru, bio je član HSLS-a, a osnovao je i vlastitu stranku liberalnih demokrata Libra. Koprivničanci ga pamte i kao gradonačelnika Koprivnice, a danas je u mirovini koju aktivno provodi čitajući povijesne knjige i krimiće i prateći utakmice reprezentacije Hrvatske na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Katru. U opuštenom razgovoru otkriva svoja razmišljanja o ljudskim pravima, pravnoj državi, liberalnoj opciji u Hrvatskoj i još koječemu.


GP: S obzirom da smo se sastali netom nakon prve odigrane utakmice Hrvatske u Katru, počnimo s tim. Vi ste se intenzivno bavili ljudskim pravima.
Da, nekoliko sam godina bio u Hrvatskom helsinškom odboru za ljudska prava, a onda sam ušao u sukob sa Čičkom i Bancom. Nije mi se sviđalo što se suviše govori o prošlosti s napadom na taj prošli sistem. Sjećam se jednog incidentnog momenta kada je bila akcija da se promijeni naziv Trga maršala Tita…

GP: Na kraju su ga promijenili.
Jesu, da. Nije mi se sviđalo kako oni vode taj odbor koji je, u vrijeme kada sam ja ušao, bio jedno respektabilno društvo ljudi, vrhunskih intelektualaca, slobodoumnih ljudi generalnih nazora i meni se tamo u početku sviđalo, a Banac je čak bio taj koji me tamo i pozvao.

GP: Pitam to baš zbog Svjetskog nogometnog prvenstva u Katru jer su mnoge kritike upućene kršenju ljudskih prava u toj zemlji.
Bilo mi je, za početak, čudno da je baš Katar izabran za domaćina. Znao sam da bi trebalo izabrati neku azijsku zemlju, ali ne možda baš Katar. Kasnije sam čuo da su izrazito konzervativni, da njeguju loš odnos prema ženama i LGBTQ zajednici, nažalost svojstven mnogim islamskim zemljama; tome su se pridružile i priče o slabo plaćenim radnicima koji su i pogibali na radnom mjestu… Ja sam po uvjerenju liberal, ne mogu biti protiv islama i islamskog svijeta općenito, ali kao liberal ne mogu niti odobravati takvo kršenje ljudskih prava. Položaj žena u tim državama, ali i ostale stvari, nešto su što čovjeka baš uznemiri. To je nama strani svijet. Nismo ni mi postigli ne znam što u ostvarivanju ljudskih prava jer kod nas je pak najveći problem za ostvarenje ljudskih prava to što nam u suštini pravosuđe ne funkcionira.

GP: Kako komentirate odluku Sabora da će u vrijeme utakmice biti stanka u zasjedanju ili pak da djeca u školi umjesto nastave mogu pratiti utakmicu?
Mislim da se u svemu tome oko nogometa, koliko sam god ja strastveni navijač, blago rečeno pretjeruje. To je sada postalo kao nekakvo najvažnije pitanje i zapravo je to namijenjeno…


GP: Za distrakciju.
Da, da se zapravo ne govori o osnovnim problemima društva. Osim toga, ispada kao da je to ispit domoljublja pa se sada oni bore za Hrvatsku domovinu, ‘mi Hrvati’ i te stvari… Meni je to apsolutno neprihvatljivo, iako sam i sam nogometni fan i naravno da navijam za svoju reprezentaciju. Pa, Bože moj, nekada sam navijao i za Jugoslaviju, da si budemo iskreni. A to da će se prekinuti škola pa Sabor… Ajde još Sabor, ionako je prazan. Mislim da je to pretjerivanje, ne mogu to odobriti i shvatiti. Što da smo danas, recimo, izgubili od Maroka? Djeca bi nastavila s tim satima u atmosferi sveopćeg poraza i nekakve katastrofe koja se nad nama nadvija? To je zbilja pretjerano.

GP: Dotakli smo se Sabora u kojem ste Vi svojedobno bili među aktivnijima.
Pa jesam. Nije to nikakvo hvalisanje, ali jesam. Imao sam malo neobičan put, počeo sam kao sudac pa advokat pa gradonačelnik i osam sam godina bio u Saboru. Mogu reći da je u ono vrijeme cijela politička situacija, klima i interes javnosti bila drugačija. Kada smo imali tribina, obično prije izbora, to je sve bilo popunjeno, ljudi su to s interesom pratili, Sabor je bio gledan. Mislim da je Sabor tih godina od 2000. do 20003, i to ne zato jer sam ja bio tamo, bio kvalitetan. Trudio sam se i iskreno sam se tamo osjećao ugodno. Kada razmišljam o svojim nekadašnjim profesionalnim dužnostima, osjećam da je to bilo pravo mjesto za mene.

Mladen Godek, umirovljeni pravnik, saborski zastupnik i nekadašnji gradonačelnik Koprivnice / FOTO IVAN GROBENSKI

GP: Jesmo li tada bili demokratičniji nego danas?
Teško mi je na to odgovoriti. Slobodno se danas govori, to je činjenica. Druga je stvar je li taj govor osmišljen ili ima li opozicija osmišljenu politiku koju onda dosljedno provodi. Ne bih rekao. Danas su to više individualni nastupi. Ponekad mi se čini da je pojedincima važnije da se istaknu nego što je to bilo prije i s time nisam zadovoljan. Što se pak demokracije tiče, ako se uspoređuje s prošlom državom u kojoj sam živio i dobro znam kako je bilo, danas imamo više demokracije, to je činjenica. Tamo toga nije bilo, ali je bilo drugih stvari koje imaju prednost u odnosu na danas. Društvo je bilo organiziranije, bilo je više odgovornosti i bilo je manje prilika, a što je suština socijalističkog sistema za razliku od kapitalističkog, da se pokažeš pokvarenim, da budeš korumpiran. Ljudi zbog toga postaju razočarani, okrenu se od politike… To je dovelo i do toga da su mladi danas depolitizirani i nezainteresirani za politiku.

GP: Čini mi se da je to i zato jer nisu politički obrazovani.

Možda, ali svakako je to općenita pojava, vidim to po svojoj unučadi. Zapravo ne znaju kako te stvari funkcioniraju. Uzmimo, na primjer, problem Holokausta, zloćina u čovječanstvu i nad čovječanstvom bez premca. Ljudi danas o tome ni ne znaju.

GP: Čak i relativiziraju.
Da, a to je posljedica neznanja. Onda ili relativiziraš pa potisneš, uvijek imaš razloga da ne znaš, a teže je znati. Na neki način to i razumijem jer je atmosfera u društvu desperatna, a mladi su pod to potpali. Nisam ja nekakav zabludjeli nostalgičar. Nisam ni ja kao mlad znao tko je predsjednik nekakvog izvršnog vijeća, ali se osjećala drugačija atmosfera. Na primjer, omladinske radne akcije koje se danas mogu promatrati i s humorističnog stajališta jer nismo mi bogzna što mogli napraviti lopatama, motikama i pijucima… Bio sam na akciji izgradnje ceste Bratstva i jedinstva. To je bilo druženje, u budućnost smo gledali s toliko optimizma… Zato je za mene sve ovo što se dogodilo 90-ih godina za mene predstavljalo veliko iznenađenje i uopće na to nisam bio spreman.

GP: Dosta je ljudi bilo u nevjerici.
Ja sam spadao među takve. Brzo sam shvatio da pripadam liberalnoj stranci i učlanio se u HSLS i sjećam se jednog detalja. Bila je to prva tribina HSLS-a, u jesen 1990, na samom početku svih tih događanja. Tamo se govorilo o tome što sada očekivati, kako će to biti demokracija, višestruki politički sistem, sloboda, kako će sve biti privatno, kako će pojedinci željeti imati prednost… Moj prijatelj Mijo Bardek je pitao ‘dobro, ali kako ćemo se mi koji smo u pedesetima priviknuti na novo društvo, novi način razmišljanja, novo poimanje svega?’. Odgovor tada nitko nije imao. Ta se moja generacija, eto, našla u jednom čudnom položaju, u jednom procijepu gdje smo danas zapravo polupismeni jer nam je gotovo nemoguće pratiti razvoj tehnologije.


GP: Ima li danas u Hrvatskoj uopće liberalne opcije?
Nema i to me žalosti. Koprivnica je inače bila jedna od rijetkih sredina gdje su liberali pobjeđivali jer HDZ tu nikada nije dobio izbore, ni na kojoj sredini. Onaj početni HSLS je bio pobjednička stranka. Nažalost, došlo je do tog razilaženja jer smo u stranci imali dvije različite, ali karizmatične osobe. Gotovca koji je bio odličan govornik i Budišu koji je u to vrijeme bio pravi simbol Hrvatskog proljeća. Jedan i drugi su imali karizmu, iako nisu bili uspješni političari. Došlo je do raskola i trebalo je odlučiti kome se prikloniti. Budiša je pobijedio, a Gotovac je odmah najavio osnivanje nove stranke, Liberalne stranke. Ja se nisam s time složio i mislio sam da je loše ići u novu stranku, vidi se i danas da u tome nikad nema sreće. Gotovčevi su mi pogledi bili bliži jer je bio liberalniji, Budiša je ipak imao izražen nacionalni naboj. Mislio sam da je bolje da ostanemo u istoj stranci i da unutar stranke postoje suprotni pogledi, zašto ne? Nije to partija pa da mora biti jednoumlje. Međutim, to je bio promašaj nakon koje je liberalna opcija oslabila. Drugi je bio u Saboru kada je Budiša bio u destruktivnom raspoloženju nakon poraza protiv Mesića, za kojeg je mislio da je lakrdijaš. Za njega je to bio ogroman poraz, izgubiti od takvog čovjeka. To je rezultiralo novim velikim razlazom unutar stranke jer nismo pristali govoriti protiv SDP-a. Ja sam imao opravdanje jer sam ušao u zajedničkoj platformi, zajedničkom programu. Nisam bio za to da se program izda, da napustimo stranku i da izazovemo, najvjerojatnije, nove izbore. Mi smo izabrani, i moramo nastaviti.

GP: To je ipak neka odgovornost, u tom smislu.
Odgovornost, da. Uglavnom, izbačeni smo naprosto iz stranke, osnovali smo Libru koja je, nažalost, kratko trajala.

GP: Rekli ste da ni Vi nekad niste znali tko je predsjednik nekakvog vijeća. Iza nas su izbori za mjesne odbore za koje je netko u šali rekao da je izašlo manje ljudi, nego što dođe negdje na gablec. Imaju li uopće nekakvu važnost?
S obzirom na to kako je zamišljeno, i nema bogzna kakvu važnost. Svi ti mjesni odbori nisu pravne osobe. Prema tome, kakva bi to važnost mogla biti? Tu se stranke pokušavaju dokazivati pa je jasno da nema interesa. Evo, sad kad ste to rekli sam se sjetio i da sam ja zaboravio izaći na te izbore. Što da vam onda kažem?

GP: Kakva nam je ‘pravna država’? Imamo li je?
Bojim se da ne, jer ako nema organiziranog, vjerodostojnog pravosuđa, onda nema pravne države. Ako nema pravne države, nema prave države. Sumnjam da smo mi danas pravna država, a tom mom skepticizmu u prilog idu sve ove afere o kojima čitamo i vidimo kako završe na sudu pa ostajemo razočarani i slično. Tu je i još jedna pojava. Sanader je, kako stvari stoje, veliki grešnik, no je li humano da taj proces protiv njega traje već 14 godina? To isto nije u redu. Spora pravda nije nikakva pravda. On je malo u istražnom zatvoru, pa bolestan, pa pušten, pa ovaj proces, pa onaj proces… To nije humano, bez obzira na grijehe.

GP: Jedno ste izvjesno vrijeme bili i gradonačelnik Koprivnice. Je li danas taj posao isti kao u vrijeme Vašeg mandata?
Isto je, ingerencije i važnost se nisu promijenili. No, reći ću jednu drugu stvar. Svojevremeno sam se zalagao za donošenje zakona kojim se ne bi dozvolilo gradonačelnicima da istovremeno budu i saborski zastupnici. I ja sam bio jedno i drugo, ali ne istovremeno.

GP: Mislite da to nije dobro?
Mislim da je loše jer biti gradonačelnik je veliki posao, oduzme ti cijeli dan. Grad treba voditi. Isto vrijedi i za kvalitetnog saborskog zastupnika. Mislim da je nemoguće jedno i drugo raditi kvalitetno. I još jedva stvar. Na taj se način stvaraju lokalni šerifi, ovo što smo znali vidjeti da je netko gradonačelnik godinama pa otklizi u kriminal, korupciju, to je sve posljedica toga. Jednostavno, kada ti se daje previše vlasti, to je silni atentat na tvoje poštenje i moralnu prosudbu. Ponovno spominjem Sanadera, to se i njemu dogodilo, on je postao bog u malom, njega su divinizirali. Ako si ti zauvijek izabran, siguran si u svoj položaj, nećeš ulagati u sebe jer ti je posao zagarantiran. S druge strane, netko će drugi reći ‘zašto da se ja trudim, ako ovaj ništa ne radi’. I još jedna stvar koja je možda i najvažnija, sprečava se mladim ljudima da dođu na ta mjesta, prođe vrijeme, želja pa završe u nekom drugom poslu. Mislim da bi tu trebalo biti ograničenja, koliko tko može biti na nekoj poziciji, kao što ima za predsjednika.

Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com