Anitu Jurenec Koprivničanci su do pred koji mjesec susretali u ulozi konobarice gdje ih je redovno usluživala s osmijehom na licu. Njena profesionalna priča iznenada je prestala kad je ugostiteljski objekt u kojem je radila, prema riječima vlasnice, tek privremeno zatvoren, ali nikada nakon toga nije otvorio svoja vrata. Ubrzo se na kraći period zaposlila u drugom gradskom ugostiteljskom objektu gdje je za njen rad nisu plaćali, da bi napokon s 51 godinom života odlučila baciti se u vatru i pokrenuti svoj vlastiti posao.
Put je započela polaganjem majstorskog ispita
– Nisam imala izbora, a pošto je ugostiteljska ponuda u gradu takva kakva je, nisam se više usudila imati posla s bilo kim od njih. Odlučila sam položiti majstorski ispit za pekara, iskustva sam u tom poslu već stekla na svom bivšem radnom mjestu i samo mi je trebao službeni papir. Nakon što sam odradila tromjesečni tečaj i u Obrtničkoj školi položila majstorski ispit, Ministarstvo obrtništva mi je vratilo dio uloženih sredstava kao poticaj malom poduzetniku i stvar je krenula – priča Anita.
Nakon toga, na Zavodu za zapošljavanje izložila je svoj poslovni plan kojeg su u nekoliko dana prihvatili i odobrili te je krenula u nabavku mašinerije potrebne za posao. Od dobivenih sredstava, 70 tisuća kuna, kupila je pećnicu, frižider, komoru i platila si dio doprinosa. U srpnju je otvorila pekaru Bakini kolači u Starogradskoj ulici. Iz njezine kuhinje po narudžbi izlaze štrukli, orehnjače, makovnjače, zlevanke, mazanice, klipići…sve ono što nazivamo bakinim kolačima koje izrađuje od kakve god vrste brašna mušterija poželi.
– Radim isključivo po narudžbi od 0 do 24. Pečem samo za vas, kad naručite i što naručite. Moji proizvodi nisu predviđeni da ih kupiš usput dok ideš na posao nego pečem za fešte, krstitke, karmine i koje god si zamislili prigode. Nije mi teško dići se ni u tri sata ujutro ako netko naruči nešto što želi ponijeti sa sobom na put i slično – veli Anita koja je pred koju godinu, pa može se reći i mjesec, bila stava da svatko sebi doma zna ispeći klipiće, štrukle i slično. Danas razmišlja skroz drugačije.
Petak, subota i nedjelja su udarni
– Recimo moja kćerka, snaha pa i sve mlade žene su danas prezaposlene, imaju dugo radno vrijeme, posvetile su se karijerama i dok dođu u 17 sati s posla nemaju vremena za kuhinju. Subotom i nedjeljom imaju vremena za klince i zapravo nemaju kad primiti se ovakvih stvari. Ljudi su počeli shvaćati da to domaće kod mene mogu kupiti umjesto da zbog par klipića uprljaju cijeli stan – kaže Anita koja je zahvalna na podršci svojoj obitelji, prijateljima i kumovima bez kojih se sigurno ne bi baš samo tako odvažila i uplovila u privatne vode.
– Nije mi bilo baš svejedno, u srpnju mi se činilo kao da sam gadno pogriješila jer nije bilo previše narudžbi, ali evo, stvar se sad uhodala i zadovoljna sam. Ima mnogo gostiju s kojima sam kontaktirala kao konobar puno godina, svi su to danas moji kupci. Najviše posla imam vikendom. Petak, subota i nedjelja su udarni, dok kroz tjedan imam nešto manje posla. Krenule su berbe pa je i kod mene berba, nadam se da će tako i ostati – otkrila nam je zadovoljna Anita.
