U Male Sesvete došli smo nerazvrstanom cestom koja je točno prije dvije godine i asfaltirana, pa stanovnici ovog naselja, u ljetnim mjesecima više ne gutaju prašinu kod svakog prolaska vozila. Zaustavili smo automobil pri kraju ulice, gdje nas je pred kućom dočekao Đuro Poropat. Kao predsjednik Mjesnog odbora i dugogodišnji aktivni borac za boljitak svog rodnog mjesta, Đuro je pristao da nam ukratko ispriča o životu u mjestu. Rođen i odrastao u Malim Sesvetama, osnovnu školu pohađao je u nedalekom Carevdaru, a u selu je tada bilo petnaestak đaka. Kao dječak, pomagao je ocu Slavku i majci Milki koji su imali desetak jutara zemlje i hranili par krava, konja i nekoliko svinja za svoje potrebe. Stasavši, oženio je suprugu Zlatu i dobio sinove Đuru, Tomislava i Ivicu. Obrađivao je pedeset jutara zemlje, i uz to je radio u građevinskom poduzeću Radnik sve do 1986. godine. Danonoćni rad na poljoprivredi, u šumi i građevinarstvu koštao ga je zdravlja, jer se Đuro, kako sam kaže, ‘poderao’ od posla.
– Volim raditi i nikada nisam razmišljao da bih morao malo usporiti. To me je stajalo zdravlja, pa danas trpim bolove u kičmi, koljenima i kukovima, a i srce mi je oslabljeno – kazao je naš sugovornik.
S domaćinom smo krenuli i u razgledanje imanja. U velikom dvorištu, baš kao i nekad, šepure se purani, i trčkaraju kokoši. Prolazimo pokraj farme, gdje u torovima svinje zadovoljno ruju zemlju. Podalje je ograđena velika dolina i livada gdje zajedno pasu ovce i magarci.
– Trenutno imamo tridesetak jutara zemlje, od kojih je na nekoliko jutara šuma a ostalo su livade i oranice. Samo oko kuće, imamo 27 jutara zemlje, jer je osamdesetih godina bila komasacija pa su oranice i livade okrupnjene. Uzgajamo oko 150 ovaca, više od stotinu svinja, deset magaraca, više zečeva, a nastavljajući tradiciju svog djeda i oca, imam i tridesetak košnica. Zbog mojih bolesti, za brigu o životinjama zadužen je najviše sin Ivica, a ja mu pomažem, obrađujući zemlju traktorom – kazao je Đuro, pokazujući na moćni traktor Belarus od osamdesetak konja. Naglasio je i da godišnje za zaštitu, gnojidbu i gorivo izdvajaju oko četrdeset tisuća kuna.
Mještani Malih Sesveta su se oduvijek bavili mješovitom poljoprivredom. Šezdesetih godina prošlog stoljeća svaka je obitelj imala po dvije ili četiri krave, nekoliko svinja i ovaca. Gotovo u svakom dvorištu šepurili su se pijetlovi, bilo je purana, pataka i gusaka, a iz štaglja se često čulo kokodakanje, što je gazdaricama bio znak da je koka snesla jaje. Naseljem je odjekivala dječja graja, i u to je vrijeme u selu živjelo više od stotinu stanovnika. Zemlju su obrađivali uz pomoć konja kojih je tu bilo više od pedeset, a žitelji pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, pomagali su jedni drugima. Sve poljoprivredne proizvode mogli su prodati u zadruzi u Carevdaru. U selu je bilo i najamnih radnika koji su čitav dan okapali vinograd ili kukuruz za samo ćup mlijeka i šaku brašna, no tako je u ono vrijeme bilo i u drugim mjestima. Živjelo se teško i mukotrpno, jer sve se radilo ručno, pa su nekad i ciglu za gradnju kuća i zidanje bunara radili ručno. Na području zvanom Klenovac i Lipovica, mještani su vadili zemlju, pravili i pekli ciglu kojom su gradili kuće.
-Takvom ciglom gradio je i moj djed Grga Poropat – kazao je naš domaćin Đuro pokazujući na stari bunar obzidan ciglom. Prema njegovom sjećanju, život je tada bio mnogo zanimljiviji. Na gmajnu zvanom Bare, djeca su na ispašu vodila konje, krave, svinje i purane, i za to su vrijeme igrali nogomet ili neke druge igre. Zimi su najviše slobodnog vremena provodili na skijama koje im je ručno izrađivao Borivoj Rakić. Skijali su u šumi i noću po mjesečini, a nerijetko su se zalijetali u stablo bukve ili hrasta.
U selu nema društvenog doma, no mještani su se ipak družili i zabavljali. Velike kuće u kojima je bilo prostora za druženje i zabavu imali su Jakob Čusek i Svetozar Pavković, a na zabavama su često svirali muzičari iz susjednih mjesta. U selu je bio i kovač Emil Mileusnić, a Stevo Kuzminski i neki Pavko čije ime nismo saznali, bavili su se zidarijom i izradom krovišta. Naselje je pedesetih godina proteklog stoljeća i elektrificirano. Svetozar Dević kupio je i prvi traktor marke Steyr, a Milan Janković u selo je dovezao i prvi dreš. Milan je kasnije kupio i televizor, pa su mještani kod njega pratili i prvi let astronauta na mjesec. Vršalicu, a kasnije i kombajn imao je i Joža Radotović.
Danas, osim našeg domaćina, samo par obitelji u naselju drži jednu ili dvije krave za svoje potrebe. Proizvodnjom mlijeka na veliko bavi se Nikola Vajdić, a nekoliko krava ima i Duško Milinčić. Na žalost, u naselju je sve manje radno sposobnih. Najstarija mještanka je Milka Poropat kojoj su 84 godine. U naselju je i nekoliko đaka, a kako smo ćuli, najmlađa je petogodišnja Tea Vlainić. Naselje već neko vrijeme ima i autobusno stajalište i redovnu liniju za đake. Male Sesvete imaju struju, javnu rasvjetu i telefon, a groblje im je u Velikim Sesvetama i Carevdaru. Male Sesvete iskazuju se kao samostalno naselje tek od 1900.-te godine, a danas su u sastavu Grada Križevaca. Na najvišoj točki nadmorske visine od 130 metara, i na ukupnoj površini od tri kilometra kvadratna, uz prometnicu se nalazi desetak nastanjenih kuća u kojima živi nešto manje od trideset stanovnika.
