Vatrogasni dom u Novigradu Podravskom bio je mjesto dvije konferencije za medije na temu projekata ‘Zaposli pa pomozi 2’ i ‘Zaposli pa pomozi 3’. Radi se o završnoj, a onda početnoj konferenciji projekata koje u potpunosti financira Europska unija, a tiče se pomoći osobama starije životne dobi, odnosno zapošljavanju gerontodomaćica, njih 18 na području Novigrada Podravskog, Hlebina, Koprivničkog Ivanca i Rasinje.
Teže zapošljive žene postaju gerontodomaćice, odnosno brinu o osobama koje to trebaju, dostavljaju im namirnice, pripremaju obroke, presvlače ih, brinu o higijeni, o integraciji, plaćaju im račun i ono najvažnije – prave im društvo.
Projekt koji je završio vrijedan je 3,37 milijuna kuna i trajao je 18 mjeseci, a nastavak donosi dodatnih osam mjeseci i vrijedan je 889.920 kuna.
Partneri su Općina Peteranec, Općina Koprivnički Ivanec, Općina Đelekovec, Općina Drnje, Općina Legrad, Općina Hlebine, Općina Gola, Općina Rasinja, Hrvatski zavod za zapošljavanje Područni ured Križevci i Centar za socijalnu skrb Koprivnica.
Načelnik Novigrada Podravskog Zdravko Brljek zahvalio se svima koji sudjeluju u projektu čijem se nastavku nadaju i na jesen. Naglasio je kako je ovaj projekt općeprihvaćen u cijeloj državi i donosi dvostruku dobit – zapošljavaju se teže zapošljive žene, te se pomaže korisnicima koji to trebaju. Dodao je kako im PORA Razvojna agencija puno pomaže i da su povukli nebrojeno mnogo sredstava na područje Podravine.
Dio ovog projekta od njegovih početaka je i Smiljka Šlabek iz Novigrada Podravskog, jedna od gerontodomaćica. Već četiri godine brine o šest ljudi, pretežito su to žene.
– Pomažemo im, čistimo im, šetamo se, pripremamo im obroke, donosimo lijekove, idemo na poštu, plaćamo račune… – opisuje nam na početku svoj posao. Rade osam sati dnevno, od 8 do 16 sati. Vikendi su neradni, a imaju pola sata za gablec. U danu obiđe tri svoja korisnika, svaki drugi dan idu k drugima. Tamo provedu nešto više od dva sata, što je najčešće dovoljno da obave sve što treba.
– Zaposlene smo, sretne smo, korisnici su sretni, već smo kao članovi njihovih obitelji. Slavimo zajedno rođendane unučadi i praunučadi, sve po redu. Mi smo kao obitelj, žene nam se i povjere, svašta nam ispričaju. Lijepi je osjećaj. Sad kad nismo radili stalno su nas zivkali i pitali kad dođemo, bilo je tu i suza – govori Smiljka koja se zahvalila načelniku Brljeku što ih je uključio u taj projekt. Sve one mu vjeruju kad kaže da će još koju godinu potrajati ova lijepa priča.
