Na pozornici stasom i glasom ozbiljan k’o predsjednički kandidat, a teze koje iznosi smiješne su kao hrvatske penzije što ga s obzirom na godine zaista pogađa. Fore su mu kao i njegovo slobodno vrijeme – kratke i britke, bez psovki i vulgarnosti jer mora paziti što priča pred djecom. No zato će svoje najzločestije ideje upakirati u celofan pristojnosti i staviti mašnicu sarkazma tako da nećete ni znati kako odjednom umirete od smijeha. Nastupa isključivo u košulji i odijelu nakon što su ga dečki iz LAJNAP-a zamolili da više ne dolazi u togi.
Tako glasi službena biografija stand-up komičara najstarijeg člana Lajnap kolektiva Saše Turkovića. Što je pak komičarima smiješno u ova ozbiljna vremena i što Turković priprema za svoj skorašnji nastup u Koprivnici otvoreno otkriva za Glas Podravine i Prigorja. Sašu ćemo moći gledati na velikoj pozornici na Zrinskom trgu u sklopu Ljeta na Zrinskom u subotu 12. kolovoza.
Što je smiješno publici, a što stand-up komičarima? Podudara li se to baš uvijek?
Ne postoji univerzalno smiješno. Što je nekome smiješno ovisi o njegovim uvjerenjima, iskustvima i vrijednostima, zato komičari prilagođavaju nastup reakcijama publike. Najteže je nasmijati komičara jer razumije mehaniku fore pa odmah nakon što čuje premisu, može pretpostaviti u kojem smjeru stvar ide. Komičari se najčešće smiju samo na fore koje su iznimno složene ili koje su super jednostavne i banalne.
Hrvatski stand-up očito postoji, no je li po nečemu poseban ili prati regionalne i svjetske trendove?
Vjerujem da prati trendove, ali se istovremeno prilagođava ukusu lokalne publike. Mislim da vrsta humora na određenoj lokaciji najviše ovisi o mentalitetu i ukusu publike koja dođe. U manjoj mjeri su komičari ti koji oblikuju lokalni humor od publike koja ga oblikuje svojim preferencijama. Hrvatski humor je poseban po tome što imamo mnogo dobrih komičara i što je scena prilično razvijena, slično kao i u Sloveniji, u odnosu na ostatak regije.
Trendovi se danas mijenjanju svakodnevno kao čarape… Koliko ih komičari stignu pratiti?
Ne pratimo baš trendove nego koristimo te stalne promjene trendova kao neiscrpno vrelo za svoj materijal. Ako govorimo o trendovima u stand-up komediji ili komediji općenito, vjerujem da su osnovna načela nepromijenjena od kada se prvi čovjek nasmijao. Ako govorimo o promjeni društvenih trendova, preispitivanje tih promjena je baza i gorivo onog dijela stand-up komedije koji se bavi aktualnostima. Više trendova znači više materijala na nas.
Nekako mi se čini da se komičari uvijek bave s nekoliko sličnih univerzalnih tema. Muško-ženski odnosi, seks, izlasci i laki opijati, mamurluci, religija… Koliko Vaš materijal izlazi iz takvih okvira?
Ono o čemu komičari govore uvelike ovisi o tome što publika želi slušati. Za najvjernije fanove komičari će se puno češće upustiti u teme kojima se više izlažu, a na nastupu pred ‘generičkom publikom’ će češće igrati na sigurno i govoriti o spomenutim temama. Pitanje je što tko želi. Komičar koji primarno želi popularnost, morat će se dijelom odreći vlastite autentičnosti i intime i više raditi na univerzalnoj komediji. S druge strane, ako je cilj iznimno zadovoljstvo koje proizlazi iz prilike da svoja najintimnija promišljanja podijelite sa ljudima, tada si ograničavate bazen publike. Balans između ove dvije krajnosti je vrlo važno pitanje za svakog komičara. Cilj mi je zadržati razinu popularnosti koja će mi omogućiti da mogu nastupiti pred nekoliko stotina ljudi kada to poželim, a da i dalje govorim o onome što ja želim.
Pretpostavljam da stand-up komedija u nas i nije baš previše unosan posao.
U šoubiznisu kao i u profesionalnom sportu za mali broj najboljih je iznimno unosno, a za većinu nije.
Pročitao sam negdje da ste zapravo završili Fakultet strojarstva i brodogradnje i da prodajete CNC strojeve. Kako se u tom preciznom poslu našlo nešto neprecizno kao komedija?
Priroda mog osnovnog posla zahtjeva kompetencije u području javnog nastupa. Zbog toga sam se i počeo baviti ovim drugim poslom. Prvo sam odrađivao radionice javnog nastupa, a onda sam negdje čuo da postoje ‘open mic’. Nema boljeg treninga javnog nastupa od stand-up nastupa. S vremenom sam se ‘navukao’ na taj prekrasan osjećaj kada nekoga uspiješ nasmijati i danas više nisam siguran da mogu bez toga. Postoji čuvena izreka: koja je razlika između stand up nastupa i heroina? Postoje ljudi koji su se skinuli sa heroina.
Publika stand-up komediju uvijek povezuje sa ‘urnebesnom zabavom i smijehom do suza’, no često mi se čini da komičari zapravo progovaraju o tragičnim stvarima i situacija koje same po sebi i nisu baš uvijek humoristične.
Najdraža definicija komedije mi je da je komedija tragedija s odmakom vremena. Ako uđemo dublje u analizu bilo koje fore, uvijek ćemo pronaći protagonista koji na ovaj ili onaj način pati i to je ono čemu se smijemo. Vještina je tu patnju zamaskirati kako bi se publika od nje distancirala i kako kod publike ne bi aktivirali empatiju. Zato najviše volim naše večeri crnog humora. To su večeri na koje dolazi ‘iskusnija’ stand-up publika koja bolje razumije srž, a to je da smo tu da se nasmijemo. Manje je kritična i osjetljiva prema patnji protagonista jer razumije da ta patnja nije stvarna. Takva publika zauzvrat dobije znatno autentičniji i intimniji nastup.
Može li se danas uopće još biti humorističan ili komičari stalno moraju paziti što će točno izgovoriti na pozornici?
Istina je da danas ima više ljudi koji su nešto osjetljiviji na izgovoreno, no to su ujedno i ljudi kojima će zbog toga ova vrsta zabave biti manje privlačna. Danas komičari zato i nekoliko puta upozore prisutne da ih se ne treba doživljavati previše ozbiljno jer je cilj svega nasmijati ljude. Plivamo između dvije krajnosti. Jedna je da je publika toliko osjetljiva da je sve uvredljivo i da ništa nije smiješno, a druga su komičari koji znaju samo vrijeđati i nisu smiješni. Nepisani sporazum između komičara i publike po tom pitanju je – ako sam vas uspio nasmijati, oprostit ćete mi moju nekorektnost.
Ako se ne varam, i članovi Lajnapa su se u nekoliko navrata našli u nekim kontroverzama zbog nekih svojih izjava na nastupima.
Svaki PR je dobar PR. Zahvalni smo svima koji skreću pozornost na nas i naš rad. Posebno mi je zanimljivo bilo kako su bile formulirane te prozivke. Jedna objava je glasila ‘Bila sam na nastupu, komičar je izgovorio nešto užasno i neprihvatljivo i svi su se smijali, a ja sam bila zgrožena’. Što nam govori činjenica da su se svi smijali? Znači li to da su i svi posjetitelji jednako nekorektni kao i prozvani komičar? Ili osoba koja proziva komičara ima neuobičajeno visoke etičke i moralne standarde, jednostavno nedostižne nama običnim smrtnicima
Ima li zabranjenih tema?
Nisam još naišao ni na jednu. Ono o čemu možemo razgovarati je i ono o čemu se možemo šaliti. Koliko mi je poznato, zakonodavac nije specificirao niti jednu temu kao zabranjenu. Postoje institucije klevete i povrede časti koje zapravo nisu primjenjive na stand-up, koji jasno komunicira da se radi o humoru
Što mislite o takozvanoj ‘woke’ kulturi?
U svojim nastupima često oprezno pokušavam ukazati na eventualne opasnosti ‘woke’ razmišljanja mladim ljudima koji su tom sadržaju izloženi. Možda će biti sretniji i zadovoljniji u životu ako u njega ne uključe baš sve nove trendove. Budući da sam nešto stariji od svojih kolega, često se obraćam publici iz perspektive roditeljske figure ili govorim o interakciji sa svojom djecom. Ja stvarno svoju djecu učim da je u životu bolje razviti imunost na tuđe mišljenje i komentare, nego pokušati promijeniti cijeli svijet u mjesto bez uvreda i osuda. To je tema koja se često provlači kroz moje nastupe.
Jeste li imali neke neugodne situacije? Što kad publika šuti, dobacuje, nije joj smiješno i slično?
Nikad nisam doživio neke neugodnosti poput dobacivanja iz publike, ali sam imao boljih i lošijih nastupa u smislu reakcija publike. Mislim da svaki komičar doživi i situacije gdje neka fora ne prođe ili publika slabije reagira na dio nastupa ili je pak cijeli nastup slab. Za komičara je najveća neugodnost i kazna izostanak smijeha i reakcije. Ne postoji ništa od čega više strahujemo.
Za Koprivničance se kaže da su zahtjevna publika. Kakav ćete im materijal pripremiti?
Već sam nekoliko puta nastupao u Koprivnici, to mi je draga publika. Pokušat ću se osvrnuti na trenutne aktualnosti. To će biti nastup na otvorenom, a u takvim nastupima u prvim minutama ‘testiram’ publiku, ispitujem koja vrsta humora im najviše odgovara i onda ostatak nastupa tome prilagođavam.
