Kad vam se na kućnom pragu pojavi muškarac od 38 godina s torbom prepunom liječničkih pomagala i preparata i izjavi da je on patronažna sestra, ne preostane vam drugo nego pomiriti se s tim da na vratima imate nekoga koji će vam ako ništa drugo svojim dolaskom taj tren unijeti pozitivnu energiju u vaš dan. Nastave li se njegove posjete, zasigurno će vam se promijeniti i popraviti kvaliteta života. Potvrdili su nam to u svom domu u Subotici Podravskoj Štefanija i Stjepan Jembrek, koje je u utorak posjetio Nino Ivanuša, službenog zanimanja patronažni tehničar.
– Lakše je ljudima reći da si patronažna sestra nego tehničar, pojam je normalan, ali teže objašnjiv jer nema baš muških u tom poslu – pojašnjava Nino koji se ovim poslom bavi punih 14 godina i to od prvog dana na području Općine Rasinja.
Obaveze patronažnog tehničara ovise o kući i ljudima koji se tamo zateknu. Kod Štefanije i Stjepana tog se jutra razgovaralo kako posložiti koje lijekove.
– Mi kao patronažne sestre ne miješamo se u liječnički dio, oni propisuju terapiju, a mi razgovaramo s ljudima o mogućim nuspojavama prilikom njihovog korištenja, objašnjavamo im kako se s njima nositi, što očekivati, kako ih pravilnije piti, odnosno kako s njima baratati da bi čim bolje djelovali i imali efekta – veli Nino, kojemu su na listi posjeta sve dobne skupine i kategorije, od trudnica, rodilja, dojenčadi, male djece, starije, socijalni slučajevi…
Dan patronažne sestre zna biti jako raznovrstan
– Nema istog dana, plan obilaska radimo prema onome što zateknemo u kući. Rad na terenu je 2/3 radnog vremena, nekad duže nekad kraće, ovisi o udaljenosti terena i onom što nas tamo dočeka – pojašnjava.
U njegovoj su nadležnosti Kunovec Breg, Subotica Podravska, Rasinja i Cvetkovec. Jedini je na tom terenu što se tiče patronaže, a službena statistika kaže da na ovom području živi 4900 osoba, dok broj pacijenata varira.
– Ima ljudi koje obilazim već 14 godina koliko sam tu, naravno u određenim intervalima ovisnim o zdravstvenim problemima. Ako su to akutni problemi onda zahtijevaju češće posjete dok kronične bolesnike obilazim periodično, više u smislu praćenja stanja – kaže.
Štefanija i Stjepan s njim se viđaju redovito jednom mjesečno i tako već sedam godina. Za svoju „patronažnu“ koja je u međuvremena postala i pravi „joker zovi” kad je kakav zdravstveni problem u pitanju imaju samo riječi hvale. Upoznali su se slučajno jer je Nino stigao u obilazak njihovoj kćeri koja je imala problema sa šećerom u trudnoći pa je usput prekontrolirao isti i kod gospođe Štefanije.
Na njihov se prijedlog Nino angažirao u udruzi umirovljenika Općine Rasinja, gdje pune tri godine svakog drugog petka u mjesecu kontrolira tlak i šećer starijim osobama bez obzira je li osoba član ili ne. Stjepan dodaje da je to vrlo korisno, bilo je slučajeva da je tim mjerenjem spasio pojedince koji su na taj način otkrili bolest.
– Ljudima sa sela se baš ne ide u grad doktoru, ovako ipak malo više pažnje posvećuju svom zdravlju – napominje Stjepan.
Dnevno otprilike odradi sedam posjeta, što je mjesečno brojka od 130 do 150. Najudaljeniji kojeg posjećuje živi u Nikolinom jarku, zaselku u Dugoj Rijeci.
Ljudi mu povjeravaju svoje probleme
Supružnici Jembrek otkrili su kako su presretni s Ninom koji je jako prilagodljiva osoba.
– Sigurniji smo, kvaliteta života nam je puno bolja uz njega – rekla je Štefanija.
Poanta patronaže je da osoba postane dio zajednice i obitelji, a da bi do toga došlo ljudi se moraju upoznati i steći međusobno povjerenje.
– Sve o čemu razgovaramo ostaje u kući, ljudi kad to osjete, otvore se i saznaje se puno više o njima i problemima koje su smatrali nevažnima – kaže on.
A za ovaj posao, osim završene srednje medicinske škole i moguće kakve nadogradnje, u njegovom slučaju Sveučilišta u Osijeku, treba puno strpljenja, razumijevanja, biti bez predrasuda te jako puno znanja.
– Kad govorimo o sestri na kirurgiji onda znamo da je ona isključivo fokusirana na kirurški dio. Mi u svom poslu imamo svega, od psihologije, ginekologije, malog djeteta, velikog, onkoloških pacijenata. Nemamo užu specijalnost nego veliku širinu i zato nam treba široko znanje. Naravno, nitko ne zna sve, ali iskustvom se stječe i znanje – pojasnio je Nino te na kraju dodao kako bi danas, da mora ponovo birati svoje zanimanje, opet izabrao isto.
– Ima i ružnih trenutaka, no oni se uglavnom zaborave. Više se pamte oni veseliji koji su uspješno riješeni. Ovaj posao je takav da nema mjerljivih rezultata sada, vidimo ih kroz neko vrijeme, mjesec, dva tri, kad ljudi na temelju naših savjeta i uputa mijenjaju svoje navike i život i taj proces traje. Onda smo i mi sretni i zadovoljni – zaključio je.
