Nakon tri godine muke i borbe s papirima, elaboratima, potvrdama i uvjerenjima, obitelj Korošec iz Đelekovca napokon može odahnuti i bez razmišljanja početi plasirati svoje proizvode od kozjeg mlijeka na tržište. Njihov san se ostvario nekoliko dana uoči prošlog Božića, no zapravo ga tek sada, kad sve imaju crno na bijelo, za svaku stavku posjeduju dozvolu i pečat da je sve na svome mjestu, počinju živjeti.
Iako su koze u njihovom životu svakodnevica već punih 15 godina, od nedavno ih peteročlana obitelj gleda nešto drugačijim očima. Osim što im godišnje daju 90 tisuća litara mlijeka koje obitelj prodaje i na taj si način osigurava sredstva za život, određene količine odvajaju za izradu prirodne kozmetike od kozjeg mlijeka.
Prvo je stado brojalo tek 30-ak koza, a danas ih Korošeci u svojoj staji imaju dvjestotinjak grla. Stado se povećava, svake se godine odvajaju, a najbolja ženska grla ostavljaju. Upravo smo ih obišli u danima kada je sezona jarenja već pomalo na zalasku.
Baka je kuhala sapun od masti, loja i pepela
Kako je sve krenulo pojasnila nam je glava obitelji, majka Ivana. Nekoliko se stvari pred tri godine gotovo poklopilo.
– Suprug Davor došao je na ideju da izradimo sapun, baš onako kako je to nekad radila njegova baka. Kćerka Klementina odustala je u tom trenu od svog tečaja crtanja i nastojali smo joj naći adekvatnu kreativnu zamjenu pa smo pronašle radionicu koju smo odlučile upisati. I na sve to još se tih dana u dvorištu na pola srušio objekt s kojim nismo znali što bi – prisjetila se Ivana.
Davorova baka je davnih godina kuhala sapun od svinjske masti, goveđeg loja i kuhanog pepela.
– Danas su uvjeti puno kontroliraniji, drugačije se priprema lužina te namirnice koje se onda moglo naći na svakome koraku su puno skuplje. Danas bi sapun od njih bio jako skup, spadao bi u luksuzni proizvod. Zato smo se odlučili za prihvatljiviju nam varijantu, ne koristimo masti nego ulja i to maslinovo i kokosovo koja su široko dostupna – objasnila je Ivana koja je skupa s kćerkom krenula istraživati svijet sapuna. Naučile su osnove, što je masna , a što vodena faza, što su boje, što esencijalna ulja, a ono što su na radionici proizvele u roku 24 sata ispostavilo se predobrim proizvodom.
– Shvatile smo da se korištenjem bojama možeš igrati pa počele izučavati tehnike lijevanja. S masom koju dobiješ može se činiti svašta. Tako smo počeli s dvije, tri vrste, a danas ih imamo 18 – kaže Ivana.
U međuvremenu se pokazalo da su neki atraktivniji, neki manje atraktivni, neki zbog kombinacija esencijalnih ulja imaju jako dobre benefite za kožu, pomažu protiv prištića, za grubu suhu kožu. Kozje mlijeko je sirovina koja ima najveći udio u njihovom proizvodu i to je upravo to što ga čini posebnim i drugačijim od sličnih na tržištu.
– Prvi dojam koji stječete, a što bez straha mogu reći je da koža nakon samo jednog korištenja naših proizvoda postaje mekša. Tome doprinosi kombinacija kokosovog ulja i kozjeg mlijeka koji svojim sastavom skidaju mrtve stanice. Posebno je interesantno vidjeti efekt na tvrdim petama za čim će posebno dolaskom proljeća težiti pripadnice ljepšeg spola, omekšavaju kožu skoro na očigled – pojašnjava.
Trebao im je debeli registar pun dokumentacije
A sve je trajalo godinama jer su Korošeci morali zadovoljiti brojne propise Ministarstva zdravlja. Paralelno s izgradnjom novog objekta na mjestu zgrade koju smo spomenuli da se iznenada sama srušila, pisala se dokumentacija i elaborati. Da bi nam potvrdila kakav je posao za njima, Ivana nam je predočila debeli registrator prepun raznorazne dokumentacije.
– U cijeloj priči bilo je jako puno čekanja, što zbog posla što administrativnog čekanja. No sad kad smo sve riješili, krećemo s marketinškim aktivnostima. Već smo sklopili dvije suradnje, s koprivničkom cvjećarnicom i poklon galerijom u Prelogu, a iduće ćemo pokušati pripremiti par proizvoda s posebnom namjenom i ući u ljekarne, no za to nam treba još novaca i još nekoliko elaborata – kaže kroz šalu.
Do pravog proizvoda došli su nakon brojnih pokušaja i promašaja, a pokusni kunići bili su prijatelji, obitelj i svi koju su na prvu prepoznali da bi mogao biti kvalitetan.
– Trenutno je ovo još uvijek jako skup hobi, a do momenta kad će se proizvodi prepoznavati, proći će još dosta vremena – svjesni su Korošeci koji namjeravaju pronaći neki održivi model za prodaju na Jadranu.
Od prodajnih kanala za sad su pokrenuli web shop, Facebook i Instagram.
– Možda bi se trebali malo bolje posložiti, svjesni smo da postoji jako puno smjerova u koje bi mogli ići, no mislim da će se tek kroz godinu, dvije vidjeti na koji od tih kanala se isplati koncentrirati kao i kamo gdje sve naše proizvode plasirati, jer prostora ima.
Ivana vjeruje kako bi u nekim drugim životnim sredinama ovaj proizvod mogao biti povoljniji, no s obzirom na visoke cijene sirovina kao što je maslinovo ulje, ove koje su trenutno formirali, realne su.
Na kraju nam je Ivana otkrila tajnu uspjeha po sistemu kako pojesti slona – zalogaj po zalogaj.
– Ovo ne možeš roditi preko noći. Za svaki je papir trebalo nekamo ići ili nekoga zvati ili je netko trebao doći k nama i na kraju ga je još trebalo platiti.
Brojni rade pod nekim čudnim uvjetima, htjeli smo i mi, ali imali smo računovođu koji je rekao ne, nemam vam na temelju čega pisati veleprodajni račun kad nemate registrirano, tako da smo odlučili poslovati onako kako se spada, usprkos brojnim uvjetima koje smo morali zadovoljiti – zaključila je.
