Nikad nije kasno da se čovjek počne kreativno izražavati, da na taj način oplemeni sebe i zajednicu u kojoj stvara, smatra umirovljena 71-godišnja Katica Blažok iz Đurđevca.
– Do umirovljenja radila sam na sudu u Đurđevcu, a potom u Koprivnici. Bila sam voditelj računovodstva. Slobodno vrijeme koristila sam kako bih volonterskim radom doprinijela široj društvenoj zajednici. Društveno korisnim radom počela sam se baviti još prije 50 godina u omladinskoj organizaciji, a on se nastavio do današnjeg dana – prisjeća se Blažok. Kaže da je sve vrijeme osjećala kako u sebi nosi kreativnu iskru koja nikako da pretvori u plamen. No odlaskom u mirovinu upoznala se s procesom oslikavanja svile koje je zaokupilo sav njen interes. Proučavajući ovaj kreativni izričaj, otkrila je da Đurđevac ima povijest proizvodnje svile.
Svila se iz malog pogona slala i u Beč
– Svima je znan Put svile koji je spajao istok i Europu. Jedan njen krak vodio je kroz Podravinu, odnosno kroz Đurđevac. Stoga nije čudno da je naš grad svojevremeno krasilo drveće dud koje je dom dudovom svilcu, od čije se čahure pravi svila – kaže Blažok te ovu povijesnu priču začinjava podatkom prema kojem je u 19. stoljeću u gradu Picoka utemeljena Dudara, odnosno uzgoj dudova svilca za potrebe proizvodnje svile. Na prostoru Staroga grada nalazila se predionica svile. Iz tog malog pogona svila se slala na daljnju obradu u Bjelovar i Beč.
– Spoznajući povijesnu ulogu svile u razvoju Đurđevca, uviđajući njenu specifičnost u odnosu na druge tekstilne materijale, interes za oslikavanje ovog materijala sve je više u meni jačao. Učila sam načine i tehnike na koje je moguće koloritom obogatiti tu divnu i nježnu tkaninu. Na taj sam način došla do saznanja da ju je moguće oslikati ekološkim bojama koje danas proizvodim iz cikle, mrkve, zelja, lavande i drugog povrća i bilja koje raste u mom ekološkom vrtu – objašnjava Blažok koja je pomno odabrala motive kojima će oslikavati materijal. Željela je da oni prezentiraju đurđevačku Podravinu pa je tražila nešto što je svojstveno ovom kraju i što će se lijepo vidjeti na svilenoj tkanini.
– Došla sam na ideju da na svilu apliciram slike flore i faune ovog prostora. Imamo mnoštvo cvijeća i drugog bilja koje žive u suživotu s brojnim insektima. Naša flora i fauna duboko su vrelo na kojem je moguće crpsti ideje za slikarske motive – tvrdi Blažok i istovremeno nam prezentira svoje i radove Kluba žena Đurđevac.
Skupa, ali blagotvorna za kožu
– Svoja znanja i vještine oslikavanja rado sam podijelila s ženama iz Kluba žena Đurđevac. Njih 10-ak prošlo je moju radionicu oslikavanja, nakon čega ih se pet nastavilo intenzivno baviti tim kreativnim radom. Smisao radionica koje ću nastaviti priređivati jest taj da ženama pružim mogućnost financijskog osamostaljenja. Kreativne su i zašto si onda ne bi kroz oslikavanje svile stvorile dodatan izvor prihoda – riječi su Blažok koja poziva građane Đurđevca i sve zainteresirane da 18. travnja posjete izložbu Kluba žena Đurđevac na kojoj će biti izloženi i radovi od svile. Izložba se otvara u Gradskoj knjižnici, a trajat će do 28. travnja.
Govoreći o svili kao materijalu koji se koristi pri izradi marama, kravata, šalova, košulja i drugih odjevnih predmeta, Blažok kaže da je ona izrazito blagotvorna za kožu.
– Osobe koje omataju vrat šalom od svile nemaju papilome, jer ona je izrazito nježna i prozračna pa dozvoljava tijelu da diše. Da bi ju se proizvelo, potrebno je mnogo truda i vremena pa je zato tako skup materijal. Jedan metar kvalitetne neoslikane svile košta otprilike 200 kuna – tvrdi Blažok i dodaje da je u raznim dućanima moguće kupiti jeftinije svilene šalove i marame, ali oni su znatno lošije kvalitete. Kvalitetnu svilu, uvijek ćete skuplje platiti, tvrdi naša sugovornica.
S obzirom na povijest proizvodnje svile u Đurđevcu, na drveće duda koje je nekoć krasilo grad, Blažok je predložila gradskoj vlasti da svilu stave u polje svog interesa kad osmišljavaju turističku ponudu.
– Gradonačelnik je s velikim interesom saslušao taj prijedlog. Predložili smo mu da se pažljivim odabirom radova od svile iznjedri suvenir koji će na najbolji mogući način prezentirati kraj u kojem su nastali – naglašava Blažok i dodaje da je suradnja s Gradom počela simboličnom sadnjom nekoliko stabala duda u Tratinskoj ulici koju se i danas kolokvijalno naziva Dudara.
