Pivci kupuju, a menadžeri Podravke prodaju dionice. Kakve si poruke šalju?

Mesna industrija Braća Pivac opet kupuje Podravkine dionice na burzi. U trenutku dok pišemo ovu kolumnu (četvrtak ujutro), Pivci su već na oko 235.000 dionica koprivničke kompanije tržišno vrijednih 150 milijuna kuna.

Moćno mesno carstvo poduzetne vrgoračke braće dospjelo je u fokus javnosti nakon što je lani tijekom rujna preuzelo nekoliko desetaka tisuća Podravkinih dionica koje je prodavao obvezni mirovinski fond Erste plavi. Otad do prošlog tjedna Pivci su mirovali kad je riječ o ulaganju u Podravkine vlasničke udjele. A onda su se prošli tjedan opet probudili.
Prošle je srijede, naime, član uprave Belupa Marko Đerek, bivši član uprave Podravke, iskoristio pravo na jednogodišnji paket od 7500 opcijskih dionica koje je odmah prodao na burzi za oko 4,6 milijuna kuna. Kasnije smo doznali kako je kupac tog menadžerskog paketa dionica bila Mesna industrija Braća Pivac.

Tog je dana oko 16.000 Podravkinih dionica promijenilo vlasnike kupoprodajom na burzi, a Pivci su, slučajno, kupili baš 7500 dionica, odnosno točno onoliko koliko je član Belupove uprave prodavao. Jesu li se Đerek i Pivci dogovorili da odrade tu transakciju, ovog časa nije poznato. Ako jesu, to je u najmanju ruku vrlo neobična praksa, da visokorangirani Podravkin menadžer prodaje veći paket dionica kompanije koju vodi investitoru koji je pod golemim povećalom javnosti zbog svojeg vlasničkog ulaska u Podravku.

Osim te neobične prakse, prodajom cijelih paketa opcijskih dionica koje povoljno dobivaju menadžeri šalju i posve krivu poruku investitorskoj i drugoj javnosti. A poruka glasi – baš nas briga za kompaniju, jedino je važno da dobro zaradimo. To je, dakako, posve legitimna pozicija. Kao što je posve legitimno da mi onda kažemo kako tim menadžerima baš i nije previše stalo do Podravke. Jer da je, onda bi ostavili barem nešto od tih zlosretnih opcijskih dionica koje dobivaju iznimno povoljno i time poslali poruku da vjeruju u tvrtku i da im nije svejedno što će se s njom u budućnosti događati.

Mesni div iz Vrgorca nije stao samo na dionicama koje je prošli tjedan kupio od Marka Đereka. Nastavili su dodatno kupovati i ovaj tjedan, pa su u ponedjeljak tako kupili još 432 dionice koje su platili ukupno oko 260.000 kuna. Može li se, dakle, aktivnost Braće Pivac opisati tek kao ulaganje viška kapitala u ‘sigurnu zonu’ u doba sveopće inflacije, kad novac u banci samo gubi na vrijednosti? Znači li to da vrgorački poduzetnički magovi – kupujući Podravkine dionice po cijenama osjetno višima od 600 kuna – vjeruju kako kompanija ovog časa vrijedi mnogo više od toga?

Ili je ipak posrijedi nešto drugo, nešto što običnim promatračima poput nas nije golim okom vidljivo. Recimo, priprema pozicija za konačni rasplet Podravkine privatizacijske priče koji može doći prije ili kasnije. Uostalom, upravo se Podravka u svjetlu privatizacije non-core državnog portfelja u više navrata spominjala kao tvrtka čijih bi se udjela država u skorije vrijeme mogla riješiti. Prvo se o tome govorilo u svjetlu hrvatskog uvođenja eura i pristupanju u europski tečajni mehanizam, a potom i na marginama Nacionalnog programa oporavka i otpornosti.

Sukus svih tih priča koje nitko iz Vlade nikad nije dovoljno čvrsto demantirao je sljedeći: EU će odobriti Hrvatskoj uvođenje zajedničke valute i dati joj izdašnu financijsku pomoć za projekte oporavka i otpornosti, a Hrvatska će zauzvrat ispuniti neke kriterije, poput onog da privatizira nestrateške tvrtke, da time ojača privatni sektor te da na tim prodajama nešto i zaradi. A proizvodnja juha i čokolina, jelte, odavno nije strateški državni interes. I to će se dogoditi prije ili kasnije, ma što nacionalni i lokalni politički bukači trubili i ma koliko se busali u lokalpatriotska prsa. Jer je neprirodno da politika upravlja Podravkom, osim ako nismo htjeli zadržati ono društveno uređenje iz bivše države. Podravka je važna Hrvatskoj, to je točno, ali barem isto toliko je, ako ćemo do kraja iskreno, danas važna i vrgoračka grupa Pivac.

Ta je grupacija, naime, lani ostvarila ukupne nekonsolidirane prihode svih tvrtki u iznosu od 4,6 milijardi kuna, što je rast od otprilike osam posto. Toliki su prihodi i grupe Podravka. Moćni poduzetnici iz Vrgorca danas upravljaju sustavom s pet tvrtki: najveća je Mesna industrija Braća Pivac, a slijede karlovačka mesna industrija PPK, zagrebački Kraš, čakovečka mesna industrija Vajda te turistička tvrtka Sol tourism koja je vlasnik više hotela u Dubrovniku i Makarskoj.

Braća Pivac lani su imala 1,7 milijardi kuna prihoda i oko 1206 radnika, PPK 1,34 milijarde i 580 zaposlenih, Kraš 967 milijuna kuna i 1440 radnika, Mesna industrija Vajda 552 milijuna kuna prihoda i oko 270 djelatnika, Sol tourism 26 milijuna kuna prihoda i 72 zaposlena. Ako se izuzmu Belupo kao farmaceutska kompanija te slovensko Žito, Pivci su po prihodima i broju zaposlenih u Hrvatskoj osjetno veća prehrambena kompanija od Podravke.

Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com