Još jedan hladan tuš za Podravinu iz Plenkovićeve Vlade ugledao je svjetlo dana nakon što je ovaj tjedan u proceduru javnog savjetovanja upućen nacrt novog Plana gospodarenja otpadom RH za razdoblje od 2023. do 2028. godine.
Novim planom predviđena je izgradnja 11 regionalnih centara za gospodarenje otpadom. Tu je i naš centar Piškornica za četiri županije sjevera: Koprivničko-križevačku, Krapinsko-zagorsku, Varaždinsku i Međimursku. No, novi Plan gospodarenja otpadom koji je izradilo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja Piškornici je pridružio i cijelu Bjelovarsko-bilogorsku županiju!
Umjesto četiri, obuhvat je sada pet županija. Ovotjedna objava informacije uzbudila je i političke duhove u županiji, a šef županijskog SDP-a Tomislav Golubić traži zbog toga sazivanje izvanredne Županijske skupštine. Drugi politički akteri, prije svega župan Darko Koren i njegovi koalicijski partneri iz HDZ-a, zasad o svemu šute.
Što za cijeli projekt znači odluka da se smeće s bjelovarskog područja odlaže u budući regionalni centar Piškornicu? S obzirom da je RCGO Piškornica projektirana za prihvat otpada iz četiri županije, uvođenje Bjelovara u tu priču može srušiti cijeli koncept zbog studije utjecaja na okoliš i usvojene tehnologije s predviđenim kapacitetima. Piškornici su odobrena EU sredstva i odabrana je ponuda izvoditelja za posao težak čak 119 milijuna eura.
Kako će se sad u projekt formalno-pravno uklopiti i peta županija – nitko ovog časa ne zna i ne može reći. U svakom slučaju, plan gospodarenja otpadom predviđa kapacitet od 110.000 tona godišnje za Piškornicu. Plan je u javnom savjetovanju od ovog tjedna i na njega su moguće primjedbe u ovoj fazi postupka, ali i kasnije, tijekom rasprave u Saboru. No, da Vlada misli ozbiljno s Bjelovarom, u to nema nikakve sumnje jer susjedna županija dosad nije bila uvrštena niti u jedan regionalni centar, a u nekom mora biti.
Drugi najveći centar za otpad
‘Od 11 planiranih centara u RH, do listopada 2022. godine izgrađena su i u funkciji tri centra za gospodarenje otpadom: Marišćina, kapaciteta 100.000 tona, Kaštijun kapaciteta 94.000 tona i Bikarac kapaciteta 40.000 tona godišnje. CGO Biljane Donje planiranog kapaciteta 75.000 tona je u izgradnji, a probni rad planiran je za početak 2023. godine, dok je početak rada planiran za kraj iste godine.
Za četiri CGO-a odobrena su sredstva za EU financiranje, od kojih su tri u fazi izgradnje (Babina Gora, Lučino Razdolje i Lećevica), dok je Piškornica u fazi provedbe javne nabave za ugovaranje radova na projektiranju i izgradnji.
Za preostala tri centra u tijeku je priprema dokumentacije za prijavu za EU sufinanciranje (Orlovnjak, Šagulje i Zagreb). Osim navedenih CGO-a, privatnim sredstvima izgrađeno je postrojenje za MBO u gradu Varaždinu kapaciteta 95.000 t/god’, navodi se u Planu gospodarenja otpadom.
Piškornica bi s obuhvatom od pet županija i kapacitetom od 110.000 tona godišnje bila drugi najveći regionalni centar za otpad, odmah iza Zagreba sa Zagrebačkom županijom, čiji je procijenjeni kapacitet 180.000 tona. No, koliki su razmjeri problema s otpadom u Podravini najbolje govori podatak iz Plana gospodarenja o planiranim troškovima sanacije i zatvaranja postojećih odlagališta koji će najkasnije do 2028. prestati funkcionirati. Na području Koprivničko-križevačke županije treba sanirati tri odlagališta površine 761.000 kvadratnih metara, za što bi se moralo izdvojiti čak 228 milijuna kuna, najviše u državi.
Usporedbe radi, za saniranje sedam odlagališta na području Osječko-baranjske županije površine 521.000 kvadrata izdvojit će se 156 milijuna kuna, a za saniranje zagrebačkog Jakuševca površine 470.000 kvadrata ukupno treba osigurati 141 milijun kuna. Podravina je po tim pokazateljima već danas hrvatska prijestolnica smeća s pogubnim višedesetljetnim utjecajem na okoliš.
Tijekom pretprošle godine u Hrvatskoj je nastalo ukupno više od milijun tona miješanoga komunalnog otpada, a svega 146.000 tona obrađuje se u sklopu dva postojeća centra za gospodarenje otpadom: istarskom Kaštijunu i riječkoj Marišćini. Na postojeća aktivna odlagališta, njih 80, odloženo je dakle ukupno oko 848.000 tona miješanog komunalnog otpada bez prethodne obrade.
Plan gospodarenja otpadom predviđa i potrebu uspostave postrojenja za energetsku oporabu otpada.
‘Osim kroz red prvenstva, potrebno ih je promatrati i kroz načela gospodarenja otpadom (npr. blizine i samodostatnosti) kako bi se osiguralo smanjenje transportnih troškova i energetske oporabe u slučaju termičke obrade otpada izvan teritorija RH i osigurala samodostatnost u slučaju manjka kapaciteta izvan RH.
Tako je potrebno planirati sustav koji će biti u mogućnosti energetski oporabiti oko 400.000 tona/god procesiranog i/ili neprocesiranog mKO-a uvećano za mulj iz uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda u iznosu od 100.000 tona (…) Mikrolokacije postrojenja proizlaze kao rezultat studija izvodljivosti gdje će se uzeti u obzir prometna povezanost, uvjeti zaštite okoliša te kao najvažniji parametar mogućnost plasiranja toplinske i električne energije s obzirom da se kombinacijom oporabe s proizvodnjom energije postiže najviša razina energetske efikasnosti’, ističe se u nacrtu Plana.
Izgledna i spalionica
Plan, doduše, ne spominje konkretne mikrolokacije, ali s obzirom na veličinu RCGO-a Piškornica i godišnju količinu goriva iz otpada koje će taj centar proizvoditi, nema nikakve sumnje kako je upravo Podravina jedna od potencijalnih lokacija za energanu koju bi pogonio otpad. Odnosno, spalionicu otpada, da budemo do kraja jasni. U Ministarstvu gospodarstva navodno razmišljaju o izgradnji tri do četiri takve spalionice, odnosno energane u Hrvatskoj, a potencijalne lokacije su, kako se priča u kuloarima, Podravina, Zagreb, Osijek i Rijeka.
‘S obzirom na kapacitete CGO-a kao i očekivane količine produkata obrade, potrebno je uspostaviti efikasan sustav za korištenje gorivog otpada. Naime, u razmatranom razdoblju od 2023. do 2028. godine, nakon uspostave i početka rada svih CGO-a očekuje se da će prosječno nastajati oko 400.000 tona/god goriva iz otpada (…)
Pri planiranju postrojenja za energetsku oporabu goriva iz otpada i miješanog komunalnog otpada, uzimajući u obzir gravitacijska područja budućih postrojenja, potrebno je predvidjeti i dodatne kapacitete potrebne za oporabu i/ili zbrinjavanje otpadnog mulja s uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda u očekivanom maksimalnom iznosu od 100.000 tona (…)
Kako trenutno ne postoje dostatni kapaciteti za obradu otpadnog mulja s uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda, utvrđeno je da je navedene kapacitete potrebno planirati i izgraditi, što se prvenstveno odnosi na postrojenja za energetsku oporabu otpada, uključujući gorivo iz otpada nastalo kao rezultat obrade otpada i/ili miješanog komunalnog otpada. Navedeni energetski potencijal prepoznat je i Strategijom energetskog razvoja RH do 2030. kojom je u obzir uzet energetski potencijal goriva iz otpada, miješanog komunalnog otpada i otpadnog mulja.
Troškovi ulaganja u izgradnju nove infrastrukture za energetsku oporabu otpada prije svega ovise o instaliranom kapacitetu postrojenja i uobičajeno se kreću od oko 796,34 eura/t/god (6000 kn/t/god) za postrojenja iznad 200.000 t/godišnje do 1061,78 eura/t/god (8000 kn/t/god) za postrojenja od 100.000 t/god što je ujedno i najmanji kapacitet čiju je realizaciju moguće opravdati.
S obzirom na to da zadane ciljeve gospodarenja otpadom nije moguće postići bez energetske oporabe, u obzir je potrebno uzeti i troškove energetske oporabe i/ili zbrinjavanja otpada u slučaju scenarija „ne činiti ništa“. U tom je slučaju potrebno računati s troškovima zbrinjavanja otpada izvan RH u iznosima u rasponu od 132,72 do 185,81 eura/t (od 1000 do 1400 kn/t) goriva iz otpada.
Tako se za potrebu za oporabom i/ili zbrinjavanjem goriva iz otpada srednje kvalitete od oko 400.000 t/g dolazi do godišnjih troškova od oko 74,3 milijuna eura (560.000.000 kn) i neiskorištenih 320.000 megavatsati električne energije i 640.000 megavatsati toplinske energije godišnje’, ističe se u Planu gospodarenja otpadom.
Što nam, dakle, kazuje nacrt Pana gospodarenja otpadom RH koji je Vlada pustila u proceduru javnog savjetovanja nakon kojeg se očekuje i njegovo usvajanje? Cijelu ćemo poruku do kraja pojednostaviti, ali ona je točna da ne može točnija biti.
I ovako glasi: Podravina, istina, ne može dobiti modernu brzu cestu jer je HDZ-ovoj Vladi politički nebitna. Podravina je, istina, prebogata pitkom vodom, ali njome će upravljati Bjelovar koji pitku vodu dobiva iz – Podravine (zauzvrat će Bjelovar Podravini dati svoje smeće). I konačno: Podravini ćemo, toj i takvoj nebitnoj, umjesto moderne ceste i dva regionalna vodna opskrbljivača uvaliti hrpe smeća i spalionicu otpada. Jer to možemo i jer se nitko neće buniti.
