Sezonu mirovanja koja će za poljoprivrednike nastupiti za koji tjedan, uzgajivač povrtnih kultura Marko Lukačić iz Koprivnice iščekuje zadovoljan. Ovih dana na njegovoj se oranici užurbano beru glavice kupusa, pakiraju u velike drvene sanduke te ih se utovaruje na šlepere. Tako natovareni podravskim zeljem kamioni odlaze put Primoštena. S tamošnjom Poljoprivrednom zadrugom Primošten Burni Lukačić je dogovorio posao za idućih pet godina. Primoštenska zadruga bavi se dugi niz godina preradom maslina i otkupom maslinovog ulja te proizvodnjom kiselog kupusa pa će se ubuduće Lukačićev kupus posluživati na stolovima Dalmacije, od Zadra do Dubrovnika.
Marko (42) se poljoprivredom bavi od kako zna za sebe. Krenuo je sa sadnjom kukuruza i pšenice na vlastitim površinama od 40 rali u Zablatju, Kuzmincu i Kutnjaku. S vremenom je površine koje obrađuje proširio i zakupom novih oranica došao do 100 hektara, ali se i umjesto sveprisutne pšenice i kukuruza prebacio na uzgoj povrća. Godine 2001. Lukačić je registrirao i vlastiti OPG.
Pokušaji i promašaji
– Nakon kukuruza i pšenice uzgajali smo repicu, nudili usluge kombajniranja, čak smo se jedno vrijeme bavili stočarstvom, no sve je to bilo neisplativo. Lani smo se okušali u uzgoju feferona za Podravku, no težak je to posao, sve se bere ručno, ljude je teško naći pa smo se konzultirajući s Podravkinim stručnjacima preorijentirali na sadnju rog paprike za ajvar. Iduće godine povećavamo površinu s jednog na dva hektara – pojašnjava Lukačić koji se ove godine upustio i u posao sadnje kupusa. Uz pomoć dva zaposlena i sezonskih radnika te članova obitelji, u srpnju su na oranici na rubnom djelu Koprivnice zasadili 60.000 sadnica zelja. Srećom su mu se karte poklopile i uspio je sklopiti ugovor sa Zadrugom iz Primoštena s kojom je dogovorio posao za sljedećih pet godina. U protivnom bi robu prodao otkupljivačima u okruženju po puno nižoj cijeni.
– Riješili smo plasman za 300 tona godišnje koje ćemo saditi na osam hektara zemlje, isključivo za jednog proizvođača. Ratarstvo je danas sve manje isplativo, mala je zarada na kukuruzu, no sadim ga ipak radi plodoreda. Na oranicama gdje mi je voda blizu prebacujem se na uzgoj povrća. To je još donekle isplativo, primjerice za hektar zelja dobijem isto koliko za 15 hektara kukuruza. Isplativo je jedino kad imate dogovoren posao s ozbiljnim kupcem i zagarantiranu cijena. Osim sa Zadrugom iz Primoštena, dobru suradnju imam i s Podravkom koja također garantira cijenu za moju papriku. Njihovi su mi stručnjaci na raspolaganju kad god zatreba, Zdravko i Svjetlana Matotan u nadzoru su polja skoro svaki tjedan, pomažu stručnim savjetima, dok s lokalnim stručnjacima surađujem po pitanju zaštite posađenih kultura – kaže.
Posao za berače
U sezoni kad im valja zasukati rukave, angažira i lokalne berače. Svake mu godine u pomoć uskače obitelj Roma koji su isto tako zadovoljni jer žele i znaju raditi i pošteno su plaćeni.
Ovih će dana put Primoštena još jedan, posljednji, peti šleper zelja.
– Nakon toga, ove godine više na tom polju nemamo što brati. Kupac iz Primoštena traži da mu robu, dogovorenih 300 tona, isporučimo već u srpnju. To znači da do proljeća moramo odlučiti koju vrstu sadnica ćemo posaditi da bi zelje izraslo do dogovorenog termina isporuke. Prva će sadnja za razliku od ove godine kad smo sadili u srpnju već biti u travnju, no to nije neizvedivo, samo treba sve dobro isplanirati – kaže Marko. Ova je godina za uzgajivače kupusa bila relativno dobra.
– Bilo je štetnika, kupusne muhe, a sad su pred kraj počeli i puževi. No odabirom otpornog sjemena i pravilnim tretmanom, glavice zelja na kraju su dosegle željenu veličinu i kvalitetu.
Danas ima puno boljih hibrida koji nisu toliko zahtjevni i imaju kraću vegetaciju. Okupio sam „tim“ ljudi iz tri lokalne firme koji se bave zaštitom i samo primijenio njihovo znanje i iskustvo na svojim poljoprivrednim površinama. Puno je muke za ‘delati’, ali isplati se – zaključuje Lukačić kojem još predstoji pobrati 50 rali kukuruza, posijati ječam i pripremiti zemlju za proljetnu sjetvu, a onda mu od prosinca do ožujka slijedi zaslužena tromjesečna zimska pauza.
