Taman prije no što je pao snijeg, dan smo iskoristili za posjet jednom od manjih sela na obronku Kalničkog gorja. Novi Bošnjani nalaze se na najvišoj točki nadmorske visine od 180 metara i na površini od četiri kilometra kvadratna. Naselje danas administrativno spada u Grad Križevce, no naseljeno je stoljećima.
Tako nalazimo podatak da, je kralj 1535. godine darovao dio imanja Gragyazenthmiklos Stjepanu Bošnjaku, po kojem je selo vjerojatno i dobilo ime. Legenda kaže da su Novi i Stari Bošnjani bili jedno selo u kojem su kuće bile pokrivene slamom, pa je došlo do požara u kojem je pola sela izgorjelo. Sagrađene su nove kuće a taj dio dobio je ime Novi Bošnjani.
Selo ima jednu ulicu, ali se dijeli na tri djela. Nekada su u selu bile tri zadruge. Crnčićeva zadruga bila je od vrha sela do ceste za Carevdar. Od ceste za Carevdar jedna i druga strana do klanca prema Vujićima bila je od braće Radotović, a ona druga strana od braće Vuković. Prvi u selu su se počeli dijeliti braća Radotović, pa se već stoljećima taj dio sela zove Djelnik, zato što su se braća podijelila sa posjedima.
Kroz mjesto teče potok Gragena koji utječe u potok Glogovnicu, gdje su se nekad kupala djeca. Mi smo u selo došli vozeći automobil poljskim neasfaltiranim putem iz Starih Bošnjan, i zaustavili se u društvenom domu gdje su nas dočekali mještani. Najprije smo porazgovarali s najstarijim, kako bi saznali što više o životu u selu. Franjo Crnčić član je Mjesnog odbora i jedan je od aktivnih nositelja društvenog života u mjestu. U zajedničkom kućanstvu živi sa suprugom Svjetlanom, a sa njima su i njihove kćeri Ana Marija i Mihaela. Supruga Svjetlana radi u Šumariji, starija kći Ana Marija je primalja i radi u bolnici, a mlađa Mihaela je fizioterapeutkinja i čeka stažiranje.
– Kao i mnogi moji suseljani i ja sam se bavio mješovitom poljoprivredom. Od 1995 do 2011. godine vodio sam obiteljsko gospodarstvom na kojemu smo imali do 15 mliječnih krava. Kako je otkupna cijena mlijeka padala, više nam se nije isplatila proizvodnja pa smo krave prodali – kazao je Franjo i dodao da je zadnji dan isporučio 3309 kilograma mlijeka koje su mu platili po jednu kunu i deset lipa za kilogram.
Franjo je niže razrede osnovne škole pohađao u Carevdaru, no danas se mladi mještani školuju u Gradu. U Križevcima, na željeznici i u drugim tvrtkama je zaposlena i većina radno sposobnih, a poljoprivredom se bave uz posao. Šezdesetih godina je stari Detelj sadio, i na placu u Koprivnici prodavao povrće. Mjesto u kojem je je pred dvadesetak godina svako domaćinstvo imalo najmanje pet ili šest krava te je tu bilo i po osamdesetak mliječnih grla, danas ima samo tri krave čiji je vlasnik Božo Ivo.
Naselje je u novije doba najviše stanovnika imalo 1953. godine kada je popisano 273 žitelja. Pedesetih i šezdesetih godina proteklog stoljeća selo je disalo punim plućima, a kako smo čuli od mještana, imali su i sve potrebne majstore, pa i svoje tamburaše. Mijo Sakač bio je nadaleko poznati zdenčar koji je iskopao većinu bunara ovdje, ali i u susjednim mjestima.
Stevo Radotović, Dragan Klarić i Vlado Vuković sazidali su mnoge kuće u naselju, a zidarijom se još uvijek bavi i naš sugovornik Franjo. Majstor kovač bio je Mato Klarić, a svestrani Milan Vuković razumio se u struju, ali i u mehaniku, pa je i popravljao motore. U selu je bio i šnajder Mato Vedriš, koji je kasnije na tim poslovima dočekao mirovinu u jednom zagrebačkom kazalištu. Vlado Kolarić bio je tišljar, a u selu je bio i šuster čije ime nismo saznali. Naši sugovornici nisu se mogli sjetiti ni imena bračnog para koji su na potoku imali mlin do sredine pedesetih godina.
Djeca su se kupala u potoku i vodila krave na ispašu na livade zvane Rastje, Građenica, na Brezne i pod Lipu. Voda se pila i sa izvora Šusterov zdenac, kod Rajha i Doktorov zdenčić. Tih godina još nije bilo društvenog doma u selu, pa su se mještani nakon napornih poslova u polju, zabavljali u kućama, ali i u klijetima na Brijegu, Pravdašici, Križanju i Ključecu. Grupa Ševa u kojoj su svirali Stevo Horvat, Zvonko Horvat, Vlado Vuković i Dominko te još jedan član čije ime nismo saznali, svirala je često po kućama, ali i na zabavama za Štefanje i Josipovo, te za obilježavanja posvećenja kapele Svetog Nikole u sedmom mjesecu.
Kapela je sagrađena u prvoj polovici 20. stoljeća. U njoj se nalazi retabl iz 1670. godine s kipom Sv. Barbare i nepoznate svetice te središnjom slikom Sv. Nikole s kraja 17. stoljeća, a tu je i raspelo iz 17. stoljeća. Stara kapela srušena je oko 1935. godine. Crkva Sv. Nikole ovdje se spominje već u prvom popisu župa 1334. te 1501. godine.
Sredinom pedesetih godina mjesto je dobilo i struju, a prva sijalica zasjala je u kući na jednoj svadbi.
– Ženio se Branko Vedriš i na svadbu je došlo gotovo cijelo selo, a kad je žarulja zasvijetlila, svi su pohitali svojim kućama da provjere imaju li i oni struju – kazali su nam stariji mještani.
Među prvima, Franjo Mančec kupio je radio prijemnik, a radio i gramofon imali su i roditelji našeg prvog sugovornika. Emil Radotović kupio je i televizor, a seoska djeca pratila su tv program kod Ščrbak Zdravka.
– Prve traktore imali su Emil Radotović, Mato Crnčić i moj otac Tomo Crnčić. Otac je znao za svaku među u selu i najviše je radio iz usluge. Dreš i kombajn imao je Emil Radotović, a samovezačicu Emil Radotović i Tomo Crnčić. Kombajn je imao i Dragutin Radotović, pa su u selu bila dva kombajna – kazao je Franjo.
Početkom sedamdesetih selo je dobilo i društveni dom koji su sagradili sami mještani, a jedni od inicijatora i majstora bili su Vlado Vuković i Živko Habdija. Planirano je da u domu bude i učionica, no od toga se odustalo. Danas dom koriste i vatrogasci, nedavno je ugrađena nova PVC stolarija, a obnavlja se i unutrašnjost. Na inicijativu Mate Klarića i Franje Crnčića, 1988. osnovano je i dobrovoljno vatrogasno društvo, no nakon nekoliko godina se ugasilo. Ponovno je pokrenuto 15. travnja, 2019. godine, za predsjednika je izabran Tomislav Vuk, a zapovjednik je Dražen Krsnik.
– DVD Novi Bošnjani danas ima dvadesetak aktivnih članova. Imamo cisternu i svu potrebnu opremu, a sudjelujemo i na natjecanjima – rekao nam je predsjednik Tomislav Vuk.
Novi Bošnjani uz struju, javnu rasvjetu i telefon, imaju asfalt, groblje i kapelu. Nemaju vodovod, plin i kanalizaciju, a do mjesta iz dva pravca još uvijek vodi neasfaltirani put. U 24 naseljene kuće danas živi šezdesetak stanovnika, od kojih je desetak ‘starih dečki’. Najstarija mještanka je Mirica Kren rođena 1930. godine, nešto mlađa je Marica Klarić, a najmlađa je Erika Vuk. Danas ovdje živi dvoje djece predškolske dobi, a tu je i šestoro većih školaraca.
