Kako to obično biva s katastrofama, o njima se mnogo govori i piše kad se dogode, a kako prolazi vrijeme tako nestaje i interesa za ono čemu smo se danima čudili. Čini se da je tako i s poplavom koja je na neko vrijeme spojila Dravu i Šodericu, a nažalost i kemikalijama kontaminirano tlo bivše praonice vagona u Botovu.
Budući da je postojala bojazan od značajnog zagađenja našeg Podravskog mora, Županijski zavod za javno zdravstvo proveo je nekoliko dana nakon poplave redovna ispitivanja voda čiji su rezultati analize pokazali da je ona u prihvatljivim granicama kakvoće.
No ovim ispitivanjem obuhvaćena su tek ispitivanja koja se tiču mikrobioloških te fizikalno-kemijskih parametara koje redovito provodi županijski zavod. Ona nisu dostatna da bi pružila odgovor na pitanje je li došlo do kontaminacije jezera kemikalijama iz bivše praonice vagona.
Takve analize morao je zatražiti Državni inspektorat za zaštitu okoliša od stručnih laboratorija koji su, doznajemo, ispitivanje i proveli.
Na naš upit o dodatnim rezultatima ispitivanja odgovoreno nam je da je uzorkovanje površinskih voda Šoderice i Dezinfekcijskog kolodvora pokazalo da ispitani uzorci odgovaraju standardima kakvoće propisanih Uredbom o standardu kakvoće voda.
Drugim riječima, za sada nema panike, iako nas neki stručnjaci upozoravaju da je još prerano za takve analize i da će se pravo stanje stvari doznati tek kroz koji mjesec ako će još postojati interesa za provođenjem sličnih analiza.
Ipak, problem sanacije crne točke ostaje nam prisutno i dalje kao pitanje bez odgovora, a same njene kemikalije kao prijetnja okolnim vodama i tlu te zdravlju građana. Tim prostorom danas gospodari HŽ Infrastruktura.
Prema riječima načelnika Općine Legrad, nadležni su naložili HŽ infri da sanira 30-ak četvornih metara jame koja je nedavno poplavljena. No ostaje još nekoliko stotinjaka četvornih metara koji će ostati netaknuti jer još traje prepucavanje između HŽ Infrastrukture i HŽ Carga o tome tko je nadležan za sanaciju cijelog prostora bivše praonice vagona u Botovu.
S toga postoji opravdana bojazan da kontaminirani prostor još godinama neće vidjeti radnike koji će se primiti posla sanacije. Ostaje i bojazan da će nas na bivšu praonicu vagona podsjetiti neka nova katastrofa koju zbog sve dramatičnijih promjena stanja u atmosferi možemo s gotovo stopostotnom sigurnošću očekivati. No kako će doći, tako će i proći, a nadležni će računati na našu zaboravnost.
