Pravi lovci brinu o životinjama – upravo sada nose im hranu u hranilišta koja su sami izgradili

Lovačka udruga Srndać jedna je od najstarijih udruga s lovištem u našoj županiji koja je osnovana 1946. godine i koja se rasprostire na površini od oko 6000 hektara i lovno produktivnog područja oko 2500 hektara. Lovište je to koje je pretežno nizinskog tipa, većim dijelom nepošumljeno te ispresjecano s nekoliko potoka i kanala. Predsjednik Udruge je Koprivničanac Nino Trešćec koji se lovom bavi već gotovo 10 godina i kako kaže, lov je za njega hobi uz koji uživa s prirodom i divljim životinja. Nini je to drugi po redu mandat koji se bira na četiri godine. Udruga broji 42 člana te u svom vlasništvu imaju 12 lovačkih pasa, što goniča i ptičara.
– Na našem području lovišta uglavnom se nalaze divlje svinje, srne, jeleni, fazani, zečevi, a u novije vrijeme pojavili su se i dabrovi. Iako fazana i zečeva ima kroz godine sve manje, ponajviše zbog intenzivne poljoprivrede koja im uništava staništa i mogućnost skrivanja od drugih životinja, jelena ima sve više – kazao je Nino te dodao da se pravi lovci o životinjama i brinu. Dok mi zimi sjedimo u toplim domovima, oni i po dubokom snijegu i hladnoći nose hranu divljim životinjama u hranilišta koja su im sami napravili. Isto tako, znaju kakve i koliko divljači ima u njihovu lovištu, prepoznaju bolesnu ili ranjenu životinju i točno znaju koliko čega godišnje smiju odstrijeliti.
– Naše lovačke zadaće su mnogobrojne, a zadovoljstvo nam je hodati prirodom, promatrati životinje, loviti ih kada je to dopušteno i družiti se – istaknuo je Nino.
Početkom pojave prvog snijega postavljaju sol u nastambama koja je divljim životinjama potrebna za normalan razvoj metabolizma. Uz sol, prihranjuju ih i s kukuruzom i to sve do kraja zime, odnosno do vremena dok se same ne počnu hraniti iz prirode.
Što se tiče bolesti koje mogu prenijeti divlje životinje na domaće, Nino je kazao da se prošle godine pojavila afrička svinjska kuga koja je poprilično zarazna bolest za divlje svinje, ali i za domaće ukoliko one dođu u kontakt na bilo koji način.


Nino se lovom bavi već gotovo 10 godina i sve više uživa u njemu//FOTO: IVAN BRKIĆ

– Mi kao udruga imali smo brojne edukacije o tome kakva je to bolest i što ona znači ukoliko ju divlje životinje dobiju. Ono što je bitno za reći da je afrička kuga za divlje svinje fatalna i ne postoji način liječenja. Sreća naša što se kuga pojavila na prostorima Srbije i sjeverne Mađarske, pa smo uspjeli izbjeći odumiranje te vrste barem za neko vrijeme – istaknuo je Nino dodavši da su kroz godinu pratili simptome kod divljih svinja te prilikom svakog njihovog odstrela morali su uzimati uzorke i slati ih na ispitivanje na Veterinarsku stanicu. Isto tako, Nino je kazao da se prije četiri godine kada se pojavila ptičja gripa, intenzivno pazilo na simptome fazana te su morali prijavljivali sve pronađene mrtve fazane Veterinarskoj stanici radi testiranja. U vrijeme ptičje gripe u potpunosti se obustavio lov na fazane. Po svemu sudeći, lovci Udruge Srndać dobro su organizirani i pridržavaju se svih propisa i zakona vezanih uz lovstvo, od Zakona o lovstvu do lovačke etike i običaja.
– Naša udruga ima dokument koji se zove Lovnogospodarska osnova, odnosno stručni rad u kojem je iscrpno obrađeno kada i kako se divlje životinje smiju odstrijeliti te na koji način se mi, lovci moramo brinuti o njima. Dakle, točno se po toj osnovi zna koliko životinja smije biti u određenom lovištu i kojim redom se one moraju odstrijeliti – ističe Nino dodavši kako se u zadnje vrijeme kod nas razmnožilo jako puno jelenske divljači i to nakon što se postavila bodljikava žica na granicama s Mađarskom pa samim time imaju i više posla s prebrojavanjem jelena na područjima svojeg lovišta.
Lovna sezona Udruga Srndać sa skupnim lovovima kreće početkom studenog i traje do kraja prvog mjeseca, a ostalo su pojedinačni lovovi. Dakle, u veljači se lovi grabežljivci, onda slijedi pauza do 15. travnja, nakon čega se kreće u lov na srnjake. Valja naglasiti da jedan skupni lov traje oko četiri sata, nakon čega se lovci vraćaju u svoj lovački dom i nakon čega se određeni ulov dijeli, a prije toga se uzorci mesa šalju na testiranje kako bi se vidjelo postoji li opasnost od zaraze trihinelozom ili je meso zdravstveno ispravno i za korištenje.
– Ne znam tko bi me natjerao u normalnim okolnostima da se prošećem pet, šest kilometara, a od kako se bavim lovom to mi je normalno i u tome uživam. Kada odem u lov ‘mozak je na paši’ i sve što je bitno je priroda i životinje koje me okružuju – kazao je s osmijehom na licu Nino.

Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com