Autor: Željko Krušelj
Zapravo je Andrej Plenković u pravu. Ovih je dana, naime, ustvrdio da bezbroj puta iskazani klijentelizam vladajuće stranke i Vlade koju predvodi ‘nije tema’. U hrvatski je politički život na velika vrata unio i imenicu ‘netema’, čija množina glasi ‘neteme’.
Nije, dakle, ništa novo i bitno, još manje začuđujuće, kad se pokaže da gotovo cijeli stranački vrh, smješten na Trgu žrtava fašizma i u Banskim dvorima, SMS porukama i telefonskim pozivima po državnim institucijama i javnim poduzećima razmješta svoje prijatelje, rođake i svu bulumentu stranačkih aktivista. Javnost bi bila silno iznenađena kad tome ne bi bilo tako. Mnogi bi bili i u panici kad se Hrvatske šume, vode, ceste i autoceste ne bi punile provjerenim HDZ-ovim kadrovima i simpatizerima. Pomislili bi da nešto s tim institucijama i poduzećima nije u redu.
Bilo kako bilo, HDZ-ova se vrhuška ne mora brinuti. Što je više afera vezanih uz premijera i njegove ministre, koje je pronalazio svojim legendarnim kadrovskim ‘antenama’, to je izvjesnije da će HDZ u istraživanjima stranačkih rejtinga još bolje prolaziti. Hrvatski mazohizam, uspješno cijepljen od svih moralnih skrupula, nema granica. Jer, kako Plenković tvrdi a njegovo biračko tijelo to bespogovorno prihvaća, lopovluk, korupcija, klijentelizam i nepotizam su ‘neteme’. Vladajuća je koalicija, napominje, čvršća nego ikada.
Kako i ne bi bila kad je, primjerice, bjelovarski gradonačelnik Dario Hrebak za svoju saborsku ruku, uz istodobno zatvorene oči i pokrivene uši, dobio novu bolnicu i prioritet u gradnji bilogorskog kraka brze ceste. Na račun podravskog kraka, dakako, na kojem se još nije pojavio ni neki zalutali bager. Valjda je i to još jedna premijerova ‘netema’. Nije bitno ni to što su Plenković i županijski HDZ prije nekoliko mjeseci Podravcima i Prigorcima, najnevažnijim građanima u Republici Hrvatskoj, nisu govorili istinu. Javnost bi se valjda i u pogledu toga strašno iznenadila kada ne bi bilo obmana, muljanja i demagogije.
Priča o ‘netemama’ ima i svoju racionalnu pozadinu. Gotovo svakodnevnim HDZ-ovim aferama ipak prijeti nešto što bi se moglo nazvati logikom velikih brojki. To znači da bi u jednom trenutku moglo doći do određenih promjena u razmišljanju dijela biračkog tijela, ponajprije u situaciji da se zbog niza još nepredvidljivih situacija pogorša gospodarska i socijalna situacija. Ukrajinska se drama nastavlja prelijevati na europske prostore, a u mjesecima koji slijede mogla bi uslijediti i daljnja ratna eskalacija. Opskrba robom i sirovinama, uz još neobuzdanu inflaciju, podložna je, stoga, svakovrsnim poremećajima, što bi se moglo odraziti na poslovanje mnogih hrvatskih tvrtki, možda i cijelih sektora.
Neki analitičari već prognoziraju i prve velike valove demonstracija vezanih uz ugrožavanje standarda hrvatskih građana. U Francuskoj i Velikoj Britaniji, usporedbe radi, to više i nije vijest, jer se zaposlenici aktivno i vrlo sustavno bore za svoja prava. U Hrvatskoj se još zazire od izlaska na ulice, jer se uvijek pronađu neki desničarski prohadezeovski provokatori koji će borbu za socijalna prava proglasiti ‘jugonostalgičarskom’ i ‘protuhrvatskom’ političkom akcijom, u posljednje vrijeme i oblikom izražavanja ‘proruskih’ osjećaja. Opet je previše onih koji na takve politikantske podvale olako nasjedaju. Prava demokratska kultura, u kojem se od građanina i očekuje da javno iskazuje svoje legitimne interese, još nije zaživjela.
Plenković je svjestan svih navedenih potencijalnih opasnosti po očuvanje svog statusa. Zato je sve očitije da će parlamentarni izbori ipak biti prije uobičajenog roka, dakle najkasnije u rano proljeće 2024., točnije za nešto više od godinu dana. O tome se neočekivano izlanuo već spomenuti Hrebak, što je Plenković pokušao relativizirati, jer se na koalicijskim sastancima o tome navodno uopće nije razgovaralo. Možda je potonje, formalno gledano, i točno, no bjelovarski je gradonačelnik, što god mislili o njemu, poslovično dobro informiran i ne karakteriziraju ga ishitrene i iracionalne izjave.
Činjenice govore da je HDZ-u doista u interesu da skrati vrijeme do parlamentarnih izbora, nekako i da relativizira nadolazeće europarlamentarne, jer trenutno dobro stoji u ispitivanjima javnog mnijenja. Zacijelo je dovoljno mudar, unatoč silnoj aroganciji koja ga krasi, da shvati kako razlog tome nije samo njegovo uspješno prodavanje slike o vlastitim zaslugama, već i kronične slabosti oporbe. Dogodi li se tu nešto, raspoloženje javnosti mogli bi se ubrzano mijenjati. Zato je HDZ-ov cilj iskoristiti povoljnu situaciju, gdje je još osjeća efekt ulaska u šengensku zonu i uvođenje eura, i dohvatiti novu parlamentarnu prevagu.
U međuvremenu je postalo i jasno da će već spominjano prekrajanje izbornih jedinica uslijediti krajem tekuće godine, što je u predviđenom okviru za legitiman izlazak na birališta. Sa sigurnošću se može zaključiti kako će ostati sadašnjih deset izbornih jedinica, samom tim i brojka od 151 zastupnika, odnos 76 njih za saborsku većinu. Iz toga je jasno da će od Ustavnog suda zatražene promjene biti najminimalnije moguće i odnosit će se samo na ograničene teritorijalne promjene u izbornim jedinicama.
Ako nekome još nije jasno što to znači, s 99-postotnim sigurnošću možemo potvrditi raniju informaciju da će Podravina i Prigorje biti prebačeni u slavonsko-baranjsku izbornu jedinicu. Lokalni će HDZ u tom okružju profitirati, a građani Koprivničko-križevačke županije iz dugogodišnje će vrlo loše političke situacije doći u još beznadniju.
