Dan nakon održanog ‘Torčanskog fašenjeka’, u tamošnjem Društvenom domu razgovarali smo s članicama Udruge žena Torčec i njihovom predsjednicom Mirjanom Vaganić. Ova udruga ima dugu tradiciju u organiziranju maškarada, a mi smo uz kušanje nekoliko preostalih krafni pokušali što više saznati o njenom radu.
Sve je počelo davne 1959. godine kada je uz financijsku pomoć Poljoprivredne zadruge u Torčecu organiziran kuharski tečaj za 19 polaznica. Voditeljice tečaja bile su Kata Šoštarić i Štefanija Topolčić, a nakon tečaja dolazi i do prvog poslijeratnog okupljanja mještanki iz kojeg je niknula i udruga žena. Prve članice novonastale udruge bile su Marija Kovač, Marija Varga, Barica Lakuš, Slavica Kuzmić, Mara Markušić i Marija Lakuš. Kasnije se Aktivu priključila prosvjetna radnica Anica Žužić, Kata Raščanec, Roza Mikulec, Bara Kovačić, Bara Kuzmić, Ljubica Picer, Mara Picer, Ljubica Kolesar i Marija Markušić. Za prvu predsjednicu izabrana je Marija Kovač, tajnica je bila Marija Varga, a udruga dobiva naziv Napredne žene sela Torčec.
Kuharski tečajevi
Kasnije su se u rad uključile i neke polaznice kuharskog tečaja pa je udruga bivala sve brojnija, a uloga seoske žene u društvenom životu sve značajnija. Takav status žena u društvu nije se svidio baš svim muškarcima u selu pa su neke članice morale i odustati od aktivnosti u udruzi. Mnogi mještani nisu blagonaklono gledali na taj ‘feministički hir’. Tako je već kod prve zabave koju je ova udruga organizirala, selo je bojkotiralo dolazak u društveni dom i zabava je propala.
Unatoč početnim negativnim reakcijama mještana, žene su nastavile svojim aktivnostima. U slobodno vrijeme okupljale su se i planirale kako poboljšati društveni život u selu, sve više surađujući s ostalim udrugama. Uskoro se niti jedna manifestacija u selu nije mogla zamisliti bez vrijednih ženskih ruku. Žene su pomagale u organizaciji kulturnih i sportskih događanja i vatrogasnih proslava.
Jedna od glavnih zadaća udruge bila je briga o društvenom domu. Trebalo je opremiti kuhinju i nabaviti suđe da bi se uopće mogle organizirati zabave, svadbe ili razne obljetnice. ‘Napredne žene’ dale su si u zadatak organizirati najmanje dvije pučke veselice na godinu. O tom vremenu nešto više nam je govorila Ljubica Kuzmić koja je dan prije našeg susreta navršila 81. godinu.
– U udrugu sam se učlanila kao tridesetogodišnja žena, puna elana i želje da mi žene pridonesemo društvenom životu u selu. Da bi se mogle održavati zabave i svadbe, morale smo urediti Društveni dom i imati čaše i suđe. Nije bilo automobila kao danas, glavno prijevozno sredstvo bio je bicikl pa smo i suđe iz Koprivnice i okolice u Torčec dovozile na biciklu. Za zabave smo kupovale vino od mještana koji su imali vinograd, a kuhale smo i kobasice koje su se uz vino dobro prodavale. Osim toga, imale smo i licitaciju torte, ples srca i čokoladni ples. Bilo je svakakvih situacija. Jednom nismo prijavile održavanje zabave pa smo platile globu. Jedne godine na fašnik smo maskirane izašle pred Društveni dom, kad je naišao zadružni kamion koji je prevozio žito. Vozač Ibro je zaustavio kamion i pridružio nam se, i zajedno smo dosta dugo feštali, no neko nas je prijavio i došla je milicija. Na kraju je Ibro završil v reštu na tjedan dana zato jer je za radnog vremena feštal znami maškari – prisjetila se naša sugovornica.
Na fašnik, svake godine 21. veljače ova udruga organizira zabavu i maškaradu. Na maškaradama je o mještanima i mještankama jedna naša članica uvijek imala neku priču na šalni način. Predstavljale su se dogodovštine u selu, a tekstove je pisala i Slavica Kranjčec. Malo koja žena nije kod kuće nešto štrikala, šivala ili heklala, pa je ova Udruga imala i izložbe tih ručnih radova. Članice su izlagale stolnjake, vanjkušnice, goblene, šlingeraje i slike. Radovi nisu bili na prodaju, ali posjetitelji su ipak davali dobrovoljne priloge.
Udruga prodajom kolača sudjeluje na županijskim manifestacijama, a 1999. godine dobila je i svoju zastavu koju je kupila i šivala tadašnja predsjednica Ljubica Kuzmić, a posvetio vlč. Nikola Benko.
Mladenački bunt
– Puno smo putovale po Jugoslaviji, a bile smo i u inozemstvu. U vrijeme kad sam ja bila predsjednica, na zadružnom zemljištu Poljoprivrednog gospodarstva Đelekovec imali su grašak za sjeme, a nisu ga mogli kombajnirati. Mi smo taj grašak pobrale ručno i zaradile toliko novca da smo si priuštile putovanje u tadašnju Čehoslovačku. Putovale smo i u toplice i na more. Na jednom putovanju iz Beograda smo zastale u hotelu u Virovitici. Tamo smo jele, pile i plesale, no starijim članicama se nije svidjelo i htjele su da što prije krenemo doma. Mi smo se dogovorile s vozačem koji je rekao da autobus neće upaliti i da ga treba gurati. Izašle smo van iz hotela i starije članice su stale gurati autobus naprijed, no mi mlađe s prednje strane natrag pa je autobus stajao na mjestu i motor nije upalio. ‘Kaj buš ve ti šofer napravil, autobus neče vužgati i idemo nazaj v hotel’ – složile smo se mi mlađe i na kraju smo svi tamo ostali do kasno u noć, kazala nam je Ljubica Kuzmić, a u razgovor se uključila i Marija Horvat. Ona je članica Udruge oko 25 godina. Zaposlena je i na radnom mjestu mora biti i vikendom pa nije toliko putovala, no u radu Udruge pomaže koliko može.
Mirjana Vaganić je novoizabrana predsjednica koja je u udrugu došla krajem devedesetih godina.
– Naša glavna manifestacija na kojoj su ovog puta bile predstavnice 22 udruge zove se Torčanski fašenjek. Kao udruga svake godine idemo na maškarade. Sudjelovale smo i na maskenbalu u Rijeci, Samoboru i Ptuju. Sve do pojave korone bile smo dosta aktivne i na našem području, no problem je u tome što je maskenbal u Koprivnici obično u subotu, a u subote pred fašnik mi imamo pripreme za našu zabavu pa nam je već teško spojiti jedno i drugo. Za naše članice organizirale smo i predavanja o zdravlju žena. Tijekom godina sudjelovale smo u humanitarnim akcijama, pomagale u obnovi doma, davale za potrebe crkve. Imale smo radionice izrade ukrasa za Božić i pisanica za Uskrs, a u planu nam je organiziranje stručnog predavanja o raku dojke i debelog crijeva koje bi se održalo u društvenom domu za sve mještane Torčeca. Također, namjeravamo organizirati i skup o starim izrazima u ruralnim krajevima Hrvatske – naglakazala nam je predsjednica Mirjana Vaganić.
Udruga ima pedesetak članica, a tajnica je Jasna Markušić. Najstarije članice su Marija Doboš, Ljubica Kuzmić, Janica Kuzmić i Marija Gašparić. Među mlađima su Barbara Turk, Ana Rumek, Mihaela i Petra. Dobro surađuju s vatrogascima i drugim udrugama, a veliku podršku im daje i načelnik Petar Dombaj.
