Radi se i zarađuje, ali zlatno doba useljavanja u Australiju je prošlo

Ivica Golubić iz Zablatja prije desetak je godina diplomirao na zagrebačkom Pravnom fakultetu, a kako mu je djevojka, a sada supruga, već otprije živjela u Australiji u kojoj je i rođena, s diplomom u ruci ubrzo je otišao i on.  Nakon dolaska u Sidney, prvi mu je posao bio u odvjetničkim vodama, a potom u Podravkinom predstavništvu na tom dalekom kontinentu. Ipak zov odvjetničkog posla bio je jači pa sada ponovno radi u odvjetničkom društvu. Također je i predsjednik Australsko-hrvatske gospodarske komore te volonterski predaje hrvatski u jednoj tamošnjoj hrvatskoj školi.


Zanimalo nas je kolika je tamo prosječna plaća fakultetski obrazovanog čovjeka, a kakve cijene prehrambenih proizvoda i pića u ugostiteljskim objektima u odnosu na one u Hrvatskoj?

-Teško mi je odgovoriti na to pitanje spominjući konkretne brojke, ali sam siguran da neću slagati, ako kažem da cijene priličnog broja proizvoda i usluga u Hrvatskoj izražene u kunama otprilike odgovaraju cijenama u dolarima u Australiji. Tečaj kune i australskog dolara trenutno je oko 4.5, odnosno za jedan dolar dobijete 4.5 kune. No važno je napomenuti da su i troškovi života tu jako veliki. Tako se stanarina kreće od 500 dolara tjedno, ponavljam, tjedno, ne mjesečno, pa naviše. Za vrtić se izdvaja oko 100 dolara na dan, a o eventualnoj kupnji nekretnina da i ne pričam. Reći ću samo da za milijun dolara tu ne možete dobiti ništa posebno niti blizu centra – ističe Ivica.

Privatni život u potpunosti mu je podređen poslovnom tempu. Radi se od 8.30 do 17.30 uz jednosatnu pauzu za ručak. Kad se k tome pribroji i vrijeme koje je potrebno da bi se došlo do posla i navečer vratilo kući, jasno je da preko tjedna za obitelj, nažalost, ostane jako malo vremena.

– Sve se većinom svodi na vikende. Neki ih provode odmarajući se, a neki posebno Australci vole otići u prirodu ili kratko putovanje. Samo, ovo ‘kratko’ uzmite s rezervom, jer od kad sam ovdje, udaljenosti brojim na sate, a ne na kilometre. Možete se voziti u autu više od pola dana, a još ćete biti u istoj saveznoj državi. Kad se vratim doma u Hrvatsku, sve mi se čini jako blizu i uopće nije problem s društvom skoknuti na kavu iz Koprivnice u Opatiju, primjerice – ističe Ivica koji je do sada barem jednom u razdoblju od dvije ili godine i pol dana posjećivao Hrvatsku i svoje Zablatje.


Ali i Australija se bori s koronavirusom, pa je zemlju trenutno gotovo nemoguće napustiti.

-Za Australiji je karakteristično to što je svojim državljanima, kao i onima koji u njoj imaju trajno prebivalište, potpuno zabranila napuštanje zemlje. Za izlazak iz Australije potrebno je posebno odobrenje nadležnog ministarstva, koje se može dobiti samo u nekim iznimnim slučajevima. No, povratak u Australiju još je teži, budući da je tamošnja Vlada odredila cenzus koliko se ljudi svakoga tjedna može vratiti u pojedinu saveznu državu. I sad, ukoliko niste u tom nekom cenzusu, mjesto u avionu bit će vam jednostavno otkazano i čekat ćete neka bolja vremena tamo gdje trenutno jeste. Dakle, jako je teško napustiti Australiju, a još teže vratiti se u nju – kaže Ivica Golubić.

Epidemiološke mjere su na nekim dijelovima kontinenta blaže, a na drugima vrlo stroge. Negdje je tako samo preporučeno nošenje maski, a negdje je još donedavno bio policijski sat.

-U saveznoj državi New South Wales u kojoj se nalazi Sydney  imali smo, hvala Bogu, samo jedan lockdown i situacija je od onda, recimo pod kontrolom. Sve se polako otvara, odnosno zabrane i mjere su sve blaže. Nošenje maski nikad nije bilo obavezno, ali se stalno preporuča. S druge strane, susjedna savezna država Victorija u kojoj se nalazi Melbourne upravo je izasla iz drugog lockdowna i u njoj su mjere vrlo stroge. Potpuna zabrana kretanja i policijski sat ukinuti su tek prije nekoliko dana – priča nam.

Priznaje kako ga svako malo kontaktira neki prijatelj iz Hrvatske i zamoli da mu pomogne tamo naći posao. No već nekoliko godina teško je dobiti vizu i doseliti se na taj kontinent. A pandemija je stanje još dodatno otežala.


-Zapravo trenutno biste teoretski mogli doci u Australiju na studentsku vizu ako se odobri, no školarine su ovdje jako skupe. Ili pak na radnu, što u praksi znači da biste trebali naći posao i prije nego se uopće prijavite za vizu, što je  u praksi teško moguće pa se slobodno može reći da je zlatno doba useljavanja u Australiju iza nas, pogotovo kad je riječ o ljudima iz Hrvatske – pojašnjava Golubić.

Hrvati se u Australiji godinama često i rado okupljaju i druže u hrvatskim župama te zabavnim i nogometnim klubovima. No sada je i to svedeno na minimum. Zato ih, priznaje, uvijek razveseli kad u trgovinama vide naše poznate proizvode. Podravkini su, ističe Ivica, još uvijek tu alfa i omega, posebno Vegeta koje ima u gotovo svim trgovinama. No mogu se nabaviti i proizvodi Francka, Koestlina i drugih hrvatskih prehrambenih tvrtki.

-Trgovinska razmjena Hrvatske i Australije do sada je dugo bila u porastu, jer su Australski turisti u velikom broju posjećivali našu zemlju. Epidemija će to, nažalost, jako promijeniti. No s  druge strane u porastu je  izvoz usluga, ponajprije onih iz IT sektora, iz Hrvatske u Australiju. Već niz godina intenzivno se radi i na sporazumu o ukidanju dvostrukog oporezivanja između Hrvatske i Australije. Pregovori su na dobrom putu i nadamo se pozitivnom rezultatu, jer bi takav sporazum bio izuzetno jak poticaj porastu međusobne trgovine – zaključuje Ivica Golubić, naš Podravec kojem je već jedno desetljeće Australija dom.

 

Vezani članci

Najčitanije